Još jedna školska godina u baraci
Prošla još jedna školska godina u baraci. Prošla još jedna, od dvadeset školskih godina koje su trebale biti privremene dok se ne izgradi školska zgrada dostojna života učenika. Prošla još jedna godina „iskrene“ brige za Hrvate sjevernog dijela Mostara od strane novokomponiranih domoljuba, profesionalnih zaštitara hrvatskih nacionalnih interesa.
Na početku školske godine, kao i na početku svake prijašnje, roditelji djece koja nastavu pohađaju u područnoj školi O.Š. Ivana Gundulića Mostar u naselju Vojno šalju zahtjeve u gradsku upravu i ministarstvo obrazovanja HNŽ da se njihovoj djeci omogući školovanje dostojno djeteta 21. stoljeća. Da im djeca pohađaju školu koja neće biti izgrađena od crvima nagriženog drveta, sa rupama u zidovima kuda prolazi kiša i vjetar.
I tako, dok se premijer HNŽ hvali „utopljavanjem“ već utopljenih škola, dogovorivši sa privatnim tvrtkama iz stranačkog djelokruga kako dobiti natječaj i što „proporcionalnije“ podijeliti novac poreznih obveznika, roditelji bivaju ignorirani po tko zna koji put. Podatak od 827 učenika koji su zadnjih 10 školskih godina pohađali područni odjel Vojno OŠ Ivana Gundulića, pod krovom koji prokišnjava i zidova iz kojih se čuje rad crva, očigledno ništa ne znači za naše vlastodršce i polagače vijenaca. Brojka bi bila i veća da pojedini roditelji nisu odlučili svoju djecu upisati u matičnu školu. Ukupan broj učenika koji nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu u spomenutoj područnoj školi je cca 110 – 120 svake školske godine. Ne samo da je objekt neadekvatan i mimo svih minimuma zakonskih normi o didaktičkim standardima, sama školska okolica je krajnje neadekvatna.
Podaci o broju učenika 2018-2019
Predstavnik HRS-a za sjeverni dio grada Ivan Kolobarić od grada je zatražio podatke o broju učenika po razredima u školama čiji je osnivač grad Mostar. Podaci vrlo jasno govore kako određena gradska područja, s potpunim pravom, imaju izgrađenu školsku zgradu, sa manje učenika nego Bijelo Polje, Vojno i ostala naselja gdje živi hrvatski narod i roditelji čija djeca nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu. Ne samo to, dok se premijer, direktori županijskih zavoda, ministri, djelatnici gradske uprave i sl. ovih dana šepure sa novim bijesnim službenim vozilima od preko 150 000 KM, ne smatraju shodnim odgovoriti na pismene zahtjeve roditelja, a kamoli da postupe po zahtjevu, jer ih Zakon o osnovnoškolskom obrazovanju na to obvezuje. Je li to ta briga o opstojnosti hrvatskoga naroda?
Početkom 1994. godine na jednom od sastanaka u Bad Godesbergu, Alija Izetbegović je ponudio „rješenje“ za BiH u kojem „sve od Prozora prema dolje je hrvatsko, Središnja Bosna muslimanska, a Mostar podijeljen na pola“. U biti predstavio prijedlog ono što bi bio rezultat kolokvijalno nazvane akcije „Neretva 93“, koja je tada bila već na djelu. Pojedina područja Bijelog Polja i Vojnog na toj, od Alije, zamišljenoj mapi bila su zamišljena za budući bošnjački entitet. Znači li ova briga hrvatskih dužnosnika za sjeverne dijelove grada Mostara da nastavljaju tamo gdje je stao njihov vječni koalicijski partner Alija Izetbegović?
Ova školska godina je na isteku. Još jedna generacija najmlađih učenika koji nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu odlazi iz barake, a nova generacija dolazi. Zbog toga nećemo odustati od zahtjeva da im se omogući školski život i učenje u školi dostojno djece 21. stoljeća. Hrvatskim političkim dužnosnicima na vlasti zahvaljujemo na „brizi“ i „obrani“ interesa hrvatskog naroda.
GO Mostar HRS
