Da kod bosanskohercegovačkih Hrvata ipak postoji pluralizam najbolje dokazuje Hrvatska republikanska stranka koja je u nekoliko godina izrasla u najveću opoziciju vladajućem HDZ-u, a njen predsjednik Slaven Raguž je skoro jedini glasni kritičar Dragana Čovića. O aktualnim temama, o HNS-u, HDZ-u, Čoviću, narednim izborima, Mostaru, kao i o državi BiH za Klix.ba govorio je predsjednik HRS-a Slaven Raguž.



HRS je dio HNS-a, koliko je ta institucija opravdala ulogu svog postojanja, a koliko je realno poslužila HDZ-u kao sredstvo kontrole i prigušivanje opozicije?

Gledajući na HNS kao okvir političkog djelovanja Hrvata u BiH i artikuliranja onoga što bi trebala biti strateška odrednica politike Hrvata u BiH, onda se ne može govoriti kako HNS nije opravdao svoju ulogu. HNS je neminovnost kod Hrvata u BiH dok god se ne riješi objektivna ustavno pravna neravnopravnost hrvatskog naroda. No, svaka kritika koja govori o svojatanju HNS-a od strane HDZ-a BiH je na mjestu i stoji. To je vidljivo ponajviše u funkcioniranju Glavnog vijeća HNS-a koje je stavljeno u potpunosti u funkciju najjače hrvatske stranke, no, to su stvari koje mi moramo riješiti unutar institucije, što mi iz HRS-a i prakticiramo na sjednicama Predsjedništva i tijelima HNS-a. Prvi i jedini smo još prije 4 godine izišli sa konkretnim dokumentom prijedloga reformi HNS-a i dandanas stojimo pri tome. Aktivno djelovanje kroz samu instituciju je način reforme ove institucije, osobito iz razloga što i ova tzv. hrvatska oporba jednako tako zlorabi HNS na način da na sjednicama tijela HNS-a, kao i u samim institucijama vlasti, šutke podržavaju sve ono što radi HDZ BiH, a kasnije po medijima kao izražavaju kritike na zlouporabu HNS-a.

Uvriježeno je mišljenje da kod Hrvata u BiH nema političkog pluralizma, da se imperativno glasa uvijek za iste. Da li je to zaista tako i šta je razlog tog ustavljenog mišljenja?

Činjenica je da dok god se izborni zakon ne izmijeni na način da nitko nikome ne može birati političke predstavnike, Hrvati su primorani nastupati zajednički na razinama gdje je upitno poštivanje legitimne volje našega naroda. Rezultat toga i je bila praktično plebiscitarna podrška strankama okupljenim oko HNS-a na izborima prije četiri godine. S druge strane pak imamo činjenicu kako su ove četiri godine dok su legitimni predstavnici bili u tijelima vlasti nije napravljeno apsolutno ništa po pitanju poboljšanja statusa hrvatskog naroda u BiH. Cijeli mandat je prošao u zadovoljavanju sitnih partijsko-šićarskih interesa i u kadrovskoj politici. Potrebno je dakle uraditi distinkciju između realnih političkih odnosa u kontekstu neizmijenjenog izbornog zakona i stanja stvari u praksi. Kada se radi o poštivanju legitimnosti volje biračkog tijela, tu ne smije biti kompromisa i tu je zajedništvo imperativ. No, sve namjere vladajuće stranke da pod taj imperativ uklopi tzv. jedinstvo, neće ići i tome će se prvi HRS usprotiviti. Tu itekako postoji pluralizma, mi smo živi dokaz tome.

Dragan Čović je najavio da stranke HNS-a zajedno izlaze na oktobarske opće izbore, da li kao predsjednik HRS-a to možete potvrditi?

Ne mogu potvrditi zajednički nastup, jer će prvi HRS na izborima nastupiti samostalno. Zdrav razum nam ne dopušta drugačije. S jedne strane imamo HDZ BiH sa partnerima, koji je protratio cijeli mandat „legitimnih predstavnika“, a da nisu stvari pomaknuli niti milimetar na bolje. Uz sve to, danas se upuštaju u političke dogovore sa aktivnim sudionicima i sukreatorima Platforme i Alijanse, koji bi, da su samo okolnosti bile drugačije, sigurno nastavili gaziti volju svoga naroda. Gdje je tu dosljednost? S druge strane imamo stranke i ljude koji su na prošlim izborima djelovanje gradili na temeljima „dvostrukog legitimiteta“ i koji ne skrivaju bolesne ambicije da na krilima istog grade kampanju i za ove izbore. Njihov isključivi cilj nije mijenjati društvo, nego zauzeti mjesto HDZ-a BiH i djelovati po identičnom koruptivno-uhljebaškom modelu. Hrvatima su ovi izbori biti ili ne biti, što sa demografske, što sa socio-političke osnove. Da se iz svega izvučemo, potrebna nam je katarza, odnosno novi početak, a taj početak mogu biti isključivo ljudi koji nikada do sada nisu bili dijelom sustava koji je postao samo nadograđena inačica režima kojeg smo ostavili prije 90ih godina prošlog stoljeća.

Najglasniji ste kritičar „prvog u bh. Hrvata“, šta mu konkretno zamjerate kao članu Predsjedništva BiH i predsjedniku Hrvatskog Narodnog Sabora?

Iako je dosta toga propustio uraditi kao član Predsjedništva, ne može mu se ne priznati kako nije uradio dosta toga po pitanju internacionalizacije ustavnog neuređenja BiH. Kao predsjedniku HNS-a mu se mora zamjeriti sve, jer on personificira politiku koja već 15ak godina artikulira apsolutno identične stvari, a mi ne da tapkamo u mjestu, nego nazadujemo. Nakon prošlih općih izbora govorio sam kako se ne smije dogoditi da se prokocka izborni legitimitet, a u ove četiri godine se dogodilo upravo to. Imenovanjem nestručnih kadrova na mjesta koja iziskuju struku, umijeće, znanje i domoljubne ideale, dovedeni smo u situaciju da, osim argumenta izbornog legitimiteta, apsolutno nikakve razlike nema između platformaške vlasti i ove legitimno izabrane. Nije upućena niti jedna apelacija za ocjenu ustavnosti nametnutih zakona od strane Platforme, nije učinjeno ništa po pitanju pravednije preraspodjele prihoda, nije učinjeno ništa po pitanju neustavnih prisvajanja ingerencija od strane Federacije, na štetu županija. Primjera ima na stotine, a najočigledniji je primjer podrška radu Tužiteljstva BiH. Na najvišim razinama vlasti imamo ljude za koje se uopće ne zna tko su i što su uradili na svojim funkcijama, a prošao je cijeli mandat. Tu je najveća odgovornost Dragana Čovića. Katastrofalnom kadrovskom politikom stvorio jedno kancerogeno tkivo koje je metastaziralo i sve nas kao narod vuče u propast. Zato nam je, ponavljam, potrebna katarza.

Kako HRS gleda na predstojeće izbore, kakve su ambicije i na kojim nivoima ćete imati svoje kandidate?

Kao što sam već rekao, HRS će na izbore samostalno i to u županijama sa hrvatskom većinom i na razini Federacije u onim izbornim jedinicama u kojima nema opasnosti od preglasavanja od strane drugih naroda. Namjera nam je, naravno, osvajanje mandata na svim razinama na kojima budemo izlazili, no nismo opterećeni rezultatom. Naše da učinimo sve kako bi prezentirali svoj program i sebe biračima. Dokazali smo do sada kako djelima stojimo iza svojih ideja i kako smo sposobni iznijeti te ideje u praksi, bez obzira što nismo bili nikada dio vlasti. Stvari su jednostavne: ako je narodu loše, glasovati će za promjene, ukoliko im je dobro, neka biraju ponovno iste.

HRS je posebno aktivan u Mostaru, koji godinama grozničavo čeka rješenje za održavanje svojih, lokalnih izbora. Da li će do rješenja doći ove godine i šta je po vama optimalno kad je u pitanju provedba presude Ustavnog suda?

Do rješenja se neće doći, jer to nikome nije u interesu. Zašto bi se dolazilo do rješenja kad je situacija nikad bolja? Protuustavnim i izdajničkim izmjenama zakona o proračunima, u čemu su sudjelovali i hrvatski zastupnici, doveli smo se u situaciju kako o proračunskoj raspodjeli odlučuju dva čovjeka: gradonačelnik i načelnik za financije u gradskoj upravi. Dva čovjeka koordiniraju utrošak svih sredstava poreznih obveznika koji se u dogovoru raspodjeljuju, bez ikakve kontrole i nadzora, između dvije vladajuće stranke u gradu. Tako u 2016. imate osigurana sva sredstva za izgradnju pročistača, da bi 2018. izjavljeno kako nedostaje 2,5 milijuna KM za dovršetak radova. Iste, 2016. godine imate najavu kako će se dovršiti novi most uz osigurana sredstva od GSM licenci, da bi 2018. bilo otvoreno pola mosta, jer za drugu nije bilo sredstava. Ovo su samo dva primjera, kada bih krenuo govoriti o okolišu u gradu, problemu putne infrastrukture, stanja škola itd. Za gradsku vlast je jedino bitno definirati i dogovoriti tendere za utrošak sredstava poreznih obveznika, kvaliteta življenja je nebitan pojam za koji uvijek postoji isprika nepostojanja gradskog vijeća. Rješenje problema izbora je jednostavno, a to je implementacija pojma kompenzacijskih lista na razinu grada Mostara. Mi smo prezentirali svoj prijedlog još 2014. Nikoga ne diskriminira i u sklopu je postojećeg izbornog zakona. S druge strane, ako se nekome taj prijedlog ne sviđa, bošnjačkim političkim predstavnicima smo poručili kako ćemo prihvatiti svaki njihov prijedlog, ukoliko se isti implementira na slučaju Travnika.

Gdje je BiH danas, koliko je naš evopski put realan, a koliko imaginarani i kako ova zemlje treba da izgleda za deset godina, a kako će izgledati?

Svaki govor u današnje vrijeme o europskom putu BiH je neviđena floskula pod koju se kao pod neki tepih guraju svi problemi. O kakvom mi europskom putu možemo govoriti u trenutku kada sindikalna korpa iznosi preko 1900 KM, a prosječna plaća 860 KM? To znači da prosječnoj četveročlanoj obitelji dvije plaće nisu dovoljne za osnovne životne potrebe. S druge strane imamo odnarođenu političku elitu koja je podijelila društvo ne po nacionalnim osnovama, nego baš po onim srednjovjekovnim, neofeudalnim. Stranačke elite na vlasti kontroliraju apsolutno sve, od upošljavanja čistačice u nekoj seoskoj područnoj školi, do imenovanja na najvišim razinama vlasti i ništa se ne može bez njih. Kao takvi postali smo lak plijen kojeg bez ikakvog otpora mogu do kosti čerupati trećerazredni međunarodni diplomate i ekonomski stručnjaci koji nam uvjetuju reforme za potrebe međunarodnih financijskih institucija, a s kojima se dodatno degradira ionako loše gospodarstvo i život običnog čovjeka. O kakvoj onda EU perspektivi onda možemo govoriti? Ukoliko se stvari ne promijene, možemo eventualno govoriti o perspektivi stranačkih parazita i činovničića međunarodne zajednice, jer je jedino njima dobro u ovoj državi. BiH mora postati zemlja jednakih prava svih naroda i jednakih mogućnosti svakog pojedinca za uspjeh.  Ovo što danas živimo je nadograđena i u mnogočemu lošija inačica partijsko komunističkog režima iz bivše države, a znamo kako je ona završila. Pitanje je samo hoće li to biti u roku od deset godina ili za deset godina.

klix.ba
foto: Ivan Kelava/dnevnik.ba

" Čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana "