Građanima policijski sat, koalicijskim partnerima novac s namjenskog računa
Zašto se sprječava provedba upravnog nadzora rada Civilne zaštite? Zašto u lokalnoj samoupravi nisu uspostavljene organizacijske jedinice CZ? Zašto ne postoje planski dokumenti OBVEZNI za trošenje namjenskog novca, a novac se nastavlja trošiti? Je li nepostojanje odgovora na ova pitanja razlog što se kriznom stožeru ministarstva zdravstva dopušta donošenje odluka s kojima se uskraćuju/ograničavaju ljudska prava? Nije li to državni udar? Gdje su i što rade zakonodavna i izvršna vlast?
Činjenica je kako smo se pogubili u upravljanju razmjerima razvoja korona krize. Vlast se praktično prepustila kojekakvim kriznom stožeru ministarstva zdravstva, što na razini Federacije, što na razini županija. Krizni stožeri, koji nisu nikakvi organi uprave, donose odluke s pravnim učinkom.
Ne samo to, donose odluke s kojima se uskraćuju pojedina ljudska prava, iako je kriza verificirana samo u oblasti zdravstva. Ljudi su mjesecima lišeni osnovne zdravstvene zaštite i, umjesto da se sustav prilagodi, najavljuju se nove restrikcije. Najava kriznog stožera kako će ograničiti kretanje nije ništa drugo nego legitimiziranje državnog udara. Parlament Federacije koji jedini može donijeti mjere ovakve težine, kao i predsjednik Federacije kao najveći eksponent izvršne vlasti koji bi sve to trebao moderirati, praktično ne postoje. Zašto oni šute?
Razlog šutnji je zakon spojenih koalicijskih posuda između, za potrebe predizbornog kazališta, poslovično zavađenih SDA i HDZ-a. Ne dirajte u SDA na razini Federacije, nećemo mi dirati HDZ na razini županija. Novac ćemo skupa dijeliti.
Među prvima smo, i to godinama prije COVID 19 krize, govorili o nenamjenskom i protuzakonitom utrošku na desetine milijuna KM namjenskih sredstava za zaštitu i spašavanje. Ne samo to, među prvima smo govorili o nezakonitosti nametanja preporuka/naredbi vezano za upravljanje krizom korona virusa. Temeljni problem, u oba slučaja, je nepostojanje Programa i plana razvoja zaštite i spašavanja. To su dokumenti koji definiraju utrošak namjenskih sredstava koja Fadil Novalić uz suradnju koalicijskih partnera nemilice troši. Još od 2013. Program nije objavljen u Službenim novinama, a niti 1 KM mimo njega ne bi smjela, po zakonu, biti utrošena sa ovog namjenskog računa.
Nakon afere sa respiratorima, očekivalo se kako će se ova tematika pokrenuti u Parlamentu od strane hrvatskih zastupnika i/ili od strane Marinka Čavare, predsjednika Federacije. Njihova reakcija se očekivala pogotovo kada se protuzakonitom izmjenom Uredbe o federalnim službama službu hitne medicinske pomoći KCUS-a preimenovalo federalnom službom za zaštitu i spašavanje i prvoj dami BiH Sebiji Izetbegović tek tako na račun prebacilo 900 000 KM.
Reakcija je izostala iz razloga što, prvo, niti jedan od ovih troškova nije bio moguć bez znanja i odobrenja hrvatskih članova izvršne vlasti i, drugo, što na razinama županija nenamjenski i netransparentan utrošak namjenskih sredstava rade vladajuće strukture HDZ-a. Primjerice, jednako kao što se svojedobno, protuzakonito, dopustilo dovođenje stranačkog kadra za v.d. direktora Fahrudina Solaka na razini FBiH, u HNŽ-u se dovelo za v.d. Eugena Ćubelu. Jednako kao što v.d. federalna vlada i „krizni stožer“ ministarstva zdravstva donose odluke o ograničavanju ljudskih prava, v.d. županijska vlada HNŽ-a planira to sprovesti preko svog „kriznog stožera“. U međuvremenu se novac i dalje troši.
Vraćamo se na pitanja iz uvoda. Zašto su ona bitna? Prvi razlog je taj što bi se onemogućilo nenamjensko trošenje namjenskog novca. Koliku štetu rade naši vlastodršci ponajbolje govori činjenica da će, kada pravna država proradi, sav utrošeni novac morati iz proračuna biti vraćen na namjenski račun. Dolazi zima, ukoliko nas „iznenadi“ snijeg ili snježni nameti iz 2012., građani će biti uskraćeni pomoći, jer je namjenski račun za zaštitu i spašavanje praktično ispražnjen i morati će se posezati za proračunskim rezervama ili kreditnim zaduženjima. Drugi razlog zašto su odgovori na ova pitanja važni je taj što bi se, njihovom provedbom, upravljanju krizom korona virusa pristupilo sustavno, ne stihijski.
Kriza je zdravstvene prirode i kao takva se mora tretirati. Nakon više od pola godine njenog trajanja, nakon što se upoznala priroda virusa, simptomatologija bolesti koju prouzrokuje, morao se naći način sustavnog pristupa sa što manjim posljedicama za gospodarstvo i ljude. Morali smo se prilagoditi životu s virusom, a ne robovati mu.
Gospodo krizni stožernici, virus nema radno vrijeme niti ograničeno kretanje po općinama. Pozivamo vas da svoje djelovanje vratite u okvir zakona. Kao što ste vješti u nenamjenskom i predizbornom utrošku sredstava za zaštitu i spašavanje, pokažite vještine u upravljanju ovom krizom bez posljedica po gospodarstvo i kvalitetu života ljudi. Ljudi ne smiju biti lišeni osnovnih socijalnih i zdravstvenih usluga zbog „korona krize“, a vi, umjesto da radite svoj posao, planirate uvesti dodatne restrikcije, mimo bilo kakvih strategija i planova. Dok novac i dalje skrivećke i nemilice trošite.
HRS je već uputio dvije apelacije Ustavnom sudu vezano za protuustavno i protuzakonito djelovanje tzv. kriznih stožera. Ukoliko se dogodi da se odlukama tih stožera dokidaju ljudska prava, uputit ćemo ih još. Pa kome prije dosadi.
Slaven Raguž, HRS
