Likujemo nad smrću Edina Gačića kao da je on pravi ubojica. Ne, on je samo povukao obarač. Prave ubojice su na drugim adresama.

 

Sjeća li se još itko Zvornika? Sjeća li se itko ubojstva dvojice vojnika u Sarajevu? Sjeća li se itko još Muamera Topalovića? Bombe u FIS Vitezu? Joze Leutara? Joze Kafadara? Na desetine drugih slučajeva. Ne sjeća nitko, jer problem radikalizma i opasnosti od terorizma u BiH ne postoji. Ni Edin Gačić nije postojao i ne bi postojao, da nije ubio policajca Mahira Begića, pa je to morao „postati“. Mnogo veći prioriteti su koliko Hrvati postotaka vlasti kontroliraju i fašistička deklaracija HNS-a.

Prije malo više od godinu dana Denis Zvizdić i Dragan Mektić su organizirali tiskovnu konferenciju na kojoj su demantirali riječi hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o opasnosti od terorizma u BiH. Jednim glasom su tada obojica govorili kako to jednostavno nije istina. U BiH opasnost od terorizma ne postoji, postoji samo lagana prehlada u vidu pojedinačnih slučajeva radikalizma, ali koji su pod kontrolom. Koliko su pod kontrolom valjalo bi upitati obitelj mučki ubijenog Suada Sultanića, čije smaknuće nije bilo dostojno javnih RTV servisa na dan njegovog ubojstva.

Nakon Zvizdić/Mektićeve tiskovne, reagirali smo tekstom u kojem smo taksativno dokumentima i poveznicama na izvješća sigurnosnih agencija, kao i Izvješćima Vijeća za sigurnost UN-a demantirali sve njihove navode. Nakon teksta smo dobili brojne pogrdne poruke, anonimne prijetnje, kao i reakciju pojedinih stranaka koje su nas optužile za radikalizam, onaj naš fašistički, ne njihov patriotski. Nisu se svidjeli mnogima podaci sigurnosnih agencija Italije, Francuske, Njemačke itd, koji govore kako je BiH najveće raskrižje krijumčarenja oružjem u Europi, te kako većina terorističkih akcija, poput one u Parizu kada je napadnuta redakcija Charlie Hebdoa, ima poveznicu sa BiH, odredom El Mujahid i islamističkim radikalnim organizacijama iz BiH. Jednostavno, jednako kao što na jugu Italije pojedini govore kako mafija i ndrangheta ne postoje, u BiH ne postoji islamistički radikalizam i opasnost od terorizma.

Kako će postojati, kada efendija Cerić, koji otvoreno podržava nauk vehabija („to su novi bosanski muslimani koji su preživjeli genocid i protive se aparthejdskom režimu i koji su spremni braniti svoju čast i slobodu")  figurira u FTV-u kao moralna vertikala. Selmo Cikotić i Šerif Patković su provjerene patriote i savjetnici Člana Predsjedništva. Šemsudin Mehmedović i vrh SDA bore se za skidanje ljage sa imena Abu Hamze, inače logističara odreda El Mujahid. Glavna osoba koja bi nas trebala upućivati na terorističke i radikalističke prijetnje, direktor OSA-e Osman Mehmedagić za vrijeme rata zajedno sa Alijom Izetbegovićem obilazio i bodrio preteče današnjeg ISIL-a, mudžahedine, radeći kao prvi čovjek za sigurnost njihovog vrhovnog zapovjednika Abu Izzata.

Relativiziranje problema islamističkog radikalizma i opasnosti od terorizma je pravi razlog zašto se u BiH svako malo pojavljuju Topalovići, Čauševići, Jašarevići i tako do Gačića. Toliko se daleko ide u tom relativiziranju, da su u to upregnuti svi mogući instrumenti, počev od medijskih pa do pravosudnih.

Nitko danas ne istražuje niti propituje zašto se onemogućuju i otežavaju sudski procesi, primjerice, u slučajevima Leutar, Kafadar, Zvornik i dr. Kad do procesa i dođe, to pređe u farsu, kao što je to bio slučaj napada na policijsku postaju u Bugojnu, kada se zajedničkim snagama obrane, tužiteljstva i Suda odustalo od optužbe za terorizam, pa se jednome od optuženih Naseru Palislamoviću isplatilo 202 000 KM zbog „protupravnog lišenja slobode“. Ili kada se za pogibiju Zvonke Barbića i teško ozljeđivanje Josipa Šarića prigodom eksplozije u FIS Vitezu, ponovno, odustalo od optužbe za terorizam Amiru Ibrahimiu koji je organizirao sve, a Suvada Đidića koji je izradio napravu osudilo na 9 godina, tako da se danas može naslikavati po društvenim mrežama.

Mjesta čestitanjima i likovanju nad ubojstvom Edina Gačića ne može i ne smije biti. Jučer Nerdin Ibrić koji je izveo napad u Zvorniku, danas Edin Gačić, sutra će biti netko drugi. Najveća opasnost od radikalizma i terorizma je relativizacija tog problema i guranje glave u pijesak. U iole normalnim državama nakon slučaja Gačić, svi ministri unutarnjih poslova, počev od HNŽ, KS, pa do Federacije, ministri pravosuđa svih razina, tužitelji itd. bi morali dati ostavke i ostaviti se obnašanja javnih funkcija. U nas to nije i neće biti slučaj, jer kod nas pojam odgovornosti jednostavno ne postoji. Prema tome, prave uzroke i odgovorne za smrt Mahira Begića, Suada Sultanića i drugih ne treba tražiti u Edinu Gačiću koji ih je ubio, nego na adresama vladajućih, a i svima nama koji ih izabiremo i šutke toleriramo. Do nekog sljedećeg Edina Gačića.

Slaven Raguž
HRS

" Politika nije neko sporedno i zanemarivo područje društvenog života, koje možemo zaobići time da se njime ne bavimo "