Danas je bio povijesni dan za HRS. HRS je danas službeno postao članicom HNS. Predsjednik HRS-a Slaven Raguž ušao je u predsjedništvo ove institucije, a HRS će imati svoje članove i u GV HNS-a. Prenosimo govor Slavena Raguža sa 7. zasjedanja.

Poštovana dame i gospodo zastupnici, poštovani predsjedniče, gospodo iz predsjedništva,

ako se pozorno prate zasjedanja HNS-a počev od prvog, pa do ovog 7., vrlo lako se može doći do zaključka kao da se vrtimo u krug. Kao da stalno gledamo neku reprizu. U glavnom isti ljudi vrte godinama identičnu priču. Nikako da shvatimo da ako uistinu želimo mijenjati svijet oko sebe, prvi koga moramo početi mijenjati jesmo mi sami koji moramo krenuti mijenjati sebe. Ali da bi uistinu počeli mijenjali sebe, moramo konačno postati iskreni prema samima sebi i svi od reda uraditi jedan opći ispit savjesti, jer ne možemo očekivati od drugih da nas poštuju, ako mi sami sebe ne poštujemo.

Gdje i kada je prije prošlih općih izbora bilo govora da će se hrvatskim rukama u Vijeće ministara i u izvršnu vlast u Federaciji birati kadar DF-a i drugih stjegonoša platformačkog puča? Gdje i kada je bilo govora kako će Hrvati podržavati kreditiranje kod MMF-a ili recimo nametanje akciza na gorivo, kako bi se moglo financirati sarajevsku zaobilaznicu, brzu cestu Sarajevo  -  Goražde i sl? Gdje i kada je bilo govora kako će se, na osnovu direktiva famozne Agende, raditi na privatizaciji javnih poduzeća, kako bi novac opet otišao u Sarajevo, jer su ista oteta od općina nametanjima zakona, pa se sav prihod i dobit slijeva u Sarajevo? Gdje i kada je bilo govora da će ta javna poduzeća umjesto razvoja lokalnih sredina i praćenja gospodarskih kretanja, postati bankomat za vladajuće stranačke strukture? Gdje i kada je bilo govora da će se hrvatskim rukama izglasovati protuustavni zakon protivan hrvatskim nacionalnim interesima čime se kontrola proračuna prenosi na Sarajevo? gdje i kada je rečeno da će se Hrvati glasovati za otimanje crkvene zemlje u Travniku ili financiranje sarajevskih medija koji siju mržnju prema nama? Gdje i kada je rečeno kako će hrvatski kadrovi na čelu pravosuđa i sigurnosti šutke promatrati kako se dižu političke optužnice protiv zapovjednika HVO-a i kako  pravosudne institucije BiH postaju predmetom političkih makinacija bošnjačke političke elite u cilju kriminalizacije HVO-a, Herceg Bosne i uloge hrvatskog naroda u Domovinskom ratu?

Moramo napraviti i jedan ispit savjesti o BiH. Ova BiH ni po čemu nema odlike suverene države.Ova BiH je kolonija inozemnih sila. To mi Hrvati najbolje znamo, jer nam je silom tenkovima i transporterima ugušeno gospodarstvo, dugim cijevima i specijalnim vojnim snagama SFOR-a su nam oteti mediji, a nametanjima ustavnih i zakonskih rješenja  se praktično od jednog konstitutivnog naroda želi stvoriti manjina. Ova BiH u kojoj Valentin Inzko, inače vrstan matematičar, čovjek koji za sebe tvrdi „Ustav to je on“, kao što je Luj XIV govorio „Država to sam ja“, i nama Hrvatima kaže da izaberemo jesmo li dijaspora ili konstitutivan narod, nije moja.

Nije slučajno kako nema izbora u Mostaru, nije slučajno kako su nasilno prekinuti izbori u Stocu, nije slučajno spominjanje „distrikta Neum“, nisu slučajne optužnice za UZP zapovjednicima HVO-a, nije slučajan i sve učestaliji govor o višku prava kojeg Hrvati imaju. Poraženi u ratu političkim igrama od žrtve žele kreirati zločinca, kako bi u miru ostvarili ono što nisu uspjeli u ratu. Registrirana su 154 masovna zločina nad Hrvatima u BiH i svaki od njih prolazi bez traženja odgovornih i nalogodavaca. Zapovjednike HVO-a, koji su prvi stali u obranu BiH se tereti za „sustavne i strateški osmišljene“ zločine, i to za vrijeme kada je većina morala „zapamtiti kako ovo nije njihov rat“. Za zločine nad Hrvatima po zapovjednoj odgovornosti ne odgovara nitko. Gdje su optužnice za Bugojno? Gdje su optužnice za Lužane, Trusinu, Drenovnik, Busovaču, Zabilje, Vareš, Križančevo selo,... Jesu li Hrvati u ovim mjestima samima sebi izdali nalog i zapovijed kako bi nad samima sobom počinili masovne zločine? Zapovjednike HVO-a se proganja, dok se uručuju zahvalnice i povelje ratnim zločincima u parlamentu RS-a,  dok se zapovjednici ABiH kandidiraju na izborima, rade u državnim službama i hodaju slobodno i dandanas gospodareći nad životom i smrću, kao što je to slučaj sa počiniteljima i nalogodavcima ubojstva pokojnog generala Šantića.

Gospodo koja nas predstavljate u vlasti, ako vidite da se ne može napraviti ništa, zašto ne napustite pozicije? Ova država radi protiv interesa hrvatskog naroda i ona sve više i više postaje našom tamnicom, nikakva šteta kad bi nastala kriza vlasti. Cilj hrvatske politike ne smije biti pozicija u vlasti, a ponajmanje cilj politike ne smije biti plijen.

Jednako tako, moramo napraviti ispit savjesti u odnosu na EU. Mi moramo imati jasnu viziju hrvatskog naroda u BiH, a ne neku imaginarnu viziju BiH u EU, jer mi smo već građani EU. Niti mi odlučujemo hoće li BiH ući u EU, bez obzira na sve upitnike ovoga svijeta, niti odlučujemo kada. Ode vrijeme ljudi. Dok mi godinama tabirimo uvijek istu priču, većinski narod vrlo efikasno i stručno radi na unitarizaciji i na preuzimanju tzv. zajedničkog dijela BiH. Njihova vizija je stvaranje Jugoslavije u malom, a da ulogu koju su u Jugoslaviji imali Srbi, u toj BH inačici bivše države preuzmu oni. U tome imaju podršku svih sarajevskih medija, imaju podršku međunarodne zajednice, a ruku na srce, pružamo im i mi svesrdnu pomoć, što svojim neradom u institucijama vlasti gdje redovito šaljemo, ili godinama uvijek iste kadrove koji kao da su krvno predodređeni na funkciju, ili kadrove koji su krajnje nesposobni raditi posao za kojeg su izabrani raditi, ali su itekako sposobni do krajnosti crpiti beneficije koje dolaze s položajem.

Hrvati se ne osjećaju ugroženo niti se osjećaju neravnopravno kao što to dosta i ovdje prisutnih govori. Mi jesmo neravnopravni u odnosu na druge narode i institucionalno ugroženi kao narod, za što postoje argumenti, dokazi i brojke koje se moraju koristiti. Ostavite se osjećaja i psihoanalize je li netko frustriran ili nije, jer ako netko se ne bi smio osjećati ugroženim i frustriranim, onda su to hrvatski političari. Dovoljno je izići i pogledati vozni park van ove dvorane i općenito standard života prosječnog hrvatskog političara. Vjerujem da bi većina Hrvata u BiH danas potpisala s obje ruke da budu frustrirani poput, recimo, naših u izvršnoj vlasti.

Moramo se konačno probuditi, jer nas svakim danom ima sve manje, cijele obitelji odoše. Ne idu ljudi zato što su siromašni, jer je naš narod bio i siromašniji, a ostao boriti se. Ljudi odoše jer im se pljuje na dostojanstvo. A Hrvatima se na dostojanstvo udara sa dvije strane. Jedni udaraju izvana, želeći od nas institucionalno i medijski stvoriti nekakve Bosance i Hercegovce katoličke vjere; a drugi udaraju iznutra, kod kuće, stvarajući naše društvo društvom neofeudalnih probranih i sve bogatijih elita, svojevrsne suvremene vlastele. Narod nam ode tražeći ne novac, nego minimum poštivanja ljudskog dostojanstva. Odoše tražeći mjesto gdje zakoni vrijede jednako za sve, a ne samo za one koji nemaju poznanstva u policiji i tužiteljstvu. Odoše tražeći mjesto gdje je struka i umijeće kriterij za upošljavanje, a ne stranačka iskaznica ili rodbinska povezanost. Odoše tražeći za svoju djecu obrazovanje gdje u školama gdje radi najsposobniji kadar, a ne osobe sa kupljenim diplomama s privatnih fakulteta.

Zato bih i braniteljima poručio da naprave jedan ispit savjesti. zašto dopuštate sve ovo? Jeste li se za ovo borili? Da vam oni koji su bili na liniji u podrumima i na makarskoj rivijeri, kroje sudbinu? Da vam isti ideološki sinovi onih protiv kojih ste se borili sjede u vlasti kiteći se, preko noći navučenim, nacionalnim bojama? Da vam oni koji su bili u tada neprijateljskim jedinicama i radili za neprijateljske obavještajne službe, danas sjede u ime hrvata u najvišim pozicijama vlasti?

Dame i gospodo, dočekamo li 2018. u odnosima u državi kakvim su danas i izbornog zakona kakav je danas, teško ćemo se oduprijeti nekim novim eksperimentima međunarodne zajednice. Ima ih ovdje prisutnih koliko hoćete koji će jedva dočekati biti dio tog eksperimenta, jer, moram parafrazirati profesora Tokića, nije pitanje tko će prvi izdati, nego koliko će ih od ovdje prisutnih izdati.

Moramo znati jasno i konkretno za što se borimo. To mora biti administrativno i teritorijalno preuređena BiH u skladu sa povijesnim, kulturološkim i nacionalnim nasljeđem, ali utemeljen prvenstveno na ekonomskim parametrima. Primjerice, HRS-ov prijedlog preustroja Federacije stvaranjem 2 velekantona/županije i tri distrikta u Federaciji doveo bi do godišnjih ušteda i do pola milijarde KM, dakle skoro 4 puta više nego ovih dana traže naši kod MMF-a. Dovoljno za dva autoputa. Zovite ovo treći entitet, podjelom BiH, kakogod, ali ponavljam jedino teritorijalno preuređena BiH ima kakvu takvu budućnost. Dovoljno je da prava svakog čovjeka kao pojedinca stavimo u prvi plan. Mi Hrvati, prvi, hajdemo uistinu poštovati i primjerom pokazati kako se odnosi prema manjinama ovdje gdje smo mi većina, bez obzira kako se oni prema nama ponašaju tamo gdje smo mi manjini.

Na kraju, jedna poruka onima koji se protive svakom rješenju, uzimajući sebi ekskluzivno pravo jedine žrtve proteklog rata, a samim tim i ekskluzivno pravo na BiH. Morat ću ovdje parafrazirati Amosa Oza: sjeme fanatizma krije se u kreposti nespremnoj na odstupanja. Zato nama nije potrebna imaginarna i utopijska vizija neke „ko nas bre zavadi“ BiH u kojoj će cvjetati bratstvo i jedinstvo i u kojoj će se generacijama nastojati silom ugasiti nacionalna svijest naroda,rađajući fanatike kao nuspojavu. Nama je potrebna bolna nagodba. Nagodba koja će uvažiti naše jednako duboko, ali povijesno i emotivno različito pravo nad ovom zemljom. Nama u BiH je potreban razvod, a razvod nikada nije sretan, ali može biti pravedan i pošten. Nitko se neće odseliti iz ove kuće u kojoj zajedno živimo, ali, budući da je vrlo mala, moramo se dogovoriti tko dobiva dnevni boravak, spavaću sobu, te napraviti pravedan raspored korištenja kupaonice i kuhinje. Vrlo neudobno, ali milijun puta bolje od ove nepravde i nereda u kojem živimo.

(foto: dnevnik.ba)

 

" HRS se zalaže za politički nezavisno i profesionalno sudstvo te za materijalnu sigurnost sudaca kao preduvjeta za nezavisno i nepotkupljivo sudstvo. "