Gospodo hrvatski zastupnici u vlasti, ne mogu se zajedno slaviti dan utemeljenja HZHB i 25. novembar. Ne može se jedan tjedan odavati spomen na žrtve koje je napravila crvena petokraka u Vukovaru, Škabrnji i na brojnim mjestima stradanja, paliti svijeće, polagati vijence, a sljedeći tjedan čestitati 25. novembar kao dan državnosti. Ne može se biti ujedno i domoljub i jugonostalgičar.

 

Temelj današnje BiH, kakva god ona bila, je Domovinski rat. Romantičarska teorija kako su u Mrkonjić gradu udareni temelji državotvornosti BiH koja bi bila „i srpska, i hrvatska i bošnjačka“ nema smisla. Ispada kako mi u BiH poput Amerikanaca koji slave svoje „očeve domovine“, moramo Avdu Humu, Đuru Pucara  i ostalu ekipu iz ZAVNOBiH-a slaviti kao očeve BiH domovine.

Zasjedanje u Mrkonjić gradu je učinjeno u okolnostima i vremenu koje je za cilj imalo kreirati zajednicu naroda i narodnosti Jugoslavije i imalo je Jugoslaviju kao primarni cilj i naglasak, nikako BiH BiH je spominjana isključivo u kontekstu lokacije zasjedanja. Dovoljno je pročitati zapisnik sa zasjedanja. Cilj ljudi okupljenih oko ZAVNOBiH-a je bio kreirati komunističku partiju i uređenje države po uzoru na Sovjetski savez, po Staljinovom modelu, glorificirajući uspjehe Crvene armije. Kakve je posljedice ZAVNOBiH imao za Hrvate?

Prva posljedica ZAVNOBiH-a je stigmatiziranje Hrvata zapadne Hercegovine. U tekstu deklaracije izričito, odjeljak 2. stranica 43. Zapisnika stoji da se mora „dotući ustaštvo koje ima korijena među Hrvatima Zapadne Hercegovine…i to nemilosrdno istrebljujući  ustaške zlikovce, treba strpljivo razbijati zablude kod zavedenih masa, ukazujući da je narodno-oslobodilački pokret u Bosni i Hercegovini isto onoliko hrvatski, koliko srpski i muslimanski“. Ovaj pasus je bio opravdanje masovnih ubojstava civila, među kojima i 66 hercegovačkih franjevaca, kao i odvođenje žena i djece iz zapadne Hercegovine na Križni put, o čemu postoje i pisani zapisi povjesničara ne samo s ovih prostora nego i šire, poput Johna Corsellisa, Riesmana, Abbota i drugih.

Druga posljedica je bila eliminiranje tzv. umjerene hrvatske struje koja je odbila suradnju sa fašistima i to u krvi platila, ali nije htjela pristati ni na uvjete komunističke partije. Na čelu te umjerene struje bio je Vladko Maček, koji je pretrpio mučenje u Jasenovcu radi odbijanja suradnje sa okupatorom. Baš njega se na ZAVNOBiH-u osudilo kako svojom „politikom čekanja“ obmanjuje Hrvate Bosne i na taj način pomaže okupatoru, optužujući ga za suradnju s četnicima.  Rezultat toga je bio progon Mačeka u Ameriku, izgon i ubojstva njegovih istomišljenika iz Bosne, kao i prisilno oduzimanje imovine tadašnje HPSS-a.

Kao nit vodilja kroz cijelu deklaraciju ZAVNOBiH-a i diskusije koje su se vodile je bio strah od okupatora i izdajnika vođenih politikom Beograda i Zagreba. Svaka sličnost sa današnjom retorikom bošnjačkih političara sigurno nije slučajna. Dovoljno je vidjeti govore Bakira Izetbegovića s kojima nas je častio proteklih dana.

Imajući u vidu činjenicu da BiH kao država postoji samo na papiru, dok u stvarnosti ne postoji osnovni temelj državnosti, a to je suverenitet, proslava tzv. dana državnosti nije ništa drugo nego predstava u kojoj sami uvjeravamo da je BiH država po mjeri naroda koji u njoj žive. Imajući u vidu  stigmu i žrtvu koju je hrvatski narod podnio za vrijeme Jugoslavije i slijedom dokumenata poput ovoga iz Mrkonjić grada, hrvatski politički predstavnici bi morali izbjegavati protuustavna obilježavanja komunističkih obljetnica, iako znamo da većina njih i dalje sa sjetom pati za vremenima bivše države.

Gospodo hrvatski predstavnici, čemu Domovinski rat ako nam je toliko dobro bilo za vrijeme Jugoslavije čije obljetnice čestitate? Ne može se jedan dan odavati spomen poginulima od velikosrpske agresije, počinjene pod znamenjem iz Mrkonjić grada, a drugi veličati obljetnice iz Mrkonjić grada. Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara!

Težimo izgradnji istinske BiH koja će biti i srpska, i hrvatska, i bošnjačka, ali na temeljima istine i istinske ustavnopravne jednakosti sviju koji žive u BiH, ne na temeljima jugonostalgičarske ideje koja je sve, samo ne povijesno utemeljena.

Hrvatska republikanska stranka

" Društvena marginalizacija mladih, kakva je danas na djelu, najgori je oblik trošenja društvenoga kapitala "