Preko 100 000 novouposlenih, intenzivna gradnja koja stvara gužve, poticanje gospodarstva novim reformskim zakonima… Sve to čujemo ovih dana po medijima iz usta vladajućih. S druge imamo stvarnost. Čovjek se upita na kojoj planeti živi naša politička elita?

 

Uistinu kada bi se uzeli podaci Agencije za statistiku, u dvije protekle godine broj neuposlenih je manji za 106 951, a broj uposlenih porastao za 100 642. No, razlozi dobre statistike uposlenosti nisu u nikakvom jačanju gospodarstva, nego u depopulaciji. „Unija za održivi povratak“ govori kako je, u istom razdoblju „pada neuposlenosti“, BiH napustilo 173 011 ljudi ili 48 932 obitelji. Od prošlog popisa do danas BiH je napustilo preko 250 000 ljudi. Da podaci o uposlenima nisu nikakav uspjeh najbolje dokazuje mizerni godišnji rast BDP-a od samo 3%. No, naša politička elita inzistira na mantri o „iznimnom uspjehu“ aktualne vlasti.

Tako se ovih dana Dragan Čović sa svitom, u samo još jednom u nizu njegovih misijskih putovanja po BiH, sastao sa poslodavcima. Hvali se on njima kako je rast prikupljenih javnih prihoda vrlo velik, što je razlogom „reformskih“ izmjena Zakona o porezu na dohodak. „Prosječna plaća je narasla na preko 900 KM“ i ovaj će reformski zakon s kojim će „sve plaće do 800 KM biti oslobođenje poreza na dohodak“ dovesti do gospodarskog rasta.  No, radi se samo o prelijevanju iz šupljeg u prazno. Zašto?

Ako se iz obračuna prosjeka plaća izuzmu plaće silnih dužnosnika, uposlenih u javnoj administraciji i poduzećima, kao i managerske plaće u bankama i osiguravajućim kućama, prosječna plaća djelatnika je daleko ispod 900 KM i ne prelazi 600 KM. Dalje, iznos prosječne sindikalne potrošačke korpe ide ovaj mjesec preko 2300 KM, što znači da ukoliko se htjelo „pomoći“ socijalno ugroženima neoporezivi iznos plaće je morao biti minimalno 1150 KM, a ne 800 KM. Po novom zakonu, sve plaće iznad 800KM će imati jedinstvenu stopu oporezivanja od 13% i kada se tome pridoda novo „reformsko“ oporezivanje dividende dioničkih društava po stopi od 10%, vrlo lako se dođe do zaključka kako ovaj „reformski“ zakon nije ništa drugo nego prelijevanje iz šupljeg u prazno. Seljenje poreznog opterećenja s jedne strane na drugu, nikakvo rasterećenje.

Dragan Čović nastavlja kako će „u stalnoj komunikaciji s poslodavcima ova rješenja dovesti do povećanja plaća, povoljnijih uvjeta za ulaganje i smanjenja sive ekonomije“. Ti isti poslodavci su novi „reformski“ zakon ocijenili iznimno lošim, jer nije uvažena niti jedna njihova sugestija, prije svih ona o ukidanju parafiskalnih nameta. Zanimljivo, izjavu o „stalnoj komunikaciji“ Čović je dao u Širokom Brijegu gdje, primjerice svaki vlasnik tvrtke plaća 1200 KM na ime tvrtke! Namet kojeg su uvele sve općine. Ukupno u BiH postoji oko 3000 parafiskalnih nameta i oni se ne diraju, jer služe za održavanje feudalnog sustava vladanja.

Prema tome, ničega reformskog nema u ovim „reformama“. Tek kada se bude krenulo govoriti o redefiniranju teritorijalno-administrativne organizacije države, racionalizaciji uprave, koja će dovesti do stvarnih poreznih rasterećenja i umanjenja fiskalnih potraživanja, moći će se govoriti o stvarnoj borbi protiv sive ekonomije i temeljima za gospodarski rast. Sve ovo što ovih dana slušamo po medijima ide u sasvim suprotnom smjeru: potenciranju sive ekonomije, održavanju robovlasničkih odnosa poslodavaca sa svojim djelatnicima i širenju još većeg jaza između odnarođenih političkih elita i naroda.

Fiskalni sustav umjesto služenja gospodarstvu i funkcioniranju sustava općenito, služi za održavanje kvalitete života ovih proračunskih parazita, stranačkih uhljeba i rodbine. Kad tome pridodate selektivnu primjenu zakona, odnosno, da zakon vrijedi za neke, u pravilu, manje poduzetnike, dok se „velikim“, pa i javnim poduzećima opraštaju i dopuštaju i milijunski dugovi i porezna nedisciplina, vrlo lako se može doći do zaključka kako su „reformski zakoni“ i „stalna komunikacija s poslodavcima“ ništa drugo nego mazanje očiju i prodaja magle. Odvraćanje pozornosti od odgovornosti vladajućih za sve veću depopulaciju i katastrofalne ekonomske parametre, odraz njihove nesposobnosti da svemu tome stanu u kraj.

HRS

" Primarni fokus HRS je rješenje ustavno pravnog statusa Hrvata u BiH "