ODLUKA O MINIMALNOJ PLAĆI NEMA U FOKUSU RADNIKE, NEGO ISKLJUČIVO PUNJENJE PRORAČUNA
„Od danas 01.01.2025.godine za 270 hiljada porodica u Federaciji BiH je ipak lijep dan jer će od danas u ova domaćinstva dolaziti nešto više novca nego je to bilo do sada.“ – izjava je ovo Kemala Hrnjića, ministra poljoprivrede. Ministra koji potpisuje više stotina milijuna „poticaja“ u glavnom stranačkim poticajnim ovisnicima, dajući zemljišta stranačkim tajkunima, dok poljoprivredne proizvođače, poput onih iz Odžaka, silom privodi policija. „Oni koji se boje jake radničke klase, nek’ idu u banana države.“ – rekoše Nermin Nikšić i Vojin Mijatović, spominjući bogate koji na teret radnika kupuju vile i skupa auta. Rekoše to i sjedoše u svoja vozila tipa „VW Touareg PA R-Line 3.0 I V6 TDI SCR 4motion, zapremina motora: 2.967 ccm, snaga motora: 210 KW“ ukupne vrijednosti skoro 400 000 KM, plaćene novcem poreznih obveznika.
Ovo su samo neke od izjava nakon odluke o dizanju minimalne plaće na 1000 KM. Izjava koje u potpunosti oslikavaju nesposobnost vladajućih u suočavanju s ekonomsko-gospodarskim izazovima, dokazujući postojanje ogromnog jaza između stvarnog života ljudi i oblaka u i na kojem živi naša politička elita.
Odluka o dizanju minimalne plaće nipošto nema u fokusu prava radnika, nego isključivo punjenje proračuna, na teret poslodavaca. Da su radnici prioritet, u cilju dizanja minimalne plaće, Vlada se morala odreći svoga dijela iz opsega doprinosa i poreza, a ne tražiti od poslodavaca veća davanja ionako visokih davanja državi. Donošenje ovakve odluke, zadnji dan kalendarske godine, pogodit će ponajviše vlasnike malih i srednjih poduzeća, obrta i autohtone proizvodnje i otvoriti vrata kreiranju Federacije BiH onom banana državom, s kojom aktualni premijer plaši zle gospodarstvenike. Ako se ovoj odluci dodaju i najavljene izmjene zakona o fiskalizaciji, koje su usvojene u formi nacrta, sve ovo će skupa biti jedan neviđen, a bojimo se i nepovratno štetan, udar na tržište rada.
Uvećavanje osnovice doprinosa rezultirati će povećanjem, u prosjeku, za 500 do 700 KM troškova po uposlenom za poslodavca. Srednja i velika poduzeća, koja ostvaruju milijunske dobiti o kojima govore ovi iz Vlade, neće biti pogođene ovom mjerom, koliko mala poduzeća čija neto dobit se mjeri u tisućama KM. Oni će biti primorani ili davati otkaze uposlenima ili zatvoriti, a oni koji prežive morati će kompenzirati rast troškova rastom cijena usluga, po procjenama stručnjaka i do 40%. Drugim riječima, sve i da su iz Vlade FBiH u pravu kada govore kako će radnici zarađivati više, slijedom troškova roba i usluga koji će biti veći, kupovna moć će ostati ista ili čak postati manja.
Da je donošenje jedne ovako drastične mjere, malo rečeno, ishitreno pored svega navedenog pokazuju još dvije stvari. Jedna ovakva mjera će imati negativan učinak na kvalificiranu radnu snagu, jer će trošak nekvalificiranih radnika poslodavac prenijeti na visokokvalificirane. Drugo, ovakva odluka dovodi u pitanje isplativost poslovanja onih segmenata gospodarstva koji djeluju i usluge naplaćuju na osnovu predefiniranih tarifa i cijena normiranih pravilnicima i podzakonskim aktima.
Ukoliko Vlada bude inzistirala na ovoj i ovakvim mjerama, inzistirati ćemo na hitnoj provedbi reforme porezne i fiskalne politike na način da se stope doprinosa usklade s rastom osnovice, odnosno da se stope doprinosa smanje. Uz to, utjecati ćemo na prijedlog zakona o fiskalizaciji koji je u proceduri. Djelovati ćemo u smjeru što manjeg utjecaja politike na ekonomska kretanja. Društvo može rasti isključivo onda kada je ekonomska elita neovisna o političkoj eliti. Dok god bude stajao znak jednakosti između jedne i druge, valjati ćemo se u koruptivno-ekonomskom blatu gdje se političke odluke bogato pijane vlasti loše prodaju kao odluke za opće dobro.
