Kad smo pomislili kako je napokon hrvatska politička vlast pokazala hrabrost i dosljednost, oni su nas demantirali, pognuvši po tko zna koji put glavu pred političkim Sarajevom. Sramite se!

 

Nakon što su snage MUP-a HNŽ-a zaustavile dolazak migranata zbog apsolutnog nepostojanja ikakve sustavnosti pristupa problemu ilegalnog dolaska migranata u BiH, koji nije od jučer, nego traje već više od godinu dana, bili smo napisali javno pismo podrške komesaru policije, MUP-u HNŽ-a i Vladi HNŽ. Samo malo prije nego što smo ga namjeravali poslati u javnost, došla je informacija o tome kako su autobusi s migrantima ipak pušteni prema Mostaru. Uz nesposobnost, hrvatska politika po tko zna koji put pokazala kukavičluk.

Je li itko postavio pitanje što dalje kada migranti dođu Salakovac? Hoće li ostati tu desetljećima, prepušteni na milost i nemilost sudbini, kao i brojne izbjeglice iz rata u BiH koje su tu zaboravljene još od ratnih događanja? Od blizu 300 migranata koji dolaze, samo ih je 18 djece, dok ih je velika većina radno i vojno sposobnih muškaraca. Zašto ih Mektić sve nije poslao u Banja Luku? Za premještaj migranata iz Sarajeva u Mostar se zna ima dva dana, zašto se nije reagiralo u trenutku odluke o premještaju, a ne kada se krenulo već u sami proces premještaja? Što rade hrvatski kadrovi u državnim tijelima, prvenstveno Mektićev zamjenik Mijo Krešić i ravnatelj granične policije Zoran Galić? Je li ulazak vojno sposobnih muškaraca iz Bliskog istoka dio „Hrvatskog odgovora“ ili je to dio „Plana B“ kada se radi o izbornom zakonu?

Prema podacima talijanske vlade (Italija se suočava sa problemom migranata najviše od svih europskih zemalja) samo 3-5% migranata su ratne izbjeglice i osobe koje bježe od ratnih sukoba, tražeći spas za svoj život. Nitko normalan nema apsolutno ništa protiv prihvata ratnih izbjeglica i ljudi koji napuštaju svoja ognjišta zbog opasnosti za život. Međutim, problem prihvata vojno i radno sposobnih muškaraca zahtjeva sustavno rješenje i pristup. To znači prije svega identifikaciju svake osobe koja uđe u BiH i uzimanje otisaka radi pretraga u međunarodnim sigurnosnim bazama podataka. Ministarstvo sigurnosti je prvo u ožujku govorilo kako BiH nema problem s migrantima, pa kad je problem ipak isplivao na površinu ovih dana, izjavili su kako se identifikacija ne radi jer „migranti odbijaju dati otiske prstiju“. Iz svega ovoga se da zaključiti kako ne postoji apsolutno ikakav vid strategije pristupa problemu ilegalnog ulaska migranata, niti ikakve strategije njihovog tretmana. Problem se rješava na način prebacivanja migranata iz Sarajeva u Mostar. Brigo moja pređi na drugoga.

Ovim putem zahvaljujemo hrvatskoj politici što je još jednom pokazala pravo lice nesposobnosti i kukavičluka. Nadamo se kako je protuusluga za puštanje migranata u Salakovac bila dostojna njihove političke i „nacionalne“ reputacije. Pozivamo ih sve da skupa sa svojim koalicijskim partnerima dočekaju svoga sultana Erdogana u Sarajevu, jer postupcima pokazuju više bliskosti s njegovom voljom, nego s voljom naroda koji ih je izabrao.

 

Gradski odbor Mostar
Hrvatska republikanska stranka  
                                                                                                                                                 

" Čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana "