Usvajanje zakona o trošarinama je donesen isključivo kako bi se imala financijska garancija za dodatno kreditiranje kod međunarodnih monetarnih institucija, nikakvo ulaganje u cestogradnju. Dodatno kreditiranje je potrebno kako bi se kupio kakav takav socijalni mir do izbora i formiranja nove vlasti.

 

U cijeni 1 litre bilo kojeg goriva građani plaćaju:

- 17% PDV-a
- 0,15 KM za Putarinu
- 0,30 KM (dizel) ili 0,35 (benzin) za akcize
- 0,10 KM za izgradnju puteva
- 0,01 KM za Terminale FBiH

Ako naspete na benzinskoj crpki 10 l goriva po cijeni od recimo 2 KM, u državni proračun ste sa svojih 20 KM uplatili 9 KM. Uz to, pri svakoj registraciji vozila za potrebe održavanja/izgradnje cesta, ovisno o snazi motora, u proračun se uplati od 60 KM do 120 KM. Sve zajedno, od naftnih derivata i davanja pri registraciji vozila u proračun godišnje ode i do 250 milijuna KM. U.I.O. je sredinom godine iznijela službeni podatak kako se u zadnjih 10 godina od postojećih akciza na naftu i naftne derivate, te davanja za putarine prikupilo oko 8 milijardi KM.

Ako je aktualna vlast u zadnjih 10 godina uspjela nenamjenski spiskati 8 milijardi KM, koja nam je garancija da će i ove dodatne trošarine biti namjenski utrošene? Nikakva jer neće. Povećanje trošarina nije ništa drugo nego financijska garancija za dodatno kreditiranje kod MMF-a s kojim bi se kupio socijalni mir, održao ovaj besmisleni administracijski aparat i održala kvalitete života odnarođenih pijanih bogataša iz vlasti. No, ono što je fascinantno jeste sljedeće.

Nakon onog što se dogodilo 29. studenog u Haagu, stavova koje su o Hrvatima iznijeli čelnici SDA, počev od Šefika Džaferovića, Šemsudina Mehmedovića, pa do njihovog predsjednika Bakira Izetbegovića, koji to zajednički interes mogu imati predstavnici Hrvata u vlasti s njima pa da zajednički dižu ruke za bilo kakve stvari, bez da se jasno i nedvosmisleno dovede u pitanje aktualni koncept BiH kao države općenito? Dakle, imamo Sarajevo koje se ponaša identično kao što se Beograd ponašao za vrijeme Jugoslavije, imamo situaciju da se od hrvatskoga naroda političkom, ekonomskom i pravnom diskriminacijom želi napraviti nacionalna manjina i što se događa? Hrvatski predstavnici, svi bez iznimke, umjesto da više jednom pokrenu pitanje definicije BiH kao države, tamo gdje je tome i mjesto, a to je državni Parlament, oni kontinuirano dižu ruke kako bi se ova i ovakva država što dulje održala, jer je njima dobro, kao što je dobro političkim elitama iz drugih naroda. Iz tog razloga govorimo kako je BiH podijeljena država ponajviše po neofeudalnoj liniji, gdje imamo političke elite koje su smisao samima sebi i sve rade isključivo kako bi se održao njihova kvaliteta života. Tek onda smo podijeljeni na nacionalnoj liniji. Na našu žalost, Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod plaćaju najveću cijenu tome.

Dobre strane usvajanja ovog zakona su dvije činjenice. Prva je ta da se konačno demaskiralo kako u hrvatskom političkom korpusu nema nikakve razlike između tzv. oporbe i vlasti. Oba HDZ-a glasovala za usvajanje zakona o trošarinama, i to bez imalo skrupula. Druga je činjenica da su i jedni i drugi pokazali kako su im uvijek bliži bili pripadnici njihovog „staleža“ iz redova političkih elita iz drugih naroda, nego će im ikada biti običan čovjek iz njihovog naroda koji ih je birao na mjesto na kojem sjede.

Predrag Kožul, Nikola Lovrinović, Diana Zelenika, Monika Tomić i Borjana Krišto nam svima žele čestit Božić i Sretnu novu izbornu 2018. godinu. Ono što se, iskreno, nadamo jeste da su im dobro sjeli kolači Larsa-Gunnaara Wigemarka.

Hrvatska republikanska stranka

" Društvena marginalizacija mladih, kakva je danas na djelu, najgori je oblik trošenja društvenoga kapitala "