Predstava za javnost, javno objavljeni dokument u kojem su javno objavljeni interni komentari, koji dokazuju nesposobnost gradske uprave, te dodatno potonuće grada Mostara – to su naši zaključci sa „javne rasprave o Proračunu grada Mostara“ kojoj smo prisustvovali.

 

Prva stvar koja se mora reći vezano za proračun grada Mostara je ta da je donesen na osnovu protuustavnog zakona s kojim se osobi koja radi u gradskoj upravi, tj. načelniku za financije, praktično dodijelilo pravo veta na proračun. Dalje, najavom na prelazak na trezorsko poslovanje, tone se dublje u blatu budući da će zakonski svaka transakcija grada biti ingerencija federalne vlade, a ne grada. Dakle, umjesto da Mostar odlučuje o Mostaru, o našem gradu će odlučivati Sarajevo.

Drugo, sami proračun je donesen tako paušalno i polupismeno da nas je bilo sram uopće pregledati stavku po stavku. Naime, stavke iz tablica, osobito onih o kapitalnim ulaganjima, se godinama samo prepisuju bez ikakve kontrole. Sugestije Ureda za Reviziju koje je dalo negativno mišljenje prošle godine se uopće nisu uzele u razmatranje. Međutim, krajnji dokaz polupismenosti je sama excell tablica koja se dala za download sa službene stranice grada u kojoj su prikazani i komentari nekoga iz gradske službe tko je pregledavajući sami proračun uočio mnoge nedostatke i to se vidi u dokumentu. Primjerice, stavka „povratak Bruce Lee-a 7108 KM“ stoji komentar „odavno postavljen treba brisati“; stavka „jubilarne naknade nisu tačni podaci'“ koja se ponavlja više puta „neprimjeren za javno objavljen proračun“ ili više puta „nisu točni podaci, ne postoji u proračunu“. Najeklatantniji komentar je na broj uposlenih u Odjelu za financije i nekretnine „Upitno, nismo dobili kalkulaciju“. Znaju li u gradskoj upravi uopće koliko imaju djelatnika? Dakle nepostojanje elementarne informatičke pismenosti i očigledan dokaz kako je ovaj proračun, kao i današnja tzv. javna rasprava rađena isključivo kao predstava za javnost i tobožnje zadovoljavanje „demokratske norme“.

Što se tiče samog proračuna, on nije niti socijalni, niti razvojni, a niti egzistencijalni „za stabilno funkcioniranje grada“, kako je rekao g. Ljubo Bešlić. Proračun je rađen za plaće uposlenih u gradskoj administraciji, a što se tiče „kapitalnih projekata“ rađen za dobavljače i tvrtke, inače, stranačke donatore vladajućih stranaka. Tako primjerice imamo stavke od više stotina tisuća KM za rasvjetu na Španjolskom trgu, konstrukciju kružnog toka kod Đačkog doma i sl. koji su već odrađeni, a još uvijek stoje u proračunu (kao i Bruce Lee). Imamo također stavku „video nadzor u osnovnim školama“ 480000 što se medijski pravdalo „prevencijom maloljetničke delikvencije“, a u biti se pogoduje dobavljaču tehničke opreme (jer je znanstveno a i praktično dokazano kako video nadzor nema efekta na maloljetničku delikvenciju). Pogoduje se i partizanima s prijedlogom od 30000 KM za sanaciju spomenika „Partizansko groblje“. Valjda će se sjetiti na isti način pogodovati i učenicima osnovnih škola, da neće više morati u školu ići u ronilačkim odijelima, kao primjerice učenici OŠ Ilije Jakovljevića i OŠ A.B. Šimića, o čemu smo više puta tražili izlazak na teren inspekcijskih službi grada, što su oni redovito ignorirali.

HRS će napisati svoje amandmane i poslati ih pismeno na adresu gradske uprave, znajući da niti jedan neće biti usvojen. Znamo unaprijed, jer očigledno gradskoj upravi nije do rada i dobrobiti žitelja, nego do mazanja očiju, predstava za javnost i lagodnog života na račun poreskih obveznika. 

GO Mostar HRS

" Društvena marginalizacija mladih, kakva je danas na djelu, najgori je oblik trošenja društvenoga kapitala "