Cjelokupan obrazovni sustav postao je poligon za nezakonite i nestručne radnje vladajućih. Vlada i resorno ministarstvo izgleda zaboravljaju kako eksperimentirati sa obrazovanjem i podređivati cijeli sustav interesima pojedinaca nezakonitim radnjama, znači poigravati se sa našom budućnošću.

 

Inicijativa o spuštanju dobi obveznog školovanja kao rješenje deficita prvačića, a suficita nastavnog kadra, eklatantan je dokaz nestručnosti. Da stvar bude gora, svojim izjavama premijer Nevenko Herceg i resorni ministar Rašid Hadžović ne samo da dokazuju nevjerojatnu dozu nebrige za djecu i budućnost našeg društva, nego pokazuju kako svjesno rade nezakonite radnje i svjesno podređuju obrazovni sustav uskostranačkim i partikularnim interesima. 

Raspisivanje natječaja za posao u siječnju, nezakonita procedura upošljavanja, netransparentnost natječajnog procesa su najočitiji primjeri nezakonitosti. Da se išlo svjesno protiv zakona dokazuju izjave premijera Vlade HNŽ koji na jednoj lokalnoj tv, koje ćemo ovdje izvući. premijer izjavljuje:

Proces je apsolutno transparentan, uvaženi svi kriteriji, zahtjevi, zakoni…

Ovo jednostavno nije istina. Tekst natječaja koji se objavljuju npr. u Slobodnoj Dalmaciji najočigledniji je dokaz kako se sve baš i ne radi po zakonu. Članak 85. Zakona o osnovnom obrazovanju, a Članak 96 Zakona o srednjoškolskom obrazovanju jasno govore kako se „Natječaj objavljuje u sredstvima dnevnog javnog informiranja na području Županije“. To nije jedan izoliran slučaj, jer više škola objavljuje natječaj u tiskovinama koje uopće ne izlaze na području županije, kako bi što manje potencijalnih djelatnika uopće se prijavilo na oglas.


Natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 

Premijer nastavlja: „Dali smo suglasnost za prijem na neodređeno 130 prosvjetnih djelatnika koji su bili veći broj godina na određeno vrijeme, što je ogroman uspjeh ove Vlade

Ova izjava u sebi dokazuje kršenje više Članaka Zakona. Prvo, Članak 22 Zakona o radu govori da „ukoliko uposlenik zaključi uzastopne ugovore o radu na period duži od tri broj godina, takav ugovor se smatra ugovorom na neodređeno vrijeme“. Dakle, ako je Premijer pod „veći broj godina“ mislio na dvije, što sumnjamo, onda nije protuzakonito. Ono što je definitivno ne samo protuzakonito, nego i protuustavno jeste činjenica da svako upošljavanje u bilo kojoj obrazovnoj ustanovi mora ići na odobrenje u ministarstvo obrazovanja. Zakonom i Kolektivnim ugovorom su jasno definirani načini sklapanja ugovora o radu, jasno je definirano tko predlaže i sklapa ugovore, suglasnost ministarstva je direktno u suprotnosti sa svime, jer jasno derogira zakonom definiranu ulogu školskih odbora, funkcija ravnatelja, kao i cijeli proces općenito. Na kraju, pisanje natječaja za primanje na neodređeno vrijeme djelatnika koji već rade, ali na određeno, je jasno kršenje Članka 8 Zakona o radu. Naime, raspisivanjem javnog natječaja sa ovim obrazloženjem kojeg je dao Premijer znači jasnu diskriminaciju neuposlenih djelatnika koji se na natječaj javljaju izvan ustanove koja raspisuje natječaj.

Neznanje je premijer pokazao i po pitanju pismenog ispita kao dijela natječajne procedure: „Zakon o državnoj službi za prijem u državnu službu traži test znanja i ispit. Isto tako je i za primanje u školu. To su pravila koja postoje i sve je po zakonu

Zakon o državnoj službi nema apsolutno nikakve veze sa primanjem u škole. Upošljavanja u obrazovne ustanove je definirano Zakonima o obrazovanju, Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom. Sve i da je premijer u pravu, stručni ispit za primanje u državnu službu se polaže jedanput, ne prigodom svake prijave na natječaj. Pismeni testovi kao preduvjet upošljavanju su dakle protuzakoniti. Članak 84 Zakona o osnovno školskom obrazovanju, te Članci 95, 96 i 97 Zakona o srednjoškolskom obrazovanju jasno definiranju kriterije određivanja stručne spreme. Također, djelatnici u školama moraju položiti i stručne ispite u skladu sa Zakonom, tako da pismeno provjeravanje djelatnika kao dio natječajne procedure derogira i ovaj segment. Krajnji dokaz nezakonitosti je nepostojanje jedinstvenog pravilnika o upošljavanju, odobrenog od nadležnih institucija, nego svaka škola ima svoj pravilnik, što školskim odborima daje apsolutno diskrecijsko pravo odlučivanja o upošljavanju, čime se krši cijeli niz Članaka Zakona budući da se ravnomjerno ne cijene kriteriji radnog iskustva, staža na zavodu za zapošljavanju, položen stručni ispit, itd.

Odluka s kojom Vlada mora odobriti svako imenovanje

Ovo su samo najeklatantniji dokazi aktualnih nezakonitih radnji u cijelom obrazovnom sustavu. Kad bi ovome dodali priču oko nakladnika, broja i odabira udžbenika, definiranja norme sati, itd. o čemu smo u više navrata pisali, mogla bi se pisati cijela disertacija. Ono što u cijeloj ovoj priči najviše zabrinjava jeste kako se sve ovo radi u suradnji Vlada – škole – sindikati. Naime, sindikati su itekako upoznati sa svim nezakonitostima, ali budući da su direktno uključeni u sve procese, vladajući su time „kupili“ njihovu šutnju.

Vlasti moraju znati kako razlog činjenice da sve više i više obitelji napušta svoja ognjišta, što rezultira smanjenjem broja učenika, baš zato što je cijelo društvo, a u ovom slučaju obrazovni sustav, podređen stranačkim i partikularnim interesima. Od stručnosti nastavnog kadra polazi sve. Kriterij za upošljavanje ne smije i ne mogu biti stranačke iskaznice i rodbinska povezanost, nego struka. Proces mora biti transparentan i zakonit. Zadnja inicijativa o spuštanju dobi obveznog školovanja kao rješenje deficita prvačića, a suficita nastavnog kadra je kap koja prelijeva čašu. Umjesto da se konzultira struka koja jasno govori kako bi eventualna provedba ove inicijative, osobito u segmentu preseljenja predškolskog odgoja iz vrtića u neopremljene škole, mogla imati nesagledive posljedice za razvoj djece.

Vladajući bi se morali malo spustiti na zemlju i poslušati struku. Krajnje je vrijeme da se napravi detaljna reforma školskog sustava da se djeci ovih optimističnih roditelja koji još uvijek nisu spakirali kofere pružite kvalitetnije obrazovanje, primjerenije potrebama društva umjesto da se poput guski u magli i izbacuju generacije djece s nepotrebnim znanjima koja će u potrazi za boljim sutra otići u bijeli svijet. 

HRS

" Društvena marginalizacija mladih, kakva je danas na djelu, najgori je oblik trošenja društvenoga kapitala "