Gospodarski program

Gospodarskim programom HRS su obuhvaćena su sva bitna područja od značaja za život u Bosni i Hercegovini.

Vodeći se analizom trenutnog stanja te davanjem rješenja za konkretne probleme, ali i cjelokupne reforme krucijalnih segmenata gospodarstva koje, ako se skoro ne provedu će dovesti do kolapsa sustava na svim razinama društva, što će se odraziti i na Hrvatskog čovjeka u Bosni i Hercegovini, zajedno s ostalim narodima i građanima koji žive na području Bosne i Hercegovine.

Hrvatska Republikanska Stranka je Gospodarskim planom obradila sljedeća područja i dala prijedloge kroz:

– Podizanju konkurentnosti BiH izvoza – reforma PDV sustava

– Vanjska i unutarnja trgovina

– Vanjsko-trgovinska reforma

– Monetarna politika

– Kratak osvrt na Makroekonomiju

– Zaposlenost u Federaciji BiH

– Industrija i strategija razvoja industrije

– Poljoprivreda, pravci i strategija razvoja

– Strategija razvoja Turizma

– Energetska učinkovitost

– Prijedlozi za povećanje Proizvodnje

– Reforma javne uprave

– Pravci reforme mirovinskog sustava u Federacije BiH

– Pravci zdravstvenog sustava

– Kratak osvrt na Pravosuđe i Zakonodavstvo

– Upravljanje državnom imovinom

Trenutno stanje u gospodarstvu u BIH

– Pad i stagnacija industrijske proizvodnje

– Stalni rast zaduženosti

– Stalni rast nelikvidnosti

– Stagnacija rasta BDP-a

– Konstantno povećanje nezaposlenosti pogotovo u realnom sektoru

– Odliv školovanih kadrova koji bi trebali biti temelj razvoja gospodarstva

– Pogrešna fiskalna politika koja ima za posljedicu sve ovo gore navedeno

Uzroci lošeg stanja gospodarstva u potpunosti su produkt politike koja se baziraju na trgovini i uslugama bez razvoja proizvodnje i industrije, koja ima za produkt konstantno zaduživanje te povećavanje vanjskotrgovinskog deficita.

Podilaženjem uvoznim lobijima dolazimo u situaciju da naše i onako slabo gospodarstvo ostavljamo nezaštićeno u tržišnoj utakmici u kojoj pobjednik ni jednog trenutka ne dolazi u pitanje.

Svaka ekonomija koja izvozom ne može pokriti uvoz i koja prihodima ne može pokriti rashode je nestabilna.

Bosna i Hercegovina je mala država koja svoj razvitak treba temeljiti na izvozu, jer već godinama ima izrazito visok vanjskotrgovinski robni deficit (manjak izvoza u odnosu na uvoz) što rezultira neuravnoteženom odnosno negativnom platnom bilancom zemlje.

Glavni uzrok deficita platne bilance zemlje je visok robni deficit, pa pozitivna kretanja na polju usluga, primarnog i sekundarnog dohotka (doznake iz inozemstva) i kapitala nisu dovoljna da pokriju deficit u robama.

Deficit platne bilance pokriva se zaduživanjem u inozemstvu, tako da do sada Bosna i Hercegovina nije trebala posezati za deviznim rezervama za pokriće deficita platne bilance.

BiH do 2008. godine je imala relativno visok rast BDPa i da se rast udjela vanjskog duga u BDP nije povećavao. Od 2009. – 2017. godine imamo negativnu stopu rasta BDP-u dvije godine i mali rast u tri godine, a visok rast inozemnog zaduženja što je rezultiralo visokim udjelom javnog vanjskog duga.

Ono što je najveća odlika gospodarske gospodarskih tokova u navedenom periodu jeste konstantan rast udjela javnih rashoda u BDP-u, te izuzetno visoki robni deficit BiH. S toga, je potrebno:

– napraviti korjenite promjene u poticanju izvoza, ali i na polju obuzdavanja prekomjernog uvoza onih roba kojih u BiH ima u dovoljnim količinama i zadovoljavajućeg kvaliteta.

Kao prvo treba poraditi na podizanju konkurentnosti BiH izvoza

Kako neizravni porezi (PDV, carina, trošarina i putarina) ne djeluju na konkurentnost, a direktni porezi utječu na konkurentnost, potrebno je izvršiti promjene i u direktnim i indirektnim porezima.

Ujedno veoma tešku socijalnu situaciju u BiH popraviti kroz reformu fiskalnih opterećenja. Tu prije svega mislimo na uređenje više i niže stope PDV, drukčiji način akciznih opterećenja, privremenim carinjenjem određenih roba itd.

Paralelno s reformom indirektnih poreza uraditi i reformu direktnih poreza tj. onih poreza koji uvelike utječu na cijenu koštanja proizvoda.

ZAŠTO UVESTI VIŠU I NIŽU STOPU PDV-a?

Analizirajući stopu PDV u zemljama EU i zemljama našeg okruženja da se zaključiti da Bosna i Hercegovina ima jednu od najnižih stopa PDV-a.

Većina zemalja EU ima opću stopu, međustopu i sniženu stopu. Prosječna stopa PDV u zemljama EU (28) je 21,5%, međustopa 10,4% i snižena stopa 6,7%; 18 zemalja EU primjenjuje međustopu dok 10 zemalja ima samo opću stopu i sniženu stopu.

Samo jedna zemlja članica EU ima jednu stopu PDV (Danska 25%).

Bosna i Hercegovina je i jedina zemlja u CEFTA zemljama i neposrednom susjedstvu gdje je ista stopa PDV na kruh, lijekove, jahte, luksuznu robu, helikoptere, luksuzne automobile, itd.

Niže stope PDV u Srbiji primjenjuju se na hranu, ugostiteljske usluge, lijekove, ulaznice i od 01.01.2014.godine povećana je s 8% na 10%, a osnovna stopa je 20%.

U Hrvatskoj je osnovna stopa PDV-a 25%, međustopa 13%, a nulta stopa odnosi se na osnovne živežne namirnice, lijekove, ortopedska pomagala i knjige.

U Crnoj Gori standardna (opća) stopa PDV je 17%, a snižena 7% i važi za živežne namirnice, lijekove i medicinske implantate, udžbenike, knjige, novine i časopise.

U Makedoniji standardna stopa je 18%, a 5% na osnovne živežne namirnice, poljoprivredne strojeve i repromaterijala u poljoprivredi, lijekove, računala, javni prijevoz.

U Sloveniji je standardna stopa PDV-a 20% snižena 8,5% na živežne namirnice. Mađarska ima najveću standardnu stopu u EU i to 27%, a sniženu od 5-18%.

Danska ima jedinstvenu stopu PDV od 25% i jedino ona i BiH nemaju sniženu na najosjetljivije proizvode. Jedinstvena stopa u Danskoj može se opravdati činjenicom da ima najrazvijenije socijalne programe i malu razliku između bogatih i siromašnih.

Imajući u vidu velika raslojavanja društva u BiH na bogate i siromašne nejasno je zašto domaće vlasti još ne razmatraju uvođenje snižene stope PDV na osnovne živežne namirnice, lijekove, impute u poljoprivredi, udžbenike i druge proizvode koji bi najugroženijim kategorijama stanovništva pomogle prevladati ekonomsku krizu.

ZAŠTO SU UVEDENE MEĐUSTOPE I SNIŽENE STOPE U VEĆINI ZEMALJA EU i CEFTA?

Prvi razlog za snižene stope je zaštita domaće proizvodnje i podizanje konkurentnosti domaćeg proizvoda kroz kombinaciju carinske i porezne politike.

Drugi razlog je zaštita najugroženijih kategorija stanovništva.

Navest ćemo primjer zaštite domaćeg proizvoda kroz kombinaciju carinske i porezne politike.

“Bosna i Hercegovina uvozi meso svih vrsta bescarinski i iz EU i iz CEFTA zemalja. Uvoz stoke za klanje (u Bosni i Hercegovini nema dovoljno stoke za klanje) podliježe carini od najmanje 10% uvećano za apsolutnu carinu (prelevman).

Posljedica takve carinske politike je zatvaranje klaonica, otpust radnika i uvoz mesa. Rješenje je uvesti carinu na meso, a smanjiti PDV-e.”

Naš prijedlog:

Uvođenje snižene stope PDV-a na:

– osnovne živežne namirnice;

– impute u poljoprivredi (poljoprivrednu mehanizaciju, sjemenski i rasadni materijal, đubriva, zaštitna sredstva);

– lijekove,

– voće i povrće,

– knjige,

– dječju odjeću i obuću i dr.)

u iznosu od 5 – 7%, i da se sadašnja standardna stopa poveća adekvatno smanjenju prihoda po osnovu PDV na robe oporezovane nižom stopom.

Takvim pristupom zaštitili bi domaći proizvod i poboljšali konkurentnost domaćeg proizvoda, smanjili uvoz i deficit, poboljšali ambijent za investiranje i zapošljavanje i poboljšali socijalni položaj najugroženijih kategorija stanovništva.

Fiskalna točnije porezna politika mora biti u funkciji razvoja industrije, prema tome potrebno je porezna opterećenja smanjiti za poduzeća koja se bave proizvodnim djelatnostima, dio poreza koji se prikupi koristiti za stimuliranje otvaranje novih proizvodnih pogona.

Postupno smanjivanje poreza na plaće, s ciljem povećanja plaća djelatnicima, kako bi se omogućila veća kupovna moć građana te povećanje standarda stanovništva. Porezna davanja na plaće tako urediti kako bi poslodavci bili stimulirani da osiguravaju djelatnike na puni iznos plaće koju primaju.

Povećanjem standarda za kontrolu kvalitete proizvoda, skraćenjem roka plaćanja uvezene robe i sličnim mjerama destimulirati uvoz proizvoda koje možemo proizvesti u dovoljnim količinama za naše tržište.

Nakon podizanja konkurentnosti omogućiti Centralnoj banci vođenje monetarne politike, koja bi bila u službi izvoza kako bi na vrijeme reagirala i ublažili se možebitni padovi gospodarstva, što sad nije slučaj.

Preraspodjela poreza kako bi se što više novca ostalo lokanoj samoupravi koji bi išao samo za razvojne projekte i projekte u gospodarstvu u primarnim i sekundarnim granama.

Vanjsko-trgovinska reforma

Pretjerani vanjsko-trgovinski robni deficit je glavni uzrok „crvenog stanja“ tekućeg računa platne bilance BiH.

Kako je platna bilanaca BiH konstantno u „crvenom“ glede robnog deficita potrebno je regulirati uvozne mjere i primjenjivati ih sve dok se ne otklone uzroci deficita platne bilance tj. dok se ne uravnoteži platna bilanca.

Bosna i Hercegovina je trgovinu regulirala:

– Sporazumom o Stabilizaciji i pridruživanju

– CEFTA – Sporazumom i

– bilateralnim sporazumima

i tim sporazumima obuhvatila poteškoće s platnom bilancom i mogućnosti uvođenja mjera u slučaju ugrožavanja platne bilance zemlje (članak 67. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i članak 25 CEFTA sporazuma).

Neadekvatna ekonomska politika, potpuno nekontrolirano otvoreno i nezaštićeno tržište, stimuliranje uvoza kroz neuređeno tržište i monetarnu politiku rezultiralo je izuzetno visokim deficitom platne bilance.

Kumulativni deficit platne bilance BiH, prema podacima Centralne banke BiH, u periodu od zadnjih 5 godina je 11.140 milijuna KM. Izuzetno visoki deficit platne bilance BiH nastao je radi izuzetno visokog robnog vanjsko-trgovinskog deficita koji je kumulativno u istom periodu iznosio 51.806 milijuna KM.

Prihodi po osnovu usluga, transfera iz inozemstva, dohotka i kapitala u vremenu bili su 40.666 milijuna KM. (51.806 – 40666 = 11.140 KM).

Iz naprijed navedenog zaključujemo da Bosna i Hercegovina treba za uravnoteženje platne bilance ili povećati izvoz ili smanjiti uvoz.

Da bi uravnotežila bilancu BiH treba povećati izvoz na cca 85% pokrivenosti sljedećih tri godine kako bi prihodi po osnovu usluga, transfera iz inozemstva i kapitala bili dostatni da pokriju deficit u robnoj trgovini i platnoj bilanci.

PREDLAŽEMO da se u BiH, s obzirom na ugroženost platne bilance, uvedu privremene regulacijsko/restriktivne mjere u uvozu onih roba koje BiH ima u dovoljnoj količini i kvaliteti, a paralelno da uradimo promjene u sustavu PDV uvodeći opću i sniženu stopu, što smo ranije objasnili.

BiH je u 2017. godini na vodama ostvarila deficit od 93,2 milijuna KM, na vinu 14,9 milijuna KM, na sokovima 8,4 milijuna KM, na pivu 138,7 milijuna KM, na živim životinjama 70,2 milijuna KM, na mesu svih vrsta 167,8 milijuna KM ili kumulativno na svih šest navedenih vrsta roba 493,2 milijuna KM,da ne govorimo o mlijeku i mliječnim proizvodima, voću i povrću itd.

Kada bi na navedene robe BiH imala carinu od 15% ostvarila bi carinskih prihoda 82,56 milijuna KM. Naplatom PDV (bez troškova od granice i marže) od 5% prihodovalo bi dodatnih 27,52 milijuna KM.

Bescarinskim uvozom ostvarila bi 93,568 milijuna KM od PDV-a, dakle manje za 16,512 milijuna KM nego kada bi ocarinila navedenu robu i smanjila PDV.

Pitamo se tko će uzgajati stoku za klanje, ako meso uvozimo bescarinski, tko će puniti vodu, pivo, proizvoditi mlijeko, voće i povrće, ako nema izglednih šansi u konkurentskoj utakmici?

Uz naprijed navedeno potrebno je urediti čitav niz Zakona i pravilnika na uređenju unutarnjeg tržišta. Kao primjer navest ćemo zabranu uvoza roba ograničenog roka trajanja ako je prošla ¼ roka, obvezu trgovca da u prodajnom objektu ima voće i povrće nabavljeno u krugu od 50 km od objekta (zaštita potrošača), donijeti pravilnike o sniženju cijene roba, donijeti Zakon o namirenju novčanih potraživanja (plaćanja) itd..

Vanjska i unutarnja trgovina

Vanjska trgovina BiH (F BiH) uređena je međunarodnim ugovorima o slobodnoj trgovini (CEFTA, SSP, Bilateralni ugovori), a unutarnja trgovina u Federaciji BiH pokušala se urediti Zakonom, no zakon o unutarnjoj trgovini je neprovediv, a s izmjenama se čeka.

Trebalo je već Zakonom urediti unutarnje tržište, a kroz Pravilnike o sigurnosti hrane preferirati domaći proizvod. Također predlažemo da MVTEO (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH) što hitnije treba pokrenuti razgovor i izmjenu ugovora o trgovini između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Pitanje uvođenja kvota privremenih carina za određene robe uvelike bi pomogle uravnoteženju platne bilance Bosne i Hercegovine.

Poseban naglasak treba staviti na rješavanje nelikvidnosti kroz:

– Usvajanja direktiva EU o obveznom plaćanju – obvezno plaćanje faktura u roku od 60 dana, a robe s kratkim rokovima trajanja (prehrana, poljoprivredni proizvodi) ne više od 30 dana;

– Plaćanje PDV-a po naplaćenoj fakturi, a ne kao do sada da se PDV mora platiti bez obzira jeste li naplatili fakturu ili ne;

– Efikasnije i brže rješavanje sporova oko naplate potraživanja – uvođenje posebnih arbitražnih tijela (posebni sudovi npr. Trgovački sud) isključivo za sporove gospodarske prirode;

– Napraviti reviziju duga javnih poduzeća uz pomoć države i svesti ga u realne okvire te optimizirati poslovanje istih kako se dug ne bi ponavljao.

Monetarna politika

Monetarna politika BiH se radi po principima „ currency board“ odnosno valutnog odbora na fiksnim tečajem KM vezano za EUR ( 1 EUR = 1,95583 KM ili 1 KM = 0,51 EUR-a ). U opticaju može biti onoliko domicilne valute (KM) kolike su bruto devizne rezerve BiH.

To je politika koja odgovara uvoznicima u BiH. Spajanjem potpune liberalizacije tržišta kroz međudržavne ugovore o trgovini i “currency board „ razvitak naše ekonomije je ograničen.

Zato predlažemo uvođenje rregulacijsko/restriktivnih uvoznih mjera sve do onog trenutka kada izravnamo platnu bilancu države.

Tu prije svega mislimo na ograničenje uvoza roba iz poljoprivredno-prehrambenog sektora gdje imamo zavidne resurse, (radna snaga, površina i klima) i gdje BiH ima najmanju pokrivenost uvoza izvozom i na koji otpada 31% ukupnog deficita države.

Makroekonomija

Sveobuhvatna politika jedne države, a posebno makroekonomska politika, mora biti usmjerene ka tome da potakne proizvodnju, nove investicije, izvoz proizvoda s što većim stupnjem obrade, a sve ovo će u konačnici imati za cilj otvaranje novih radnih mjesta i kvalitetnije društvo u cjelini.

Mjere makroekonomske politike moraju ići u smjeru da destimuliraju uvoz te razvoj gospodarstva zasnovan na potrošnji koja je baziranja na daljnjem zaduživanju.

Zaposlenost u Federaciji BiH

BiH je prva u svijetu po stopi nezaposlenosti mladih, a stopa opće nezaposlenosti u blagom je padu, ne zbog toga što se ljudima našao posao, nego zbog sve većeg odlaska ljudi u inozemstvo.

Iz evidencije nezaposlenih je vidljivo da je veći broj nezaposlenih došao iz radnog odnosa 56%, a prvo zaposlenje traži 44% i ukazuje da se mladi ljudi nalaze u nezavidnoj situaciji.

Isto tako je vidljiv i veliki broj nestručnih osoba na evidencijama, a takvu može apsorbirati poljoprivreda, tekstil, koža, odjeća, obuća, turizam i neke pomoćne djelatnosti pa je potrebno poraditi na stimuliranju takvih vrsta djelatnosti.

Industrija i strategija razvoja industrije

Razvijanje primarnih i sekundarnih grana gospodarstva je temelj ekonomskog napretka jednog društva, a industrijska proizvodnja mora biti njen glavni pokretač.

Kretanje osnovnih makroekonomskih pokazatelja i financijskog potencijala u Bosni i Hercegovini, Federaciji BiH, tako i županijama te relativno veliki broj nezaposlenih veoma povoljne kvalifikacijske strukture, oslikavaju izrazito stagnantno stanje i ukazuju na neophodnost restrukturiranja gospodarstva i njegovog podizanja na viši nivo reprodukcijske sposobnosti.

Industrijska strategija

Bosna i Hercegovina je prije posljednjeg rata imala razvijenu industriju u svim sektorima (metal, drvo, tekstil, …), ali je ista pretrpjela teška razaranja i devastaciju kroz ratni i post ratni period, uz konstantan nemar svih razina vlasti za revitaliziranje iste, što se može prepoznati kroz nekvalitetno, može se reći traljavo, a i u dosta slučajeva kriminalno proveden postupak privatizacije što je dovelo do katastrofalnog stanja industrije u državi, osim rijetkih pozitivnih primjera.

Kako je u Federaciji BiH prisutan konstantan rast industrijske proizvodnje, što nije slučaj s područjima i županijama gdje Hrvati žive, posebice HNŽ, jedan od prvih zadataka bilo koje vlasti u većinski Hrvatskim županijama bi trebao biti uređenje strategijskog okvira za oživljavanje industrije, tako da smo se kroz industrijsku strategiju najviše dotakli problema na područjima gdje većinski Hrvati žive, jer smo mi prije svih ostalih stranka hrvatskog naroda.

Industrijska strategija bi te trebala vezati prvenstveno na industriju proizvodnje aluminija i građevinarstvo kao dvije bazične grane industrije, kao i sve energetske projekte koji su ostvarivi, te ostale industrijske grane (prerada drveta, grafička industrija, tekstilna industrija) u skladu s normama o zaštiti okoliša.

Pošto je navedeno da se industrijska strategija najviše oslanja na proizvodnju aluminija, a isti se proizvodi u Mostaru (Aluminij d.d.) po svim svjetskim normama i uz najbolju trenutnu tehnologiju za ovu djelatnost, naše je mišljenje da dodatnim fazama prerade može izvoziti više proizvoda većeg finalnog karaktera od ingota (proizvodni program aluminijske industrije sastoji se od proizvodnje primarnog aluminija te prerade istog u profile i aluminijske naplatke – 30% ukupne proizvodnje se prerađuje u državi), što će u prvom redu smanjiti nezaposlenost i potaknuti ostalo gospodarstvo.

Najveći proizvođač, industrija aluminija je i najveći agregator radne snage na područjima gdje Hrvati žive u BiH, može postati još veći tako da se kompletna proizvodnja kombinata prerađuje na ovim područjima, što je moguće ostvariti kroz zacrtanu strategiju razvoja u ovom segmentu gospodarstva koja se treba uskladiti s mogućnostima proizvođača aluminija i kroz razne pogodnosti za potencijalne investitore.

Za sve ranije navedeno potrebno je aluminijskom kombinatu osigurati uvjete od strane države da može nesmetano obavljati proizvodnju i širiti istu u cilju razvoja regije kroz cjelovita rješenja i isti obraniti i odvojiti od interesa raznih interesnih, političkih, svjetskih,…, struktura i lobija, te istom osigurati nesmetan i dugoročan, stabilan rad, jer je pošto mi često zaboravljamo za isti hrvatski narod i hrvatski vojnik dao živote.

S toga je potrebno stimulirati rad Aluminiju ne na način poticaja, nego na način poreznih i fiskalnih rasterećenja, umanjenja poreza na dobit, parafiskalnih nameta, te stimulirajućom cijenom struje. Na isti način (sveokupnim fiskalnim rasterećenjem) bi se riješio i problem višegodišnjeg kumulativnog duga ovog poduzeća, koji dovodi u pitanje i samu likvidnost.

Gospodarstvo treba osloniti na razvoj građevinskog sektora koji je najveći pokretač ostalih djelatnosti (najveći koeficijent obrta 1:4), te proizvodnja građevnog materijala i građevinskih elemenata.

U prilog razvoju građevinske industrije idu postojeća zadovoljavajuća infrastruktura, industrijska tradicija, energetska infrastruktura, instalirani kapaciteti proizvodnje, a s druge strane prisutno je nezadovoljavajući odnos primarne i finalne prerade, zastarjela tehnologija i oprema, visoki troškovi proizvodnje, tehnološki višak radne snage, nezadovoljavajući udio VSS kadrova, nezadovoljavajuća struktura izvoza, mala primjena ISO standarda i CE oznaka, nepostojanje strategije razvoja.

Iako u građevinskom sektoru postoji nelojalna konkurencija, visoke cijene energenata, loša vladina ekonomska politika, strana konkurencija, slaba državna stimulacija proizvodnje, nedefinirani ekološki zahtjevi, skupa financijska sredstva, slaba kontrola kvalitete i porijekla uvozne robe strategija razvoja industrije građevinskog sektora se treba bazirati na:

– sirovine za preradu iz domaćih izvora

– širenje tržišta

– vlastito tržište radne snage

– korištenje vlastitih kapaciteta

– pronalazak strateških partnera i širenje tržišta izvan BiH

– izgradnju infrastrukturnih objekata koja povećava potražnju u građevinskim sektoru

Dio industrijske strategije je i otvaranje industrijskih zona, bilo novih, bilo prenamjenom postojećih neiskorištenih poslovnih objekata, gdje bi se trebala bazirati prateća industrija navedenih grana industrije i ostala industrija, a gdje će se omogućiti potencijalnim investitorima da mogu s kvalitetnim projektom i kapitalom za ostvarenje istoga bez nepotrebnih problema (dovođenje struje, vode, kanalizacije, isl…) otvoriti pogon i zaposliti radnike, jer BiH, pa i područja gdje većinski Hrvati žive, ima komparativne prednosti u blizini luke Ploče, blizini Autoputa u RH, kao i država BiH najjeftiniju radnu snagu u regiji i najjeftiniju cijenu struje u regiji, kao i kvalitetnu prometnu infrastrukturu.

U vrijeme kada primjena novih tehnologija, u svim sferama društva, značajno utječe na konkurentsku sposobnost zemlje, nije realno očekivati promjene na bolje i integralno rješavanje ovog problema bez institucionalnog pristupa na različitim razinama.

Pitanje implementacije novih tehnologija treba tretirati na strategijskom nivou društva i poslovnih sistema kao multidisciplinaran zadatak koji uključuje proces revizije privatizacije i reorganizacije firmi, razvoj sustava i izvora financiranja, reformu sustava obrazovanja, informatizaciju društva i obrazovanja u funkciji industrije, a posebno visokog obrazovanja kroz jačanje znanstveno-istraživačkog rada na sveučilištu.

SWOT analiza revitalizacije i razvoja industrijskih poduzeća dana je na slijedećem prikazu:

S – prednosti – snage	O – prilike – mogućnosti
-industrijska tradicija i iskustvo	-povoljan zemljopisni i geopolitički položaj
-prirodni resursi	-relativno dobra komunikacijska povezanost s
-razvijena primarna proizvodnja baznih materijala	Europom i svijetom
(aluminij, drvo, kamen, …)	-blizina i poznavanje tržišta Hrvatske, Srbije,
-obučena i jeftina industrijska radna snaga	Crne Gore, Slovenije i Albanije
-kreativna, prilagodljiva i jezično osposobljena	-pristup trgovinskim i drugim integracijama
radna snaga	(CEFTA, EU-zona, WTO)
-veliki broj mlade obrazovane populacije	-proširenje tržišta
-mogućnost primjene ICT (razvoj društva znanja)	-pristup predpristupnim fondovima EU
-rastuće partnerstvo javnog i privatnog sektora	-integracijski procesi /europska i NATO integracija
-motivacija za unapređenje lokalne zajednice	-uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog prostora BiH
	-stabilan tečaj KM
	-pokretanje proizvodnje u cilju zamjene uvoznih
	proizvoda domaćim
	-privatizacija i restrukturiranje
	-investiranje (privlačenje stranih investitora)
	-interes inozemnih investitora za infrastrukturne projekte
	-davanje koncesija
	-blizina velikog tržišta EU
W – slabosti – nedostaci	T – prijetnje – opasnosti
-zastarjela tehnologija i oprema	-politička nestabilnost u BiH i Z. Balkanu
-nezavršena privatizacija	-pravna nestabilnost i složenost BiH
-organizacijska “rastrojenost” nakon raspada	-neefikasno sudstvo
velikih sustava	-postojanje više pravnih sustava
-zastarjela znanja i vještine	-pravna nesigurnost za potencijalne ulagače
-obrazovni sistem nije tržišno orijentiran	-nejedinstven ekonomski prostor u BiH
-nedostatak stalnog obrazovanja i usavršavanja	-nije izvršena regionalizacija BiH u gospodarskom smislu
-pasivnost aktera na tržištu rada	-proces reformi u svim sferama je spor
-loša industrijsko-poduzetnička infrastruktura	-sporo uvođenje informacijsko-komunikacijskih
(fizička, financ., obraz.-savjetodavna, institucijska)	tehnologija
-niska razina svijesti o značaju očuvanja okoliša	– -institucije koje trebaju osigurati transfer znanja i
-loše gospodarenje otpadom	tehnologija nisu dovoljno tržišno orijentirane
-nepoticajno poslovno okruženje	-izostanak većih investicija
-veoma mala ulaganja u istraživanja i razvoj	-zastoji u privatizaciji
-mali broj poduzeća zasnovanih na znanju	-povećanje udjela „sive ekonomije“
-slab pristup kvalitetnim financijskim sredstvima	-korupcija
-nekonkurentnost domaće proizvodnje

Poljoprivreda, pravci i strategija razvoja

Poljoprivreda je jedno od ključnih područja zapošljavanja ruralnog stanovništva u F BiH i BiH i važan je čimbenik smanjenja siromaštva i okolinske ravnoteže.

Šume pokrivaju 46% prostora BiH, obradivo zemljište 21%, pašnjaci 10% te zemljište za ostale namjene 23%. Od ukupnog poljoprivrednog zemljišta (uključujući i šume) 25% je pogodno za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.

Ako analiziramo zemljišnu politiku uviđamo da je karakterizira usitnjenost posjeda što neminovno vodi niskoj razini produktivnosti i ograničavajući je faktor u transformaciji na moderni sustav obrade zemljišta.

Druga značajka poljoprivrednog zemljišta je niska razina iskorištenosti poljoprivrednog zemljišta radi nepovratne migracije ruralnog stanovništva, spor proces privatizacije farmi te transformacije poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište.

Od ukupnog obrađenog zemljišta 40% se odnosni na kukuruz, (x prinosa 3,5 t/ha), 22% pšenice i druga žita (x prinosa na 2,9 t/ha), a ostatak su ostale kulture (soja, suncokret, uljarice, repa, duhan, krompir, luk, mahunarke itd.).

Proizvodnju voća čine šljive 51%, jabuke 23% i kruške 10%. Ostalo čine vinogradi i jagodičarsko voće. Stočni fond je tek negdje oko 50% predratnog što posebno utječe na sektor proizvodnje mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda. Proizvodnja pilećeg mesa i ribe u manjoj mjeri nastavljaju rast i najbliže su dostizanju predratne razine.

Udio poljoprivrede je oko 10% GDP. BiH je prije rata osiguravala između 60-65% vlastitih potreba za poljoprivredno-prehrambenim proizvodima dok je to danas oko 11%. Strana ulaganja u poljoprivredu BiH čine samo 1,8% ukupnih direktnih stranih ulaganja u BiH do kraja 2006. godine.

Podrška farmama i ruralnom stanovništvu, ali i proizvođačkim kapacitetima poljoprivredno-prehrambenog sektora je nerazvijena. Poljoprivredni proračun iznosi ukupno 3-4% javne potrošnje, što je nedovoljno s obzirom na udio poljoprivrede u GDP kao i razinu uposlenosti u poljoprivredi (18-20%).

Sektor poljoprivrede nudi veliki potencijal u rješavanju nezaposlenosti u BiH. Neregistrirana zaposlenost koncentrirana je također u ovom sektoru. Od ukupnih podrški poljoprivrednom sektoru prema podacima Projekta za razvoj trgovinske politike i drugih kapaciteta u BiH (EUTPP) samo 21% godišnje podrške vlasti otpada na agroindustrijski sektor i radi nedostatka mehanizama koordinacije između države, entiteta, županija i općina s podrškom se ne upravlja racionalno i efikasno.

Trgovinska poljoprivredna politika bazirana je na prosječnoj MFN „ad valorem“ carinskoj stopi od 6,6 % uz određene tarifne linije za koje je uvedena i carina u apsolutnom iznosu (prije prelevmana).

U nekim slučajevima tako složena carina čini preko 100%. Prema preferencijalnim trgovinskim ugovorima BiH je ukinula carine na poljoprivredne proizvode i ti oslobođeni proizvodi dolaze uglavnom iz zemalja s kojima imamo preferencijalni trgovinski ugovor i ne podliježu carinama.

Promatrajući preferencijalnu trgovinu BiH poljoprivreda je vrlo često izložena konkurenciji subvencioniranih proizvoda iz inozemstva. To je jedan od razloga velikog trgovinskog deficita zabilježenog naročito od 2002. godine.

Usprkos naprijed navedenim problemima ima prostora i potencijala za povećanje proizvodnje u primarnom sektoru, ali i industriji hrane i pića, sektoru voća i povrća, organskoj proizvodnji itd.

Osnovna prepreka bržem razvitku sektora je usitnjenost posjeda, nedostatak kapitala u sektoru, slaba odnosno nepostojeća strategija promocije izvoza sektora te nedostatak informacija o mogućnostima proizvodnje u BiH.

Potrebno je uvećati dostupnost obuke malim proizvođačima, pružiti podršku kreiranju proizvođačkih grupa tj. spajanju manjih poduzeća u proizvođačke grupe kako bi se postigla ekonomija obima u smislu osiguravanja uvjeta za dobivanje kredita, marketinga, izgradnje brendova, planiranja, ulaganja u nove tehnologije itd..

BiH može imati neke prednosti u izvozu poljoprivrednih proizvoda u EU, ali glavna prepreka je nemogućnost izvoznika da usklade proizvodnju sa standardima EU, a to su sanitarne i fitosanitarne norme EU.

Unatoč neograničenom pristupu tržištu EU i drugim preferiranim tržištima, BiH robe u mnogim slučajevima nisu u prilici koristiti te pogodnosti radi ograničenja uvedenih domaćim politikama i mjerama izvan granice BiH.

To je ujedno i limitirajući faktor privlačenja direktnih stranih ulaganja (DSU) jer ulagači traže osiguran pristup tržištu i stabilno trgovanje i upravljanje kvalitetom.

Razvoj poljoprivrede zahtijeva brže reforme vlasništva nad zemljom, transformacije individualnih farmi u komercijalne farme, kapitalizaciju sektora, najkraće rečeno revitalizaciju sektora.

Za naprijed navedeno smatramo opravdanim da poljoprivredni proračun F BiH bude najmanje 6% proračunske potrošnje. Isto tako smatramo da proračunska sredstva treba u većem dijelu vezati sa sredstvima Razvojne banke F BiH kako bi sektor došao do što veće mase povoljnih sredstava, a ujedno i da bi se osiguralo stalno financiranje sektora (revolving).

Ekonomska kriza će pogoditi BiH i već je pogađa. Poljoprivredno-prehrambeni sektor je sektor koji s najmanjim ulaganjima može dati najveću supstituciju uvoza i osigurati dodatno zapošljavanje.

Osim navedenoga potrebno je na osnovu niza Zakona i pravilnika raditi na zaštiti poljoprivredne proizvodnje, a što prije uraditi:

– zabranu uvoza roba ograničenog roka trajanja ako je prošla ¼ roka

– obvezu trgovca da u prodajnom objektu ima voće i povrće nabavljeno u krugu od 50 km od objekta (zaštita potrošača)

– donijeti pravilnike o sniženju cijene roba

– donijeti Zakon o namirenju novčanih potraživanja (plaćanja) – max.ograničiti plaćanje poljoprivrednih proizvoda na rok od 30 dana.

PROBLEM PRAVOVREMENOG I SVEOBUHVATNOG SAVJETOVANJA I UPOZORAVANJA POLJOPRIVREDNIKA

Pored cijelog spektra problema (usitnjeni posjedi, neiskorištenost zemljišta, nekontrolirani uvoz, privilegirani poticaji,…) kojima su izloženi poljoprivrednici prisutan je i problem neadekvatnog savjetovanja i upozoravanja poljoprivrednika o kretanju štetočina, bolesti te na dolasku meteoroloških nepogoda.

Znatan je broj poljoprivrednika kojima je poljoprivreda osnovni i jedini izvor prihoda, ali ne zato što im je to bio je to bio prvi željeni izbor već zato jer su na njega primorani zbog nemogućnosti zaposlenja i priređivanjima na drugim radnim mjestima za koja su školovani ili za koja imaju iskustvo. Navedena skupina je potrebna dobivati pravovremene i aktualne savjete o opravdanosti vrste i oblika poljoprivredne djelatnosti kojom su se naumili baviti te usklađenosti iste s mogućnostima koje im stoje na raspolaganju (kompatibilnost zemljišta, financijski plan i sl.) . Potrebno je kontinuirano obrazovati navedenu skupinu na tematskim seminarima i sličnim predavanjima. Uz navedeno, potreban je pravovremen dotok informacija koje će doći do svih poljoprivrednika kojih se one tiču kako bi mogli proizvesti kvalitetan urod bez nepredviđenih troškova.

Druga skupina poljoprivrednika, koja ima adekvatnije karakteristike(npr.: krupniji posjedi, veći uloženi kapital, stručni i obrazovani zaposlenici,…) da se bavi navedenim poslom nije lišena rizika koju nosi poljoprivredna proizvodnja. Osiguranje zasađenih površina kod osiguravajućih kuća je neisplativo. Pravodobna i ispravna informiranost poduzetnika od mogućih nadolazećih nedaća i u ovome slučaju predstavlja ogromnu podršku s kojom se rizik znatno smanjuje, što otvara mogućnost dodatnim ulaganjima od strane poljoprivrednih proizvođača. Trenutno postoje određene ustanove/organizacije koje imaju dovoljno stručnosti, znanja i sposobnosti koje bi doprinijele rješenju prethodno navedenih problema, neke od njih dijelom pokušavaju iste i riješiti ali, ne u tolikoj mjeri da bi se osjetio sustavni pomak na terenu.

Imamo Federalni Agromediteranski Zavod koji u praksi djeluje na području Hercegovine ali se kao samostalna ustanova nalazi pod kapom federalnog proračuna, dio sredstava dobiva preko međunarodnih grantova te mali dio od samofinanciranja. Navedeni zavod nema određene dužnosti koje su podređene županijskim nadležnostima, ali se ipak bavi savjetodavnim djelatnostima, organizirajući predavanja te obilaskom terena na prostoru županije. Navedene aktivnosti zavoda koje se tiču problematike ipak nisu dovoljno i adekvatno približene svim poljoprivrednicima kojih bi se ticale, tj. nema konstantnog obavještavanja većeg broja mogućih interesenata.

Ministarstva poljoprivrede u svom sastavu imaju Zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu i zaštitu bilja, a zavod je nastao na dobrom osnovu i čak je donesen i zakon kojim se uređuju savjetodavne djelatnosti na razini županije – Zakon o poljoprivrednoj savjetodavnoj djelatnosti.

Međutim na terenu je stanje takvo da samo rijetki agronomi upoznati s postojanjem zavoda, a kamo li poljoprivrednici, što govori koliko je ispoštovana svrha postojanja navedenog zavoda. Zavod se bavi određenim ispitivanjima na terenu dok mu je po navedenom zakonu svrha i da certificira privatne savjetodavne službe koje rade na komercijalnoj osnovi.

Ukratko, konkretna pomoć širokom spektru poljoprivrednika od strane ustanova financiranih iz federalnog i županijskog proračuna u praksi nije dostupna i ako jest nije adekvatna.

S obzirom da već postoje zakonski okviri te ustanove s dovoljnim brojem zaposlenika rješenju navedenih problema bi se uz dodatna ulaganja moglo kvalitetno pristupiti. Pa se stoga predlaže set rješenja:

– Zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu i zaštitu bilja treba u svim općinama uz suradnju s općinskim savjetodavnim odjelima održavati najmanje kvartalne seminare i predavanja kojima bi se veći broj poljoprivrednika obučavao i informirao o postojećim i nadolazećim trendovima, gdje bi se i razmjenjivala iskustva;

– Uvezivanje s neretvanskom regijom iz RH, dijelom Hercegovine koja se nalazi u RS-u, t kako bi se zajednički moglo aplicirati na različite fondove za potpomaganje poljoprivredne proizvodnje;

– Uz sudjelovanje prethodno navedenih regija i na osnovu prikupljenih sredstava bi se pristupilo postavljanju mreže agrometeoroloških postaja u svim regijama ( primjer kako je to napravio Federalni zavod za poljoprivredu u Sarajevu i Poljoprivredna stručna i savjetodavna služba u Užicu: http://www.danas.rs/danasrs/ekonomija/saveti_za_ratare_putem_sms.4.html?news_id=282360 )

– Sastavljanje baze korisnika usluga konstantnog savjetovanja i upozoravanja

– Preko specijalnih softwarea bi se vršilo pravovremeno obavještavanje svih korisnika putem SMS-a te elektroničke pošte, o bitnim informacijama. Informacije bi prikupljao te obrađivao za distribuciju, po potrebi i na dnevnoj bazi, tim iz Zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu i zaštitu bilja uz suradnju sa sličnim timovima iz regije.

– ispitati mogućnosti konstituiranja Instituta za vino gdje bi se radilo na multidisciplinarnom istraživanju poboljšanja kvalitete domaćih vina i brandiranju domaćih sorti, a osobito na regulaciji standardizacije proizvodnje domaćih sorti, kako bi se stalo u kraj uvoznim lobijima koji uvezene niskokvalitetne vrste grožđa koriste za proizvodnju vina koje kasnije prodaju pod domaće (Žilavku i Blatinu od grožđa uvezenog iz Makedonije, npr.)

Strategija razvoja Turizma

Postavlja se pitanje „Zašto razvoj turizma“? Bez razvoja turizma, jedne od bazičnih grana gospodarstva na područjima gdje većinski Hrvati žive u BiH i na njoj gradnje budućnosti nema realnih pretpostavki za rast, a posebno ne za gospodarski razvoj. BiH je u svojoj razvojnoj politici pretežito upućena na vlastite mogućnosti, a njezine jedine realne mogućnosti i potencijali su stanovnici i veoma atraktivni prirodni resursi, turizam kao razvojna prilika se nameće sam od sebe.

Prirodni resursi javljaju se kao provjereni i potpuno izvjesni razvojni potencijali, prvenstveno na područjima gdje većinski Hrvati žive, od Save na sjeveru do mora na jugu, tako da postoje razdoblja u godini kada se možete u isto vrijeme kupati i skijati na ovim prostorima. Kao primjer uzeta je HNŽ koja je istodobno i planinska, i nizinska, i primorska, i kontinentalna postoje mnogi prirodni i ostali potencijali za razvoj turizma, a najznačajnji su:

Rijeka Neretva sa svojim pritokama (Ramom, Drežanjkom, Bunom, Trebižetom, Krupom, Bregavom), primorski pojas i plavo more, prekrasni planinski masivi (Čvrsnica, Prenj,…), umjetna i vještačka jezera (Jablaničko, Boračko, …), dva prelijepa parka prirode (Hutovo blato i Blidinje), Stolac za ogromnim arheološkim potencijalom, te bogatstvo krajolika, vegetacije, reljefnih i geoloških oblika, raznovrsna flora i fauna te jedinstveni povijesni kulturni spomenici.

U središnjem dijelu županije nalazi se grad Mostar koji je ujedno i političko, gospodarsko, financijsko i kulturno središte Hercegovine te izrazito turističke destinacije Neum (pogodan za razvoj primorskog turizma), Mostar (pogodan za razvoj izletničkog i kontinentalnog turizma) i Međugorje (pogodno za razvoj vjerskog turizma).

Svi ovi pobrojani resursi pružaju mogućnost cjelogodišnje ponude brojnih, veoma atraktivnih turističkih sadržaja, kao podloge za razvoj svih vidova turizma počevši od morskog, planinskog, seoskog, turizma na vodama, vjerskog, ekološkog, sportsko rekreacijskog, kulturnog, lovnog i ribolovnog, foto safarija, istraživačko-speleološkog i biološko-istraživačkog turizma, pješačenje, alpinizam, itd..

Turistička strategija se bazira na povezivanju svih turističkih destinacija u BiH, a posebice na područjima gdje većinski žive Hrvati, posebno najposjećenije turističke destinacije.

Primjer HNŽ – Međugorje – najveći turistički brand Hercegovine – preko 1 milijun turista godišnje, Mostar – Stari grad i ostale destinacije u gradu Mostaru, Neuma te Parka prirode Blidinje i Boračkog Jezera, kao i svih ostalih destinacija u HNŽ-u.

Pod pojmom „Povezivanje“ se misli na infrastrukturno povezivanje uređenjem prometnica i prvenstveno uticanjem na aktiviranje zračnih luka, promotivno povezivanje putem izrade kataloga turističkih destinacija s evidencijom turističkih agencija i turističkih objekata koji će se promovirati na agresivniji način od dosadašnjeg u suradnji s turističkim zajednicama. Turistička strategija neće dati rezultate bez uvođenja reda u evidenciju turista, plaćanje boravišnih pristojbi, iskorjenjenije rada na crno mnogobrojnih turističkih objekata, jake suradnje s lokalnom zajednicom u izradi i provođenju lokalnih turističkih strategija na pojedinim destinacijama.

Razvojna strategija koja se zasniva na razvoju turizma, u potpunosti se uklapa u suvremene razvojne trendove u svijetu, a posebno financijski efekt turizma, jer se danas po svim istraživanjima „turistička industrija“stavlja u rang s najprofitabilnijim granama industrije.

Kao kompleksna ekonomska djelatnost, razvoj turizma uvjetovan je odgovarajućim razvojem onih privrednih grana koji sačinjavaju komponente njegove bitnosti (promet, ugostiteljstvo, zanatstvo, poljoprivreda, posebno povrtlarstvo i voćarstvo, trgovina, pa na kraju i industrija i građevinarstvo, izvođenjem investicijskih radova u turističkim mjestima u smislu izgradnje turističkih objekata i njihovog opremanja.

S druge strane, razvoj turizma direktno utječe i dinamizira tijekove razvoja spomenutih gospodarskih grana, posebno ugostiteljstva. U većini razvijenih zemalja svijeta odavno je ovladala spoznaja da su turizam i zaštita turističkih resursa dvije strane iste medalje. Koliki se značaj poklanja zaštiti posebno vrijednih prirodnih i antropogenih turističkih resursa pokazuje primjer iz susjedne nam Hrvatske u kojoj je zaštićeno 775 privrednih objekata na površini od 4.472 km2 (7,9% državnog teritorija), i to: 7 nacionalnih parkova, 6 parkova prirode, 70 specijalnih rezervata itd. Od spomeničke baštine (objekata kulture) zaštićeno je 15.000 objekata i lokaliteta.

Turistička strategija se bazira i na stavljanju pod posebnu zaštitu posebno vrijednih prirodnih i kulturoloških objekata jer je turističko korištenje takvih resursa u stalnoj je konfliktnoj situaciji između težnje za što većim i intenzivnijim korištenjem i potrebom za očuvanjem i zaštitom, posebno njihovih temeljnih fenomena i dominantnih vrijednosti.

Zbog toga je potrebno uvrštenje određenog resursa pod režim posebne zaštite, jer turizam i akteri u njemu moraju se pridržavati posebnog režima zaštite, koji se sastoji i od:

– principa racionalnog korištenja u iskorištavanju resursa

– aktivnoj zaštiti, tj. da se dio prihoda investira u zaštitu

– opredjeljenje za adekvatne vrste i oblike turizma, a time i za odgovarajuće vrste, tipove i kategorije objekata ponude

Razvojem turističkog gospodarstva postupno će se pokretati komplementarne gospodarske djelatnosti u okviru tercijara, kao ugostiteljstvo, trgovina, promet, poljoprivreda, servisi i sl., kao i drugi sektori: kultura, zabava, sport, zdravstvo te razni vidovi obrazovanja. Otvaraju se mogućnosti raznih vidova zapošljavanja, ulaganja domaćeg i stranog kapitala u receptivne objekte, tako da kvalitetan razvoj turizma kao gospodarske okosnice znači i:

– Ubrzani razvoj poljoprivrede i seoskog turizma uklapa se u već puno puta naglašavani ubrzani razvoj turističkog gospodarstva, a to bi djelovalo na zaustavljanje egzodusa selo-grad, ravnomjerniji rast životnog standarda, jačanje domaćinstava kao ekonomskih subjekata te stvaranje široke osnove za osnivanje malih i srednjih poduzeća.

– Porast zaposlenosti je strateško-razvojni cilj s obzirom da je nivo zaposlenosti sinonim nivoa gospodarskog razvoja svake sredine, životnog standarda i socijalne sigurnosti. Nivo zaposlenosti u BiH je nizak, a postojeća gospodarska struktura općina i demografski prirodni priraštaj iz godine u godinu manji (ovo se posebno odnosi na područja gdje većinski Hrvati žive).

– Efikasna i racionalna upotreba resursa (prirodnih i proizvedenih) pretpostavlja efikasnu eko-zaštitu, odnosno stalno izdvajanje iz novostvorene vrijednosti dijela koji će biti utrošen na vraćanje prirodi onog što je od nje uzeto.

– Investicijsko-razvojna ekspanzija treba da se prvenstveno naslanja na lokalne, odnosno domaće izvore te izvore iz pred-pristupnih fondova EU.

– Razvoj infrastrukturnih podsistema (promet, energetika, voda, kanalizacija) je početak i kraj svih dosada pobrojanih razvojnih ciljeva. Optimalan razvoj ovih podsistema je istovremeno najteži i najdelikatniji problem svih razina vlasti.

Da bi se turistička strategija provela potrebne su interventne mjere za ostvarivanje postavljenih ciljeva, a taj sadržaj bi se mogao najprikladnije prikazati kroz slijedeće zadatke i mjere:

– prema višim strukturama vlasti bila bi potrebna i neophodna permanentna inicijativa općina za donošenje poticajnih mjera za razvoj turizma. Te mjere bi morale biti potpunije reguliranje odnosa na relaciji općina – županija – Federacija BiH i potpunije definiranje pozicije i uloge turističke zajednice;

– stalno insistiranje na reguliranju načina ponašanja poslovnih subjekata – sudionika u turističkom prometu (licenca, dozvole za rad, ugovorni odnosi s inozemnim partnerima, kategorizacija objekata i sl.);

– inzistiranje na donošenju poticajnih mjera za unapređenje rada mikro, malih i srednjih poduzeća;

– donošenje mjera za osiguranje stabilnih uvjeta financiranja Turističke zajednice, ali i financijskih olakšica za financiranje razvojnih ciljeva Općina;

– konstantne promotivne prezentacijske priredbe;

– donijeti zakonske kriterije i procedure za davanje koncesija (za rudno bogatstvo, tlo, vode, šume i sl.) u svrhu osiguranja racionalne, kontrolirane i transparentne eksploatacije;

– kroz izradu urbanističkog plana, zajedno s općinama zaustaviti dalje uzurpiranje zemljišta na turističkim destinacijama bespravnu gradnju, u ekstremnim slučajevima porušiti objekte, a druge verificirati, odnosno legalizirati (ako su u skladu s urbanističkim planom) uz pribavljanje sve potrebne dokumentacije i uplate pristojbi;

– problematika osiguranja potrebnih energenata i ostalih resursa (plin, el.energija, pitka voda) za visoko zahtjevne potrebe velikog broja korisnika u tijeku turističke sezone je veoma složena, a rješavanje tog problema zahtijeva značajna ulaganja. Zbog toga bi već sada trebalo započeti potrebna istraživanja i projektiranja kako bi se pronašlo ekonomski i funkcionalno najoptimalnija rješenja;

– kroz izradu prostornog i urbanističkog rješenja ovih prostora treba projektirati i izgradnju sistema za prikupljanje, odvođenje i odgovarajući tretman otpadnih voda.

Također u što skorije vrijeme potrebno je:

– definirati prioritete u izgradnji prometne infrastrukture;

– koliko god je više moguće pojednostaviti procedure formiranja i registracije gospodarskih subjekata;

– podržavati legalan rad, a rigorozno sankcionirati sivo tržište rada i sve vidove ekonomije na tzv. neformalnom tržištu;

– inovirati programe obrazovanja prema suvremenim kriterijima tržišnog gospodarstva i što više ga prilagođavati razvojnim potrebama gospodarske lokalne zajednice;

– konkurirati na sredstva pri Federaciji BiH za sve namjene, a posebno onih lokaliteta koji bi mogli ući u interesnu sferu razvoja turizma;

U suradnju s turističkom zajednicom oformiti turistički centar, a glavni zadaci ovog centra bi bili:

– iznalaženje i nuđenje kvalitetnih poslovnih ideja;

– traženje povoljnih izvora investicijskih sredstava;

– pružanje konzultantskih usluga pri osnivanju i poslovanju mikro, malih i srednjih poduzeća;

– pružanje kompleksne inicijalne potpore nositeljima kvalitetnih poslovnih ideja;

– marketing aktivnosti za mikro, mala i srednja poduzeća u vezi s lokalnim turizmom na području istraživanja tržišta, ustrojavanja i korištenja baze podataka o tržištima, konkurentskim pogodnostima, mogućnostima međuopćinske, inter-županijske i međunarodne kooperacije, u promociji usluga ili proizvoda, programiranju marketinga i slično;

– transfer poslovnih, tehnoloških, marketinških i menadžerskih znanja kroz organizirano pružanje edukacije.

Jedan od najvažnijih zadataka svih razina vlasti u BiH bi trebao biti usvajanje strategije te informiranje javnosti i potencijalnih investitora o strategiji razvoja turizma putem pisanih i elektronskih medija, kao i na posebno za tu svrhu organiziranim javnim tribinama i predavanjima.

Energetska učinkovitost

HRS je ekološki osviještena stranka tako da se podrazumijeva da kroz sve elemente gospodarstva se mora provlačiti i energetska učinkovitost , odnosno suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu sačuvane. Pojednostavljeno, energetska učinkovitost znači uporabiti manju količinu energije (energenata) za obavljanje istog posla (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjetu, proizvodnju raznih proizvoda, pogon vozila, i dr.).

Pod pojmom energetska učinkovitost podrazumijevamo učinkovitu uporabu energije u svim sektorima krajnje potrošnje energije: industriji, prometu, uslužnim djelatnostima, poljoprivredi i ukućanstvima.

Važno je istaknuti da se energetska učinkovitost nikako ne smije promatrati kao štednja energije. Naime, štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok učinkovita uporaba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Nadalje, poboljšanje učinkovitosti potrošnje energije ne podrazumijeva samo primjenu tehničkih rješenja. Štoviše, svaka tehnologija i tehnička oprema, bez obzira koliko učinkovita bila, gubi to svoje svojstvo ako ne postoje obrazovani ljudi koji će se njome znati služiti na najučinkovitiji mogući način. Prema tome, može se reći da je energetska učinkovitost prvenstveno stvar svijesti ljudi i njihovoj volji za promjenom ustaljenih navika prema energetski učinkovitijim rješenjima, negoli je to stvar složenih tehničkih rješenja.

Ova tema je kod nas je prilično nepravedno zapostavljena , a u biti radi se o vrlo zahvalnom području gdje se uz strateško planiranje s energentima može uštedjeti dugoročno, a pogotovo računajući da je ovo područje u korelaciji s ekologijom jer se preferiraju obnovljivi izvori energije i sama ušteda na nerasipanju energije sto je danas nažalost slučaj zbog zastarjelih tehnologija.

Potrebno je obratiti pozornost na izvedive projekte koje bi otvorile put malom i srednjem poduzetništvu uz subvencije lokalne vlasti pomoći da ti projekti zažive . Od proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora ( solarna energija, energija vjetra, male protočne hidroelektrane ) do poticaja na nabavku ekoloških prihvatljivih automobila ( pogon na plin ili električni pogon), a u suradnji s lokalnim športskim/biciklističkim udrugama, promovirati bicikl kao sredstvo prijevoza i slično, kao sto to rade sasvim uspješno sve moderne zapadne zemlje čemu i mi težimo.

Primjer uštede na električnoj rasvjeti, ušteda uvođenjem novog rasvjetnog sustava sa štednim žaruljama, (baziranih na LED tehnologiji) sastoji se od nekoliko elementa: ušteda električne energije zbog smanjene potrošnje rasvjetnog sustava, ušteda na troškovima nabave zbog duljeg vijeka trajanja žarulje, ušteda električne energije zbog smanjenja dodatnog zagrijavanja prostora uzrokovanog rasvjetom (ušteda na hlađenju prostora), povećana udobnost i sigurnost zbog veće pouzdanosti rasvjetnog sustava, smanjenje opterećenja napojnih vodova. Dovoljan je podatak da je samo prošle godine stavka gradske rasvjete za grad Mostar dosegla visinu od blizu 2 milijuna KM, sto bi se moglo smanjiti s led žaruljama do 5 puta manji iznos, a ušteđeni novac preusmjeriti za potrebitije projekte lokalne zajednice, itd …

Prijedlozi za povećanje proizvodnje

Stvaranje klime poslovnog okruženja pogodnog za razvoj industrije ( pravni okvir, infrastruktura, otvaranje novih gospodarskih zona, otvaranje malih i srednjih poduzeća koja će biti naslonjena na velike gospodarske subjekte);

Izrada strategije razvoja bazirane na već postojećim uspješnim primjerima te olakšavanje poslovanja tim kompanijama za daljnje napredovanje i razvoj;

Podrška proizvodnim projektima vezanih uz ekološki prihvatljiva rješenja te razvoja novih kompanija koji rade sa sekundarnim sirovinama te obnovljivim izvorima energije poštujući međunarodne standarde;

Razvoj poljoprivredne proizvodnje u suradnju s već postojećim institutima koji će biti u službi poljoprivrednicima ( odabir profitabilne kulture u ovisnosti od mikro lokacije), sadnja profitabilnih kultura, pogotovo ljekovitog bilja za koje imamo idealno podneblje uz državnu potporu te garantirani otkup cijena za neke kulture kako poljoprivrednici ne bi bili prepušteni sami sebi prilikom prodaje istih;

Upravljanjem prostorom okrupnjavanje zemljišta te mogućnost uzimanja u najam zemljišta s ciljem boljeg upravljanja i podizanja efikasnosti poljoprivredne proizvodnje;

Poticaje malim privatnim investicijama odnosno fizičkim osobama koji bi htjeli napraviti male pogone za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ( sunce, vjetar, bio masa i dr.) za koje imamo idealne uvjete putem kreditnih linija, pojednostavljivanjem pravne procedure i skraćivanje vremena za dobivanje dozvola te ukidanjem fiskalnih i parafiskalnih nameta za takvu vrstu investicije. Jer bi ovaj sektor u veoma kratkom roku uposlio veliki broj ljudi;

Tercijarne grane gospodarstva (trgovina i ugostiteljstvo i sl. ) moraju biti u funkciji afirmacije domaće proizvodnje .

Reforma javne uprave

Ovo gospodarstvo ne može nositi ovolika opterećenja i neće privući kapital. Struktura javne potrošnje ukazuje da je najveći rast potrošnje bio kod državnih institucija, naročito izražen u vremenu 2006. – 2008. godine, kao rezultat pokušaja izgradnje države i njenih institucija ( od kojih dobar broj treba preispitati ) i taj rast je dostigao čak 136,5 %.

Analiza javne potrošnje – Najveći dio javne potrošnje odnosi se tekuću potrošnju u kojoj prevladavaju socijalni transferi i izdvajanja za naknade zaposlenih. Obadvije kategorije su rasle brže od rasta javne potrošnje.

Rast prihoda, vođen poreznom reformom ( uvođenje neformalne ekonomije u formalni sektor kroz PDV ) i rast proizvodnje i izvoza, dao je veliki prostor vlastima svih razina za povećanje javne potrošnje. Vlasti su povećale javnu potrošnju iznad rasta GDP i iznad ostvarenih prihoda tako da je javna potrošnja u 2010. godini dostigla čak 46,7% GDP. Promatrajući strukturu potrošnje u periodu od zadnjih 5 godina, uočavamo da se najveći dio potrošnje odnosi na tekuću potrošnju ( cca 86% ) što je istisnulo investicijsku potrošnju, a što je dugoročno neodrživo. Povećanje javnih prihoda dovelo je do pomjeranja pripadnosti prihoda po korisnicima tako da su prihodi RS i državne vlasti porasli osjetno na račun F BiH.

Treba shvatiti da je prostor za financiranje javnog duga ograničen i na inozemnom i na domaćem tržištu.

Prema podacima Centralne Banke BiH rast javnih prihoda u BiH bio je sljedeći:

1. Konsolidirani prihodi BiH 2007/2012 = 116,0% /indeksnih poena/

a) Institucije BiH 2007/2012 = 118,0%

b) F BiH 2007/2012 = 112,0%

c) RS 2007/2012 = 125,0%

d) Brčko distrikt BiH 2007/2012 = 101,0%

U istom periodu od zadnjih 5 godina javni rashodi imali su sljedeći rast:

1. Konsolidirani rast rashoda BiH 126 % /indeksnih poena/

a) Institucije BiH 126%

b) F BiH 119%

c) RS 143%

d) Brčko distrikt BiH 109%

Također je potrebno smanjiti udio tekuće potrošnje u ukupnoj potrošnji – od ukupne potrošnje najveći dio se odnosi (86%) na tekuću potrošnju, što je konstantno istiskivalo investicije što dugoročno nije održivo i šteti ekonomskom napredovanju zemlje. Najveći dio tekuće potrošnje odnosi se na socijalne transfere (33% 2006.godine, a 37,1% u 2011.godini sa stalnom tendencijom rasta).

Uraditi sveobuhvatnu informatizaciju javnog sektora, a i društva u cjelini radi lakšeg poslovanja te lakšeg pristupa informacijama.

Izvršiti reformu mirovinskog sustava u Federacije BiH

Predlažemo da se razdvoje mirovine iz radnog odnosa i one po drugom osnovu.
Da mirovine iz radnog odnosa dobivaju oni koji su ih uplatili putem doprinosa, a da svi drugi korisnici idu na teret nekog drugog fonda ili proračuna.

Reforma zdravstvenog sustava također je jedna od gorućih tema i zahtjeva hitnost.

Pravosuđe i Zakonodavstvo

Predlažemo:

Revizija svih zakona koji imaju direktnog utjecaja na razvoj gospodarstva i usklađivanje istih s normama EU.
Donošenje novih zakona i propisa u suradnji s gospodarskim udrugama.
Primjena već postojećih zakona u praksi i usvajanje novih zakona o sprečavanju korupcije i pranja novca te povećanje kazni za primanje i davanje mita.
Uvođenje drastičnijih mjera protiv sive ekonomije.

Upravljanje državnom imovinom

Predlažemo:

– U nadzorne odbore javnih poduzeća birati kompetentne ljude kroz transparentne javne natječaje uz postavljanje novih standardna upravljanja.

– Upravljanje državnom imovinom u skladu s javnim interesima

– Upoznavanje javnosti s radom i poslovnim rezultatima javnih poduzeća i traženje odgovornosti za loše vođenje javnih poduzeća

– Javnu nabavu u poduzećima učiniti transparentnom uz punu kontrolu i nadzor

– Vlasnički udio javnih poduzeća vratiti na njihove stvarne vlasnike: općine i gradove

Za promjene u gospodarstvu u trenutačnim okolnostima u državi potrebno je pristupiti hitnim i trenutačnim promjenama koje bi zahvatile sve sfere društva od pravosuđa, znanosti, načina upravljanja državnim resursima, javne potrošnje i dr.

Vođenjem ovakve politike došlo bi se do razvoja industrije bazirane na realnim gospodarskim osnovama te bi tek tada do izražaja došle i tercijarne grane industrije ( bankarstvo, trgovina, i dr.) koje bi nadopunjavale ukupnu gospodarsku sliku države.

Reforma mirovinskog sustava, sustava školstva i zdravstvenog sustava (obuhvaćeno drugim područjem rada HRS) mora biti i u službi podizanja proizvodnje i gospodarstva u cjelini.

Zaključak

Razvijanje primarnih i sekundarnih grana gospodarstva je temelj ekonomskog napretka jednog društva, a industrijska proizvodnja mora biti njen glavni pokretač.

Kretanje osnovnih makroekonomskih pokazatelja, relativno veliki broj nezaposlenih veoma povoljne kvalifikacijske strukture, rastrošan i neefikasan administrativni aparat oslikavaju izrazito stagnantno stanje i ukazuju na neophodnost restrukturiranja gospodarstva i njegovog podizanja na viši nivo reprodukcijske sposobnosti.

Strategija gospodarskog razvoja HRS se oslikava kroz sve segmente bez kojih gospodarski i bilo koji drugi razvoj nije moguće ostvariti ni u jednoj sredini, ali kako smo stranka prvenstveno Hrvatskog naroda za područja koja većinski naseljavaju Hrvati želimo istaknuti tri bitnija, od bitnih segmenata: poljoprivredni, turistički i industrijski.

Bitno je napomenuti da se nijedna strategija neće moći provesti bez korjenitog restrukturiranja samog administrativnog aparata koji je prevelik, nekvalificiran za poslove koje treba obavljati, a iz čega proizlazi da je neefikasan i skup za društvenu zajednicu.

Gospodarski program HRS je samo smjernica konkretnim projektima koje HRS namjerava razraditi i poticati na realizaciju, a koji će strategije razvoja dovesti u realne okvire.

Kao primjer, poljoprivredna strategija, koja se bazira na povećanju proizvodnje hrane na najplodnijim površinama u zemlji, HRS je razradio projekt produžavanja vijeka trajanja poljoprivrednih proizvoda kroz izgradnju hladnjača min. kapaciteta 3.000 tona na više lokacija, bilo da se radi o projektu javno-privatnog partnerstva, bilo da se radi o projektu u vlasništvu udruženja proizvođača hrane, ali u svakom slučaju s participacijom udjela u projektu vlasti HNŽ-e u početnoj fazi, jer projekt u samom startu može biti iniciran i implementiran najkvalitetnije kao projekt od strateškog značaja HNŽ-e, a s druge strane vlada HNŽ-e mora naći mehanizme zaštite domaće proizvodnje hrane prvenstveno od prekomjernog uvoza hrane lobiranjem za izglasavanje zakona na državnoj razini o zaštiti poljoprivredne proizvodnje gdje će se precizirati zahtjevi za zabranu uvoza pojedinih kultura za vrijeme najveće proizvodnje istih, veće poticanje proizvodnje poljoprivrednih kultura uz veću kontrolu davanja poticaja, povećanje kontrole proizvodnje poljoprivrednih proizvoda u skladu s normama iz EU, što hitnije evidentiranje poljoprivrednih parcela i proizvođača, jačanje domaćih brendova u proizvodnji grožđa-vina kroz evidentiranje svakog čokota loze i konstantnu promociju domaćih brendova vina.

ZAŠTITA OKOLIŠA

Koncept održivog razvoja nema alternativu kad je riječ o strategiji razvoja Bosne i Hercegovine.

Održivi razvoj zahtjeva već danas drastične promjene u gotovo svim područjima života, a područje zaštite okoliša mora biti jedan od značajnijih prioriteta svih razina vlasti. Apsolutno mijenjanje svijesti od građanina-pojedinca do društva u cjelini, vezano za zaštitu okoliša nužno je odmah. Maksimalna zaštita okoliša mora biti rezultatom sustavno razvijene ekološke etike u kojoj građanin i država imaju obvezu zaštititi prirodne resurse za opće blagostanje, te za opstanak i razvoj čovječanstva u cjelini. Pri tomu, poseban fokus mora biti stavljen na zaštitu neobnovljivih prirodnih resursa kako ne bi bila ugrožena opstojnost budućih naraštaja. Današnje društvo u svijetu koristi ekvivalent od 1,5 planete Zemlje kako bi nam dala resurse koje koristimo i apsorbirala naš otpad. To znači da danas Zemlji treba 18 mjeseci da regenerira ono što čovječanstvo iskoristi u tijeku jedne godine.

Bosna i Hercegovina doprinosi takvom ekološkom deficitu jer ono što potražujemo od ekosustava u Bosni i Hercegovini premašuje njegov kapacitet da regenerira resurse koje troši i da apsorbira emisije ugljik dioksida. Jasno je da živimo u kritičnom trenutku u povijesti Zemlje. Građani BiH su svjesni društvene, političke i gospodarske krize, međutim ekološka kriza prolazi sasvim nezapaženo. Dosljedno neuplitanje države Bosne i Hercegovine odnosno stihijski odnos prema upravljanju i razvoju prirodnih resursa građanima ne daje razloga za optimizam. Država je loš gospodar. Nažalost i većina građana je sebično odustala da poštuje ovu zemlju, koja ima izrazite geografske i biološke raznolikosti, tako zaboravljajući na svoju odgovornost za buduće naraštaje.

HRS zastupa stav kako je zaštita okoliša odgovornost pojedinca, koja se prioritetno manifestira kroz njegovo socijalno, gospodarsko i političko djelovanje u kontekstu promicanja prema široj zajednici života. Međutim kolektivna svijest polazi od pojedinca, te tako smatramo da mijenjanjem sebe mijenjamo i svijet oko nas.

HRS se zalaže za:

priroda je Božje djelo, a ne vlasništvo čovjeka i države
preuzimanje građanske odgovornosti za zaštitu okoliša
decentralizaciju uloge države u pitanju zaštite okružja lokalnih zajednica/županije
smanjenje razina državnog aparata u svrhu učinkovitijeg i odgovornijeg upravljanja
sprečavanje interesne povezanosti administracije i pojedinih lobija
uravnoteženo korištenje prirodnih resursa i neupitna zaštita okoliša, prirode i životnog prostora
promicanje autentičnosti životnog stila
zabranu korištenja i prodaje plastičnih vreća
prioritet – agrikultura
sustav gospodarenja otpadom.
kontinuirano propitivanje vjerodostojnosti gospodarskih subjekata koji se deklariraju pod okrilje tzv. ˝zelene ekonomije˝
pročišćavanja otpadnih voda
smanjenja emisija i onečišćenja iz industrija.
održivost gradnje i organizacija svih namjena prostora
promicanje znanosti i obrazovanja za zaštitu okoliša i održivi razvoj;
sačuvati i unaprijediti kakvoću voda, mora, zraka i tla,
održati postojeću biološku raznolikost.

KLJUČNI SMJEROVI DJELOVANJA

Sustavni pristup – sustav upravljanja okolišem i prirodnim resursima, temeljen na uskoj suradnji različitih sfera društva – od građanina-pojedinca, preko razina vlasti i različitih nevladinih udruga. Isto podrazumijeva apsolutni prioritet zaštite okoliša nad uskogrudnim interesima korumpirane administracije i pojedinih lobija. Nerijetke nedoumice koje se javljaju oko nadležnosti za pojedina područja upravljanja rješavati odmah putem imenovanja najviše odgovorne razine koja će uspostaviti mehanizam koordinacije i redovne komunikacije različitih razina odgovornosti i administracije u cilju učinkovitosti i postizanja pozitivnih rezultata.

Konsenzus tijela državne uprave i lokalne zajednice prilikom izrade krovnih dokumenata upravljanja zaštitom okolišem (strategija, program, propisi, mitigacijske mjere) mora postojati, ali provedbu aktivne zaštite okoliša u potpunosti predati lokalnim zajednicama odnosno županijama, financirajući ih prvenstveno porezima i naknadama koje upravo građani tih lokalnih zajednica odnosno županija uplate u budžet.

Podupiremo takvu politiku razvoja prirodnih resursa koja smanjuje ovisnost županija od federalne i državne potpore, te koja omogućava otvaranje novih radnih mjesta.

Sveobuhvatnost – zaštita okoliša nije jednodimenzionalna, ista je povezana sa raznim gospodarskim granama, bilo pozitivno bilo negativno. Zaštita okoliša je problematika koja ne započinje samo jednostavnim podvlačenjem crte i novim početkom, već zahtjeva analizu postojećeg stanja kako bi se mogle prepoznati ključne mjere za hitno djelovanje.

Ova problematika ne samo da se mora integrirati u sve sfere djelovanja postojećeg gospodarstva lokalne zajednice, već se za sve nove gospodarske zamahe treba obvezno provesti analiza utjecaja na okoliš. Posebice, kada je riječ o turizmu, agrokulturi i agro-ekonomiji općenito, nužno je priznati kako te grane djelatnosti sigurno neće dobiti potrebnu inerciju za razvoj bez pojedinačne i kolektivne svijesti o okolišu u kojem je prisutan.

Stoga, neophodno je napraviti analizu postojećeg stanja (priroda, gospodarski subjekti), te od onih dionika utjecaja na okoliš koji nisu usklađeni sa strategijama i programima lokalnih zajednica, tražiti prilagodbu istima u kratkim rokovima. Sve mjere koje osiguravaju pravo čovjeka na zdrav i čisti okoliš trebaju biti standard ponašanja i pojedinca i kolektiva.

Gospodarski razvoj i način života su ovisni o razumnom upravljanju i razvoju prirodnih resursa, odnosno zaštiti okoliša

Prevencija – nažalost kod novih generacija ne razvija se svijest o dobrom i lošem odnosu prema prirodi i okolišu. Ne postoji organizirano i praktično bavljenja pitanjima ekologije i zaštite okoliša na državnoj razini.

Država je sve prepustila obiteljskom okruženju. Smatramo kako takve stvari ne smiju biti prepuštene samo obitelji, već obrazovnom sustavu u cjelini jer je pravilno educiranje od malih nogu ključ izlaska iz ekološke krize.

A obzirom kako smo svjedoci da država ne provodi vlastite zakone, smatramo da se značajni pomaci mogu postići na lokalnoj razini i to aktivnom i bezuvjetnom suradnjom lokalnih zajednica, škola i nevladinih udruga.

Ipak, pojedinac mora imati značajniju ulogu u svakodnevnom životu poput prijavljivanja nadležnim inspekcijama svih po okoliš loših ponašanja svojih sugrađana, gospodarskih subjekata i razina vlasti.

Promicanje zaštite okoliša kao autentičnog životnog stila lokalnih zajednica.

Kazneni okvir – kada je riječ o građanima-pojedincima koji ne poštuju zakonske propise po pitanju zaštite okoliša i iskorištavanja prirodnih resursa tiče, apsolutna primjena represivnog alata u obliku novčanih kazni u svijetu se pokazala kao jedina učinkovita alternativa.

Građani koji ne poštuju svoje okruženje i drugima uskraćuju pravo na zdrav i čist okoliš moraju osjetiti sankcije. Gospodarski subjekti, prilikom zahvata u okoliš i iskorištavanja prirodnih resursa moraju postupati u skladu sa svim relevantnim zakonskim propisima, a naročito u praksi poduzimati sve mjere koje osiguravaju prava čovjeka na zdrav i čisti okoliš.

U slučaju nepoštivanja moraju se određivati novčane kazne te zabrane djelovanja gospodarskom subjektu i odgovornoj osobi u njemu. Revizija dosadašnjih dionika (tijela i pojedinaca) politike zaštite okoliša (ministarstvo, lokalna vlast, zavodi, vijeća itd), te adekvatno sankcioniranje dosadašnjeg nerada i nebrige, također je dio ključnog smjera djelovanja, ma kako god mala ili velika njihova pojedinačna uloga bila u sustavu. Isto podrazumijeva i sistematičnu reviziju diploma svih djelatnika zaposlenih u državnim, županijskim i gradskim tijelima uprave koji u opisu posla imaju pitanja ekologije i zaštite okoliša.

Kontinuirani više dimenzionalni monitoring svih dionika zaštite okoliša, lako primjenjivi sustav adekvatnih kaznenih mjera i propitivanje vjerodostojnosti onih gospodarskih subjekata koji se služe etiketom tzv. zelene ekonomije.

Javnost i transparentnost – svaki građanin ima pravo na pravodoban pristup informacijama o stanju okoliša. Pri tom poseban tretman trebaju imati informacije o onečišćenju okoliša, te poduzetim mjerama od strane razina vlasti, kao i o sankcioniranju prekršitelja zakonskih propisa .

Pri tome, to ne znači da je građanin taj koji treba postaviti pitanje, a razina vlasti odgovoriti, već razina vlasti svoje aktivnosti mora objavljivati u svim vrsta medija ne čekajući intervenciju građanina ili nevladine udruge. Zbog toga se mora uvesti sustav periodičnog izvještavanja o stanju okoliša, objavom polugodišnjih izvješća. Međutim, to ne znači da objave budu svrha samih sebi ili da budu opravdanje postojanja pojedinih ministarstava, odbora i slično.

Poseban i javan treba biti nadzora nad provedbom financijske politike – stroga i kontinuirana kontrola ulaza i izlaza financijskih sredstava za provedbe zaštite okoliša, te kvalitetom i rokovima provedbe svih projekata. Javna objava svih međunarodnih obveza i obveza iz procesa pridruživanja EU iz područja zaštite okoliša, zajedno sa statusom prilagodbe i rokovim iste.

Gradnja takvog okruženja koje će unaprijediti razinu informiranosti i svijest o tome da svaki građanin mora braniti svoje pravo na čist i prirodan okoliš bilo samostalnim primjerom bilo udruživanjem sa ostalim građanima ili skupinama istog pogleda na problematiku zaštite okoliša. Razine vlasti za svoje aktivnosti moraju odgovarati svakom građaninu i poreznom obvezniku te ujedno osigurati slobodan kontinuirani bezbirokratski pristup podacima o stanju okoliša.

KONKRETNE AKTIVNOSTI U SKLADU S KLJUČNIM SMJEROVIMA DJELOVANJA

Federalno Ministarstvo zaštite okoliša i turizma iz Sarajeva prebaciti u Mostar
apsolutna i promptna primjena svih zakonskih propisa o zaštiti okoliša na području HNŽ
provedba mjerenja i javna objava najvećih zagađivača okoliša u HNŽ, te njihovo sankcioniranje (novčane kazne, zabrane rada,…) na principu veći zagađivač – veće kazne
beskompromisno protivljenje izgradnji termoelektrane na ušću Neretve, u Pločama, Republika Hrvatska, obzirom da se područje Parka prirode “Hutovo blato” nalazi u graničnoj zoni utjecaja njenog rada (vjetrovi, kiše,…)
zabrana privatizacije vodnih i šumskih resursa
zabrana uzgoja genetski-modificirane hrane
kategorična zaštita rijeke Neretve od izvora do ušća – stroga kontrola svih zagađivača, zabrana eksploatacije pijeska s njenog dna
stvarni tretman Neumskog zaljeva, Popova polja, Rujišta, Podveležja, Huma, Boračkog jezera, Kravica kao zaštićenih područja prirode
Shell iskopavanja planirana u Drežnici (planirana iskopavanja i istraživanja potencijalnih naftnih nalazišta – Shell je najkritiziranija kompanija u svijetu od strane nevladinih organizacija posebice Green peace-a, te da gospodarska korist i otvaranje radnih mjesta ne znače nužno dugoročni rast i razvoj te je potrebno sagledati širu sliku utjecaja na okoliš, eko sustav rijeka Drežanjke i Neretve – u medijima se ovaj „problem“ vrlo pozitivno komentira
hitna sanacija sportsko-rekreaktivnog centra Bunica
rješavanje problematike nebrige o privatnom posjedu u naselju Zgoni (područje stare Uprava rudnika, zgrada Tepih centra)
zamjena i sanacija austro-ugarskog sustava kanalizacije u Mostaru
trajno rješavanje odlagališta otpada u Mostaru
jasna podjela odgovornosti za pojedina (nezemljopisna) područja djelovanja između JP PARKOVI I JP KOMOS u općini Mostar, u smjeru učinkovitog rada i jednog i drugog poduzeća
kontinuirana promocija korištenja prijevoznih sredstava koji ne zagađuju okoliš (npr. bicikli) i pretvaranje u prepoznatljiv stil života
obvezno uvođenje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda u korito rijeke Neretve
aktiviranje sustava sankcioniranja neodgovornih građana
uvođenje odnosno primjena sustava anonimnih prijava o kršenju zakonskih propisa u svezi zaštite okoliša
obvezna razmjena informacija između različitih razina vlasti po pitanjima onih aktivnosti gdje jednoj razini završava, a drugoj započinje odgovornost
uvođenje predmeta ˝ekologija i zaštita okoliša˝ u obrazovni sustav uključivo redovita praksa na području HNŽ, te uvođenje ˝dječje eko-policije˝
izrada ekoloških priručnika za građane, te kontinuirani pozitivni marketing u smjeru podizanja opće svijesti o zaštiti okoliša
sprečavanje svjetlosnog zagađenja – sustav rasvjete na razini županije i pojedinačnih gradova hitno promijeniti na solarni princip
revizija rada dosadašnjih dionika zaštite okoliša ispred svih razina vlasti, u smjeru sankcioniranja odgovornih za današnje loše stanje okoliša u HNŽ, uključivo revizija diploma i adekvatnost razine/područja pojedinih diploma za bavljenje problematikom zaštitom okoliša
nadležne županijske i gradske institucije odgovorne za zaštitu okoliša svojim će ponašanjem oslikavati dobre primjere zaštite okoliša
redovita suradnja i konferencije sa svim pojedincima i udrugama kojima je zaštita okoliša u HNŽ prioritet djelovanja
analiza dostupnih međunarodnih i EU fondova, te sukladno rezutatima iste fokus na identificirana područja potencijalnog financiranja
redovito obilježavanje (županijske, gradske institucije, škole, javni nastupi) Svjetskog dana životne sredine (5. lipnja) i Dana planeta Zemlje (22. Travnja) s namjerom jačanja svijesti i poštovanja ljudi za prirodni okoliš naše županije

PROSTORNO UREĐENJE I GRADITELJSTVO

Prostorno planiranje i graditeljstvo u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijena oblast u smislu upravljanja i razvoja, i cijeli proces prepušten je stihiji. Utjecaj same države na sustav prostornog planiranja je zanemariv. Ovo je zabrinjavajuća činjenica, jer evidentno ne postoji mehanizam koji će postaviti aki istovremeno i primijenti standarde organizacije, uređenja te stvaranje funkcionalnih i estetski oblikovanih prostora.

Osnovni razlozi kaosa koji vlada na tom području su naravno političke prirode, gdje razni gospodarski i građevinski lobiji svoju materijalnu dobit temelje na svom utjecaju na ionako dezorganizirane razine vlasti, a i sami građani podliježu mentalitetu bezvlašća kada je riječ o njihovoj privatnoj imovini.

Jedan od eklatantnih primjera lošeg odnosa države i građana u sferi prostornog planiranja i građenja, Bosna i Hercegovina je osjetila tijekom poplava iz svibnja 2014. godine.

Pored povećanja kvalitete življenja i uravnoteženog razvoja svih područja Bosne i Hercegovine, prostorno planiranje treba zadovoljiti i želje budućim generacijama, imajući u vidu kako plan uvijek mora biti usklađen sa društvenim, ekološkim i ekonomskim karakteristikama područja u kojem živimo.

Danas je svima jasno da bez konkretne kontrole prostornog planiranja i izgradnje, ovakva dezorijentacija može vladati desetljećima, a građani i lokalne zajednice će nastaviti i dalje biti žrtvama nerada razina vlasti.

Stoga je odgovornost svakog građanina da izravno ili u suradnji s raznim udrugama građana utječe na lokalne razine vlasti da se situacija barem na lokalnim razinama promijeni nabolje.

Država je doista usvojila niz zakonskih i drugih propisa koji reguliraju područje prostornog planiranja, ali ne postoji sustav monitoringa i kontrole primjene istih.

HRS zastupa stav kako razvoj sustava prostornog uređenja i graditeljstva mora biti jedan od prioriteta svake razine vlasti. Pozitivne promjene evidentno neće nastupiti od strane države, te rješenje entropije koja vlada vidimo u decentralizaciji i stvarnom spuštanju odgovornosti na lokalne zajednice.

HRS se zalaže za:

decentralizaciju prostornog uređenja i graditeljstva
uklapanje novih objekata i renoviranja postojećih u lokalni prirodni okoliš i resurse
apsolutno očuvanje povijesnih odlika i nacionalnih spomenika iz svih povijesnih razdoblja
održivi razvoj lokalne zajednice
primjena načela zaštite okoliša u prostornom planiranju
neumanjivanje šumskih i poljoprivrednih zemljišta, te protiv remećenja podzemnih i nadzemnih tokova voda
prostorno planiranje i uređenje kao naš dar budućnosti

KLJUČNI SMJEROVI DJELOVANJA

SUSTAV – sustav upravljanja prostorni uređenjem i građenjem, uz apsolutni prioritet zaštite okoliša, prirodnih resursa i povijesnih vrijednosti. Osigurati i primijeniti takvu organizaciju i zakonski okvir o kontinuiranoj skrbi za životni prostor i njegov razvoj, koji će biti na dobrobit lokalne zajednice, a ne raznih interesnih skupina. Mora biti prisutan konsenzus tijela državne uprave i lokalne zajednice prilikom izrade krovnih dokumenata koji isključuje maćehinski odnos države prema lokalnoj zajednici.

Izravno povezano financiranje lokalnog prostornog planiranja sa porezima i naknadama koje dionici lokalnih zajednica odnosno županija uplaćuju u budžet, te monitoring nad istim.

SVEOBUHVATNOST – prostornim planiranjem mora biti obuhvaćen čitav društveni, prirodni i ekonomski profil zemlje i lokalne zajednice, kako bi se što učinkovitije krenulo sa sveobuhvatnim reformama u toj problematici. Neprihvatljivo je da se prigradska naselja neplanski grade na označenim klizištima, da se poljoprivredna zemljišta masovno pretvaraju u građevinska, kuće grade na samim obalama rijeka, grade novi stambeni prostori na mjestima dječjih igrališta, betonira i privatizira obala mora u Neumu. Takva situacija dovoljno govori kako u primjeni nije nikakav sustava monitoringa odnosno kako različite razine vlasti imaju različita shvaćanja svoje nadležnosti po pitanju prostornog uređenja.

KAZNENI – apsolutna, beskompromisna primjena zakonom propisanih kazni za sve prekršitelje, bilo građane, gospodarske subjekte ili razine vlasti.

TRANSPARENTNOST – redovita i periodična javna objava svih prostornih planova, njihovih zadnjih verzija, prekršitelja, planiranih građevinskih zahvata, utjecaja na okoliš i prirodne resurse, itd.

KONKRETNE AKTIVNOSTI U SKLADU S KLJUČNIM SMJEROVIMA DJELOVANJA U HNŽ

Ciljevi prostornog uređenja HNŽ jesu povećanje kvalitete življenja i uravnoteženi razvoj svih područja županije, unaprjeđenje učinkovitosti gospodarstva.

javna objava prostornih planova te usporedba usklađenosti istog sa prostornim planovima pojedinih gradova
analiza i objava trenutnog stanja vezano za primjenu prostornog plana, te sankcioniranje prekršitelja odnosno pozivanje na odgovornost
revizija radne uspješnosti dosadašnjih dionika u razinama vlasti, kao i njihovih diploma, te provjera adekvatnosti određene diplome za problematiku prostornog planiranja
revizija liste i investicijskog održavanja zgrada u vlasništvu gradova u HNŽ
analiza svih prostora i zemljišta koje gradovi daju u najam građanima i gospodarskim subjektima, te provedba cost-benefit analize
javna objava svih ponuda pri procedurama javne nabave
uklanjanje svih bespravno izgrađenih objekata u gradovima HNŽ
analiza stanja stambenih objekata (fasade, gromobrani, mansarde, i sl) u smjeru prilagodbe prostornom planu i uređenju
sanacija i izgradnja mreže objekata komunalne infrastrukture u Mostaru (kanalizacijska mreža, vodovod, javna rasvjeta, ulice, trgovi itd.)
rješavanje problematike nebrige o privatnom posjedu u naselju Zgoni (područje stare Uprava rudnika, zgrada Tepih centra)
uređenje Bara – šetnica, biciklističke staze, uređenje postojećeg igrališta, rasvjeta)
uređenje raznih vrsta spomenika poput starog austro-ugarskog groblja na Bišću polju, kula na Fortici, Humu, Partizanskog groblja, Počitelja itd.
sanacija prostora starog rudnika u Mostaru
revizija prostornog plana Čitluk
uređenje trim-staze u Mostaru
izrada plana reakcije i oporavka za slučaj prirodne katastrofe, s fokusom na zemljotres
promptna revizija rada katastra nekretnina i katastra komunalnih instalacija i uređaja, i učinkovitost rješavanja spornih predmeta na području cijele HNŽ
informatizacija prostora i okoline
analiza i provjera dostupnosti međunarodnih i EU fondova po pitanju prostornog uređenja, te izrada projekata koji u područjima koja su kvalificirana
javna objava javnih rasprava u lokalnim (HNŽ) tiskanim medijima kod prije odobravanja novih projekata kako bi građani imali priliku iznijeti svoj stav i mišljenje, te uložiti eventualne prigovore (poučeni ranijim iskustvima gdje isto nije bilo slučaj)

PROMET

Jasno je kako prometna povezanost znači i opstanak pojedinih dijelova zemlje, kako u društvenom tako i ekonomskom smislu.

Prilikom razmatranja značaja oblasti prometa promatraju se dva dominantna aspekta, i to kvalitet života i ukupan ekonomski razvoj. Promet ima izravan utjecaj na pojedinačnu mobilnost i dostupnost bližih i udaljenijih oblasti, ali zbog svog značajnog utjecaja na racionalno korištenje vremena utječe i na kvalitetu života ljudi u širem smislu.

Prometna infrastruktura se može promatrati i kao instrument za ravnomjerni regionalni razvoj i jačanje teritorijalnog integriteta. Da bi pozitivno utjecao na ekonomski razvoj, prometni sustav mora dostići određenu razinu razvoja.

Većina prometne infrastrukture u Bosni i Hercegovini je jako loše kvalitete. Najveći dio održavanja i izgradnje se odnosi na područje u i oko grada Sarajeva. Sarajevo je jako dobro povezano sa većim svjetskim odredištima kao i sa drugim dijelovima zemlje, pravdajući to uglavnom činjenicom kako je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine.

Zbog toga nije pogrešno zaključiti kako je i prometna infrastruktura jedan od ključnih čimbenika slabijeg razvoja HNŽ u gospodarskom smislu. Iako se Federalno ministarstvo nalazi u Mostaru, aktualna državna politika je već općepoznata stvar, tako da po pitanju prometne infrastrukture lokalne zajednice opet moraju uzeti stvar u svoje ruke.

Faze razvoja željezničkog, cestovnog, vodnog, zračnog prometa u HNŽ trebale bi biti sljedeće: obnova, te rekonstrukcija, modernizacija i izgradnja.

U fazi obnove treba osigurati dostupnost svih teritorijalnih dijelova HNŽ-a, trebale bi biti obnovljena sva postojeća oštećenja na infrastrukturi dok na prometnim mrežama za sve vrste prometa treba biti osigurana minimalno osnovna razina usluge.

Kao potencijalne izvore financiranja vidimo budžetski izdvojena sredstva kao i potencijalne dugoročne kredite financijskih institucija, donacija i lokalnih izvora.

U fazi rekonstrukcije, modernizacije i izgradnje cilj bi bio postizanje razine prometne infrastrukture koja je usporediva i kompatibilna zemljama iz okruženja koje su pristupile EU kao i mogućnost korištenja predpristupnih fondova EU u ostvarenju ovog cilja. U ovoj fazi potrebno je identificirati „uska grla“ kao npr. rješavanje pitanja graničnih prijelaze s RH.

HRS se zalaže za:

oživljavanje prometne infrastrukture pod vodstvom lokalnih zajednica
aktivnu suradnju susjednih lokalnih zajednica po pitanju prometne povezanosti između istih
prometnu kulturu u obrazovnim ustanovama

KONKRETNE AKTIVNOSTI U SKLADU S KLJUČNIM SMJEROVIMA DJELOVANJA

povezanost zračne luke Mostar, te promocija Mostara kao glavnog grada Hercegovine
suradnja/pomoć sa gradovima prijateljima Mostara po pitanju zračne povezanosti Mostara
unapređenje željezničkog prometa počevši od kvalitete vlakova
promptni, bezuvjetni početak izgradnje koridora Vc kroz HNŽ
rasterećenje središnjih dijelova gradova od individualnog automobilskog prijevoza
izgradnja obilaznice za kamione u Mostaru
aktiviranje garancija izvođača radova prometne infrastrukture na sve izvedene radove koji su se pokazali lošima
sustav parkinga za bicikle u većim gradovima
reforma poduzeća MOR-PARKING
analiza stanja kvalitete svih mostova na rijeci Neretvi
prilagodba svih nogostupa odnosno pješačkih prijelaza osobama s invaliditetom
automatizacija sustava prometne signalizacije
uvođenje inteligentne prometne signalizacije – prilagodba po promet kritičnim dijelovima dana i noći
pitanje graničnih prijelaza prema RH (transport stanovništva npr. Doljani i Gabela, transport roba i usluga koji se odvija preko udaljenih graničnih prijelaza izvan HNŽ),
školska prometna policija
edukacije uživo od strane policajaca i opetovanih prekršitelja za učenike osnovnih i srednjih škola
izgradnja pothodnika gdje je moguće
stanice za tehnički pregled uvesti i čuvati snimke video nadzora najmanje godinu dana
proširenje cestovnog pravca Svitava – Neum
aktiviranje graničnog prijelaza Gabela za promet putnika
praćenje financijskih investicija u prometnu infrastrukturu u odnosu na uplaćene doprinose građana prilikom plaćanja redovitih prometnih dozvola, naknada od autoprijevoznika itd.
osnivanje pripravne jedinice za održavanje cesta
obnova voznog parka javnog gradskog prijevoza
izgradnja biciklističkih staza
redovito obilježavanje Dana bez automobila 22. rujna u gradovima HNŽ

Gospodarski program

Trenutno stanje u gospodarstvu u BIH

ZAŠTO UVESTI VIŠU I NIŽU STOPU PDV-a?

ZAŠTO SU UVEDENE MEĐUSTOPE I SNIŽENE STOPE U VEĆINI ZEMALJA EU i CEFTA?

Naš prijedlog:

Vanjsko-trgovinska reforma

Vanjska i unutarnja trgovina

Monetarna politika

Makroekonomija

Industrija i strategija razvoja industrije

Industrijska strategija

Poljoprivreda, pravci i strategija razvoja

PROBLEM PRAVOVREMENOG I SVEOBUHVATNOG SAVJETOVANJA I UPOZORAVANJA POLJOPRIVREDNIKA

Strategija razvoja Turizma

Energetska učinkovitost

Prijedlozi za povećanje proizvodnje

Reforma javne uprave

Pravosuđe i Zakonodavstvo

Upravljanje državnom imovinom

Zaključak

ZAŠTITA OKOLIŠA

KLJUČNI SMJEROVI DJELOVANJA

KONKRETNE AKTIVNOSTI U SKLADU S KLJUČNIM SMJEROVIMA DJELOVANJA

PROSTORNO UREĐENJE I GRADITELJSTVO

KLJUČNI SMJEROVI DJELOVANJA

PROMET

KONKRETNE AKTIVNOSTI U SKLADU S KLJUČNIM SMJEROVIMA DJELOVANJA

Zašto Republikanci?

Pratite nas: