Svake godine početkom srpnja iz svoje jazbine u medije ispliva Safet Oručević. Mostarski superjunak, utjelovljenje svih Avengersa u jednoj osobi, koja je s praćkom i dva kamena obranio Mostar od više agresora. Uživajući u ratnoprofiterskom klimatiziranom komforu dijeli, od naroda skupo naplaćene, moralne lekcije. Zarobljen u selektivno probranoj i izmišljenoj prošlosti, ne želi da tu prošlost ostavimo iza sebe i napokon krenemo živjeti. Kako bi se prošlost uistinu i ostavila iza, krenulo naprijed, treba malo Safeta podsjetiti na istinu.

 

Hvali se Safet kako je još prije rata bio bogat čovjek, sa jahtama, stanovima itd. Ne hvali se kako je „podešenim ključem provaljujući u stanove i kioske“ stekao to bogatstvo, zbog čega je još 1977. bio u zatvoru, što potvrđuju više puta objavljivani dokumenti novinara koji bolje poznaju ovog mostarskog superjunaka. Govori Safet kako je, poput Mojsija, u ratu pred-vodio narod na „blokiranoj lijevoj obali, logoru na otvorenom“. Zaboravio usput kako je tada bio pripadnik HVO-a i kako je, za svaki slučaj, sebi priskrbio hrvatsku putovnicu, za ne daj Bože zatrebalo.

Kao tadašnji predsjednik IO SDA zna on vrlo dobro kako, blokade nikada nije ni bilo, da se moglo bježati u svakom trenutku. Koridor koji je išao lijevom obalom Neretve, povezujući teritorij pod kontrolom ABiH je bio otvoren cijelo vrijeme i koji je služio za opskrbu ne samo lijeve obale grada Mostara, nego i Sarajeva, i Središnje Bosne i drugih krajeva, za što postoje brojni dokumenti. Primjerice, 23.02.1993. (dakle prije „herojske s praćkom deblokade grada“) Dragan Vikić piše Bruni Stojiću, generalu Praljku, Milivoju Petkoviću (za one koji ne znaju, to je pola od „zločinačke Šestorke“) u kojem zahvaljuje za pribavljene MTS-ove, te naručuje dalje 20 raketnih bacača, 2 bestrzajna topa, 200 granata, 30 000 metaka za PAM itd.

Zna vrlo dobro Oručević koliko je muke u ratno vrijeme bilo potrebno ne samo ovo utovariti i prenijeti, nego i osigurati neometan prolaz. On to zna jer je kao „predsjednik odbora za izbjeglice i marketing“ preko istog slao izbjeglice u Hrvatsku i dalje za Europu, o čemu je tada uvelike pisao princu Bakiru, prije njihovog susreta u „središtu UZP zločina“, tj. u Zagrebu. Nije samo slao izbjeglice, nego svakog tko je bio iole „darežljivi“ prema njemu, pa je tako za one „najdarežljivije“ redovito pisao i zapovjednicima „zločinačkog“ HVO-a. Toliko je, dakle, taj „zločinački obruč“ bio čvrst kada je kroz njega prolazilo naoružanje u jednom smjeru, a u drugom izbjeglice, ranjenici i Safetovi „darežljivci“. 

Kaže Safet da nije on branio i obranio samo od „ustaša“, nego i od četnika. Kako je branio Mostar od četnika opisao je Ratko Mladić, u intervjuu kojeg je dao srpskom „Principu“, kada je opisivao kako mu je Safet Superman dolazio kako bi dogovorio trgovinu na crno i, onako usput, korištenje srpske teške artiljerije protiv HVO-a. Suradnja koja je trajala dvije godine i koju je Mladić opisao riječima:

„Odjeven u maskirnu uniformu, Oručević je iskoračio i pružio ruku govorećiČast mi je upoznati se s Vama, gospodine generale. Znam mnogo o Vama i žao mi je što nismo na istim stranama. na što sam ja rekao: Znam i ja o tebi mladiću mnogo više nego što misliš. Čak više od Silajdžićeve supruge!“ na što je ovaj zanijemio, a dalje razgovore je preuzela Fatima Leho“ objavio je početkom 2004. časopis za srpska pitanja „Princip“.

Tko je Silajdžićeva supruga? O tome su pisali Slobodna Bosna i Glas srpske:

Oručević je bio sitni kriminalac sredinom sedamdesetih godina, da je imao svoju bandu i harao Mostarom. Pljačkali su stanove, krali nakit, skupocjene goblene i slike, novac. Sa Oručevićem je u tadašnjim pohodima harala i pljačkala i izvjesna Mostarka Maja Zvonić, koja je, gle čuda, bila -- supruga Harisa Silajdžića. Maja Zvonić-Silajdžić danas, kao bivša supruga državnika Silajdžića, živi u luksuznoj vili u Istanbulu.“

ABiH je dvije godine uvelike trgovala sa vojskom RS-a, o čemu postoje ne samo pismeni dokumenti, svjedočenja direktno uključenih aktera, nego i tonski zapisi. Oručević to vrlo dobro zna jer je on osobno, po nalogu Rasima Delića, „umirivao“ front na direktnoj liniji sa Ratkom Mladićem. Dana 16. srpnja 1993. Ratko Mladić za Tanjug izjavljuje “Bespoštedni muslimansko-hrvatski obračuni, koji na prostorima bivše BiH traju više od dva mjeseca, nastavljaju se svom žestinom, a muslimanske snage su zamolile srpsku vojsku za pomoć“.

Tu su pomoć i dobili, te je suradnja toliko bila uznapredovala da je na jesen vojska RS-a artiljerijski bila u potpunosti podrška ABiH. Srbi su „po narudžbi“ ispaljivali granate po položajima HVO-a, ispaljujući često i više od narudžbe. Pukovnik Gušić je govorio da to više „kuća časti“. Kako je ta kuća „častila“ znaju, primjerice, obitelji pokojnih djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović koje su poginule kod mostarske katedrale, i druge tada djece ranjene u „osloboditeljskom“ granatiranju mostarske katedrale.



Nastavlja Safet kako je na čelu s njim pobijedio multietnički – europski Mostar i multietnička Hercegovina. Prema popisu iz 2013. u Mostaru živi 105797 žitelja, od čega 51216 Hrvata (48,4%), 46752 Bošnjaka (44,2%) i 4421 (4,2%) Srba. Gledano po, uvjetno rečeno, „obalama“, na desnoj „zločinačkoj“ živi procentualno Hrvata 78%, Bošnjaka 18% i 4% Srba, dok na lijevoj, „herojski“ oslobođenoj živi 96% Bošnjaka, 3% Srba i 1 % Hrvata.

Što se tiče „pobjede multietničke Hercegovine“, primjerice u „zločinačkom“ Stocu živi 38,2% Bošnjaka, u „zločinačkoj“ Čapljini živi 17,4% Bošnjaka, dok u zločinačkom Prozoru-Rami  24,7% Bošnjaka. U „herojski“ oslobođenom Konjicu Hrvata živi 6%, Srba 1,4%. U herojskoj Jablanici Hrvata ima 7%, Srba 0,5%. Prema službenim podacima ministarstva civilnih poslova, koeficijent povrata prognanih i izbjeglih je najveći na područjima koja su bila pod kontrolom „zločinaca“ iz HVO-a. Pogodite gdje je najmanja: u onim „herojski oslobođenim“.

Dakle „multietnička Hercegovina“ s kojom se Oručević hvali je u biti ona koja je bila pod kontrolom „zločinaca“ iz HVO-a, dok je ona etnički očišćena, a što se najbolje vidi po samome gradu Mostaru, ona „herojski oslobođena“. Međutim, nije prvi put da Safet ima dvojaka mjerila. U jednom trenutku, kao odgovorni za marketing u ratu, tražio je od HVO-a vozilo vojne policije, da bi u drugom vojnicima ABiH dijelio famozne „upute muslimanskom borcu“, stigle iz Zenice, a na osnovu kojih se ritualno ubijalo na toj istoj herojski oslobođenoj lijevoj obali, što je u svome svjedočenju u Haagu priznao i sami ef. Smajkić.

Čemu sve ovo? Istinski nutarnji mir i iskreni suživot u Mostaru će zaživjet tek u trenutku kada u drugi plan padnu ratni profiteri, s obje strane, mentalno komunistički đuturumi koji su sve svoje stekli na račun tuđe žrtve i krvavo se bore, lažima generirati mržnju među ljudima, kako bi mogli što dulje parazitariti na tuđoj žrtvi.

Pokušajte legalno otvoriti obrtničku radnju, restoran, ćevabdžinicu na lijevoj obali grada i sve će vam biti jasno. Bez Safetovog zapisa ne može. Safete, reci nam kada ti je dosta da iskupimo koliko ti treba, pa da više ne zagađuješ naš prostor. I ne sam Safete!

Povedi sa sobom svoje kolege s „ove“ strane, kolege koje poput tebe tuđu žrtvu koriste za osobni probitak. Povedi „tehničku“ vladu Nevenka Hercega koja proračunskim novcem financira tvoje privatne muzeje „agresije“. Povedi te svoje „neprijatelje“ i kolege koje ti se ne žele zamjeriti, odgovoriti ti, kojima si ti bliži nego narod koji ih je birao i na račun kojeg postadoše suvremeni feudalci. Sve ste stekli hraneći mržnjom običan puk, pa bi sada opet, jer drugo ništa i ne znate.

Slaven Raguž
Predsjednik HRS-a

" Briga o umirovljenicima kroz zagovaranje njihovih prava i pomoć na svim razinama "