U posljednje vrijeme su se, počev od crkvenih velikodostojnika, do zastupnika u vlasti, svi počeli „aktivnije“ baviti problemom iseljavanja. Za neke je to hir, za neke trend koji traje još Austro-Ugarske, a što je u stvarnosti?

Nedavno smo pisali o nezakonitostima i nepravilnostima prigodom upošljavanja djelatnika u školama, kao i licemjernoj nedosljednosti, nepoznavanju činjenica i neistinama koje su izašle sa adrese Vlade HNŽ, na čelu sa premijerom Hercegom i resornim ministrom Hadžovićem. Kako ne bismo stali na priopćenjima i kako bismo zatvorili cijeli krug dokazivanja nezakonitog djelovanja i korupcije prigodom upošljavanja u obrazovanju, u kontaktu sa nekoliko kandidata koji su se (uzaludno) prijavljivali na unaprijed namještene natječaje, i u suradnji sa našim pravnim stručnjacima, pomogli smo u pisanju prigovora za cijeli natječajni proces i rezultate natječaja. Prigovore su poslani na adrese pojedinih škola s područja cijele županije, te na adresu ministarstva i adresu sindikata.

Pozivajući se na zakonske regulative, u prigovorima su kandidati naveli cijeli niz nelogičnosti poput objava natječaja u tiskovinama koje se tiskaju u drugim državama, diskriminaciji pri tretiranju kandidata, netransparentnosti postupka, itd. Sve škole kojima su upućeni prigovori odbili iste kao „neutemeljene“? Zanimljiva su bila obrazloženja. Primjerice, pismena testiranja znanja i derogiranje visokoškolskih institucija je moguće jer „sve škole to rade i nigdje u zakonu ne piše da se ne smije“. Usmeno pitanje „je li kandidat član stranačke udruge žena“, koje je jedan kandidat doživio u jednoj prigradskoj školi nije diskriminacija, jer natječajno povjerenstvo „ima diskrecijsko pravo pitati što god smatraju shodnim“. Itd.


Prigovor kandidata 

Što se tiče ministarstva, ministarstvo je reagiralo samo u slučaju jedne škole u Mostaru. Ignorirali su apsolutno sve navode kršenja zakona, ali naloživši inspekcijski nadzor u toj školi, utvrdile su se neusklađenosti imenovanja sa pravilnicima, te su poništili natječaje. Nakon poništenja natječaja škola je uposlila ponovno iste one kandidate kojima je bio namijenjen poništeni natječaj, samo ovaj put „u skladu s Pravilnikom“.  I sada bi kandidat koji želi ganjati pravdu trebao, o svom trošku, na sud i čekati da mu se sud smiluje i preuzme slučaj. Sindikati su, naravno, ignorirali sve dopise, što nimalo ne iznenađuje, jer znamo da izuzetno kvalitetno surađuju sa Vladom i resornim ministrom.

Uzeli smo primjer upošljavanja u školama, ali situacija je identična u svim segmentima društva. Ljudima se udara na dostojanstvo. Stranačke elite su zauzele sve pore društva, stvorivši društvo pomno odabranih elita koji po neofeudalnom smislu sve što nas okružuje smatraju privatnim vlasništvom. Običnom čovjeku ostavljen je izbor ili da se prikloni i stane u red iza rodbine i prijatelja stranačkih čelnika ili sponzora, ili da se bori protiv vjetrenjača. Ako ovome dodamo još neootomansko ponašanje političkog Sarajeva koje se iz petnih žila trudi uvesti zulum na teritoriju cijele BiH, eto odgovora na pitanje iseljavanja.


Odgovor jedne od škola: Sve po "pe" - "esu"

Ljudi odoše jer im se udara na osnovno ljudsko dostojanstvo, a ne iz hira ili trenda. Odoše tražeći mjesto gdje zakoni vrijede jednako za sve, a ne samo za one koji nemaju poznanstva u policiji i tužiteljstvu. Odoše tražeći mjesto gdje je struka i umijeće kriterij za upošljavanje, a ne stranačka iskaznica ili rodbinska povezanost. Odoše tražeći za svoju djecu obrazovanje u školama gdje radi najsposobniji kadar, a ne osobe sa kupljenim diplomama s privatnih fakulteta. Odoše tražeći mjesto gdje je važniji odgovor na pitanje „tko si“, a ne „čiji si“. Odoše zato što će sve ovo sutra dočekati i njihovu djecu. Hoće li nas uopće ostati dovoljno da se borimo s vjetrenjačama? Ili da se kolektivno odselimo, pa da prestane potreba namještanja natječaja jer neće imati koga učiti osim djecu rodbine i poznanika? Možda bi to bilo, po njima, pravedno!

GO Mostar HRS

" Zalažemo se za demokratsku i profesionalnu policiju koja će biti izvan utjecaja dnevne politike "