IZLAZAK NA LONDONSKU BURZU – VELIKI USPJEH ILI POČETAK RASPADA
Izlazak Federacije BiH na Londonsku burzu, kojim se Vlada FBiH pohvalila kao „velikim uspjehom“ zbog uspješnog trgovanja i osiguranja sredstava uz kamatu od 5,5 %, zapravo otkriva ozbiljne rizike i potencijalno pogubne posljedice za budućnost zemlje. Naime, ovo zaduženje u iznosu od 350 milijuna eura, s rokom dospijeća od pet godina, samo na prvi pogled izgleda kao financijski iskorak. Visoka kamata koju je Federacija pristala platiti jasno ukazuje kako međunarodno tržište percipira Federaciju BiH kao visokorizičnog dužnika, što samo potvrđuje lošu fiskalnu situaciju u zemlji.
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da će Federacija svake godine plaćati oko 21 milijun eura kamata, a ukupno vratiti 455 milijuna eura. Tako se otvara prostor za klasičnu „dužničku spiralu“, gdje će se za otplatu starih dugova morati podizati novi krediti pod potencijalno još nepovoljnijim uvjetima. Dodatno, dug je denominiran u eurima, što nosi rizik u slučaju eventualnih monetarnih potresa ili promjene valutnog režima.
Posebno je indikativno tko stoji iza ove transakcije. Stabilizatori cijene emisije obveznica su Deutsche Bank, Merrill Lynch i UniCredit, a svima njima zajednički je kapitalni upliv BlackRocka, jednog od najvećih svjetskih upravitelja imovinom. Ova povezanost otkriva potencijalno snažan utjecaj globalnih financijskih centara na proces vanjskog zaduživanja BiH i namjeru. Iako formalno ne stoje iza kontrole vanjskog zaduženja Federacije, znajući da iskustva u mnogim drugim zemljama slične koruptivno nepotističke naravi (kao što je slučaj Zambija, kao što je trenutačno slučaj u Srbiji) vrlo vjerojatno oni vuku konce u cilju kontrole državnih i javnih resursa. Kako?
Federacija BiH se, po ustaljenoj međunarodnoj praksi, morala odreći dijela suverenog imuniteta, čime se omogućava da u slučaju neizvršenja obveza vjerovnici pokreću sporove pred stranim sudovima i zahtijevaju naplatu kroz zapljenu državne imovine u inozemstvu, privatizaciju javnih poduzeća, pa čak i ustupanje prirodnih resursa. Time Federacija dolazi u potencijalno podređen položaj, ovisna o volji investitora i globalnim ekonomskim kretanjima.
Je li ovo početak kraja?
Početkom 1970-ih godina, Jugoslavija je, s upravo 5,5 % kamatama, krenula s vanjskim zaduživanjem u cilju održavanja glomaznog birokratskog aparata i socijalnog mira, a ne za razvoj izvoznog sektora. Ekonomski analitičari taj period uzimaju kao stvarni početak kraja bivše države. Uz rast kamata krajem 1970-ih i 1980-ih, moratorij na otplatu, uvjete MMF-a i pad standarda doveli su do velike krize. Sličnosti s aktualnom situacijom u BiH su velike. RS je debelo i daleko otišla u smjeru vanjskog zaduživanja, sada prati i Federacija, uzimajući sredstva koja neće biti usmjerena u proizvodne investicije, već uglavnom za pokrivanje proračunskih rupa i socijalnih obveza. No, budući da BiH ne može tiskati novac, budući da je vezana za currency board, proces propadanja bi mogao biti brži, uz gubitak kontrole i raspolaganja prirodnih i drugih resursa.
Bez temeljitih reformi koje bi uključile smanjenje javne potrošnje, racionalizaciju birokratskog aparata, reformu mirovinskog sustava i suzbijanje korupcije, Federacija BiH riskira sudbinu mnogih zemalja koje su izgubile kontrolu nad vlastitim resursima i financijama. U protivnom, Bosna i Hercegovina bi se mogla probuditi u realnosti u kojoj više nije gospodar svojih prirodnih bogatstava, s rastućim brojem umirovljenika i manjkom radno sposobnog stanovništva, što vodi socijalnim nemirima i nestabilnosti. Nemiri i nestabilnost vodi prema raspadu. Je li to ono što želimo?
