Neki danas u Sarajevu i Mostaru, ali i drugim mjestima, zarobljeni u vremenu i prostoru marširaju sa slikama i zastavama zločinca Tita, veličajući neki svoj antifašizam, koji više poveznica ima sa fašizmom i kao ideologijom, i kao praksom, nego sa onim što bi antifašizmom trebao biti.

 

No, legitimno i demokratsko pravo je biti zaluđen i zarobljen u prošlosti. Ono što zabrinjava jeste današnji događaj iz Travnika. Tamo su se okupili „Zlatni ljiljani“, a okupio ih je ponovno Bakir Izetbegović.
 
Na okupljanju je ponovio teze o viteštvu ABiH koja nije počinila niti jedan zločin, niti zapalila ijednu bogomolju. Sve to je začinio retorikom koja bi slučajnog prolaznika mogla zavarati kako je zalutao u 1991.godinu. Očigledno je kako Izetbegović sve više i više poprima simptome, tko zna koje, bolesti koju je svojedobno imao Slobodan Milošević. Nije mu ovo prvi put. Slično je govorio, također u Travniku, 08.04. ove godine. Znači, bolest je poprimila široke razmjere. No, ne brine nas to toliko. Ono što zabrinjava jeste izostanak bilo kakve reakcije od strane političkih predstavnika hrvatskog naroda niti prošli put, niti danas.
 
Podsjećamo kako je HRS jedini reagirao i kako smo mi jedini javno ustali protiv retorike „koalicisjkog partnera“ Bakira Izetbegovića.
Slaven Raguž je na prošlom sastanku Predsjedništva HNS-a zatražio jači angažman hrvatskih zastupnika u vlasti na svim razinama u zaštiti Hrvata u mjestima gdje su manjina, a osobito u Središnjoj Bosni, koja je kolijevka Hrvatstva. Zatražili smo i održavanje sljedeće sjednice Predsjedništva HNS-a u Travniku. Naše inicijative nisu dobro „legle“ pojedinim ekskluzivnim predstavnicima Hrvata Središnje Bosne, npr. Lidiji Bradari i Anti Lozančiću, koji su, pored ostalog, izjavili kako „iz Mostara unosimo nered u Središnju Bosnu, u kojoj stvari nisu nimalo štetne po hrvatski narod, kao što to mi iz HRS-a predstavljamo“.
 
U nadi da će nam se netko od „ekskluzivnih zastupnika Središnje Bosne“ pridružiti u osudi retorike Bakira Izetbegovića i njegovih istomišljenika, a ne želeći ponovno „unositi nered iz Mostara“, ovaj put ga unosimo iz Središnje Bosne. Prenosimo tekst Novotravničanina Tomislava Turića, inače povjerenika HRS-a za Travnik i Središnju Bosnu, koji je napisao par redaka „ekskluzivnim zastupnicima Hrvata Središnje Bosne“.
 

-----------------------------------------

Nekako ispod radara prošla je informacija o tome kako se investitore Hrvate opstruira investirati u Travniku, šalju im se inspekcije, obustavljaju započeti radovi. S druge strane, slabo se čulo i za pisanje Financial Timesa, kako je sve više ulagača iz arapskih zemalja, koji prate studente iz Turske i arapskih zemalja koji studiraju po brojnim preko noći otvorenim privatnim fakultetima u i oko Travnika. Slabo se čulo i kako ih Tahir Lendo pozdravlja kao investitore koji pomažu u miru, kao što su pomagali u ratu. Najslabije se čulo kako su hrvatski predstavnici u izvršnoj vlasti ponovno glasovali za dodatnu uzurpaciju zemljišta u vlasništvu vrhbosanske nadbiskupije. Je li im to taj „hrvatski odgovor“?

Primjer Katoličkog školskog centra u Travniku odnosno činjenica kako srednja škola još uvijek nije iselila iz dijela zgrade koji pripada Crkvi unatoč presudama županijskog i ustavnog suda, zorno pokazuje odnos „naših“ prema našem. ''NAŠI'' zastupnici ovih dana ponovno dižu ruke za izgradnju arhiva na zemljištu koje također pripada KŠC-u. U međuvremenu imamo masovno naseljavanje Arapa, a iseljivanje Hrvata na zapad tragajući za boljim životom, čime se mijenja čitava demografska slika. Je li to „hrvatski odgovor“? Politička trgovina? Hrvatska šutnja ili ubleha kako su migracije globalni fenomen? Zašto onda ljudi ne sele iz Njemačke ako je globalni fenomen?

Sad imamo izgovore kako nemamo većinu u parlamentu, kako bošnjački lideri svaki upućen prijedlog  neargumentirano odbijaju bez da ga i pogledaju itd. Sve je to istina, ali to nije od jučer. Zašto ste onda gospodo draga ulazili u vlast? Zašto se formirali  koaliciju s onima za koje ste znali kako će igrati? Zašto niste postavili ultimatume prije ulaska u koaliciju, koji su to prioriteti?!

Hrvatski odgovor je bio predizborni slogan (koji je to samo i ostao) za opće izbore 2014, kojom su i pobijedili naši  legitimni predstavnici.  Danas, kada konačno nakon 8 godina  imamo svoje predstavnike koje smo svjesno i (valjda) savjesno izabrali ipak ništa se značajno nije promijenilo. Nema odgovora ni na tadašnja pitanja, a ni ova sadašnja. Kao da je znanje isparilo onog trenutka kad su zasjeli u fotelje. Zar smo zbilja narod  bez karaktera, narod  bez stava, narod bez volje da  išta mijenjamo?!

U kampanji smo imali pusta obećanja  poput toga kako će biti riješen izborni zakon, RTV sustav, kako će Hrvati imati ekonomsku samostalnost, tj. kako će se barem donekle osamostaliti od političkog  Sarajeva, kako će biti riješen slučaj Leutar, slučaj Šantić i drugi nerazriješeni slučajevi hrvatskih domoljuba. Tu i tamo se čak znala spomenuti i haška šestorka, a onda najednom prođoše tri godine, a hrvatski odgovor iščezao. Nestao munjevitom brzinom onako kako je i došao, kao progutan s onom  nesretnom poplavom. Što smo dobili zauzvrat? Dobili smo ublehaštvo, imenovanja u nadzorne odbore javnih poduzeća stranačkih podobnika, dobili smo dizače ruku kako na višoj tako i na lokalnim razinama. Ljude koji ne misle svojom glavom već dižu ruke za ono što im naredi vrh stranke. Travnik je samo jedan u nizu.  

Ako je hrvatski odgovor bio ući u vlast po svaku cijenu onda razumijemo. Čak mogu nam slobodno i reći, mi ionako nemamo izbora, opet se nameće kako ,,moramo'' glasati za iste. Budite iskreni gospodo, recite otvoreno kako je hrvatski odgovor zapravo hrvatsko licemjerstvo, hrvatski strah, hrvatska nevjerodostojnost, hrvatska šutnja.

HRS/Dnevnik.ba

" Društvena marginalizacija mladih, kakva je danas na djelu, najgori je oblik trošenja društvenoga kapitala "