STOLAC – KAD SE NOVAC DIJELI, NEMA MEĐUNACIONALNIH TENZIJA: U ČIJEM DŽEPU JE 5 MILIJUNA NEEVIDENTIRANIH PRIHODA OD VODE?
Kada su voda i vodoopskrba u pitanju, dva su temeljna ustavna i zakonska načela vrlo jasno definirana. Prvo je da je voda opće dobro s kojim se upravlja na temelju nekomercijalnosti i koje mora biti dostupno svima, a drugo je javnost rada i upravljanja vodoopskrbnim sustavima. U Stocu, vodoopskrbom, vjerovali ili ne, se bavi vatrogasna služba. Samo ova činjenica sadržana u jednoj rečenici potvrđuje kršenje cijelog niza zakona o vodama i zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu.
No, kada se na ovo doda kako je samo od žitelja južnog dijela grada grad proteklih godina uprihodovao preko 5 milijuna KM za nabavku vode i kako ti prihodi nigdje nisu evidentirani, niti raspolaganje urađeno sukladno Zakonom o proračunima, pretpostavke kršenja još većeg niza zakona postaju drastično veće.
Uzmite u obzir da stolačka vlast preko vatrogasaca samo ovog ljeta, kada su ogromne vrućine bile, u prosjeku dnevno uprihodi preko 1000 KM. Narod taj novac plaća bez da je ikada sklopio ugovor s gradom, bez da se dobije ikakva potvrda o uplati, bez da je ikada taj prihod zakonski evidentiran. O sudbini tog novca zna tek nekolicina uposlenih u gradu. Nekolicina koja godinama ne samo egzistira, nego se bogati na račun naroda južnog dijela gradskih područja kojima se uskraćuje osnovno ljudsko pravo na vodu. Da je to tako, ponajbolje govori činjenice loše opremljenosti vatrogasnih službi koja koristi zastarjelu opremu dobivenu većinom iz donacija.
HRS je problem vodoopskrbe južnog dijela općine, danas grada, Stoca iznio u svim zakonodavnim tijelima u kojima sudjelujemo, počev od Skupštine HNŽ, preko Parlamenta Federacije, do Sabora Republike Hrvatske. Po stručnim procjenama, iznos investicije za izgradnju sustava vodoopskrbe područja južnog dijela Stoca je cca 5 milijuna KM. Taman onoliko koliko je narod platio proteklih godina, a pojedinci potrošili. To za jednu županiju i grad ne smiju biti veliki novci, pogotovo ako se zna da je pravo na vodu osnovno ljudsko pravo. Kada god i gdje god smo iznosili ovaj problem, ljudi su bili spremni ne samo saslušati nego i pomoći u realizaciji rješenja. Svugdje, osim u gradskoj vlasti Stoca. Leži li razlog nerješavanja problema vode zaseocima i naseljima južno od crkve u činjenici da se netko itekako bogati na račun toga? Da je ljudska muka nečiji glavni izvor prihoda?
Zato, po prvi put u povijesti postojanja HRS-a, imamo listu za izbore u Stocu. I to ne bilo kakvu listu. Imamo listu sačinjenu od ljudi koji znaju i umiju, ljudi koji svojim životom i životnim djelima pokazuju kako ima još ponosa, hrabrosti i nade u našem narodu. Ljudi koji pokazuju kako postoje oni koje se ne može kupiti, ušutkati i korumpirati. Ljudi koji uistinu rade i kroz vijeće će raditi u interesu svih Stočana. Ljudi koji će od grada koji ima najveći zemljopisno gospodarski potencijal stvoriti grad poželjan za život, a ne činiti sve da Stolac ostane grad duhova gdje se pojedinci itekako bogate na račun lažnih međunacionalnih netrpeljivosti.
Stolac napokon ne mora birati između „naših“ i „njihovih“. Stolac napokon može birati SVOJE!
