GDJE NESTADE „JEDAN ČOVJEK U OVOM GRADU“?! – HOĆE LI LOKALNE IZBORE ODLUČIVATI BIRAČI ILI (OPET) BROJAČI?
„U naredna dva tri tjedna bi svi željeli vidjeti rezultat. Ukoliko do njega ne dođe, onda ne možemo ovisiti od nekih obećanja ‘sljedećeg tjedna (će biti)’. Ne! Ovog tjedna mora i ako se ne uradi, svi znaju da ima jedna osoba u gradu koja ima tu nadležnost i ovlaštenje da to donese.“ Ovako je govorio Christian Schmidt 19.12.2023. kada je najavljivao uvođenje modernih tehnologija u izborni proces.
„Prijetnja“ uvođenjem demokracije u izborni proces probudila je paniku kod vladajućih, pa najednom nađoše snage za pregovore oko dogovora, dogovore oko pregovora, u cilju kupovine vremena. Sve samo da se ništa ne mijenja do lokalnih izbora!
Lokalni izbori su itekako važni iz razloga što se na razinama jedinica lokalne samouprave dogovaraju javne nabavke, tenderi, usvajaju prostorni planovi za koncesije, itd. Nije to toliko važno političkim strukturama, koliko stranačko-tajkunskim koji ih potplaćuju. Samo uzmite primjer koncesija za solarne elektrane. Izbornim procesom u kojem bi odlučivao onaj tko glasuje, a ne onaj tko broji, odnosno, uvođenjem demokracije u izborni proces, dovodi se u opasnost cijela ta hobotnica. I tako, kupiše oni ne „dva tri tjedna“, nego dva tri mjeseca. Od samopouzdane „jedne osobe u gradu“ ni glasa, ni traga!
Više je teorija zašto ne reagira. Jedna govori kako je u neugodnom položaju zbog Dodikovih izjava i najava. No, znajući kako Dodik identično izjavljuje i najavljuje već 18 godina, a nikako da s riječi pređe na djela, baš bi ga, nametanjem modernizacije izbornog procesa, trebalo dovesti u poziciju da konačno djeluje, ako ima hrabrosti. A nema je, niti će je ikada imati!
Druga teorija govori o protivljenju Delegacije EU, jer EU, valjda, daje novac. Posljednjih tjedana, prigodom različitih sastanaka s predstavnicima Vlada Italije, Austrije, Njemačke, Poljske i Nizozemske kada im je podijeljena informacija o (možebitnom) protivljenju Delegacije EU na djelovanje OHR-a po pitanju uvođenja modernih tehnologija u izborni proces, svi redom su pokazali iskrenu konsternaciju. Začuđenost je tim viša kada im se podijeli informacija o sredstvima koje njihovi porezni obveznici preko EU ulažu u BiH, a koji netragom nestaju, nenamjenski utrošeni. Dakle, kada se sve zbroji i oduzme, nije problem ni u čemu, nego u volji! Što se onda čeka?!
OHR je, nakon svojih nametanja iz srpnja 2022., itekako odgovoran što je ionako kompromitiran izborni proces, dodatno unazađen. Imajući iskustvo s Općih izbora 2022., ukoliko se ništa ne dogodi, lokalne izbore 2024. će obilježiti niska izlaznost stvarnih birača, direktno proporcionalna ubačenim glasovima onih nestvarnih. Uz to, obilježit će i otežano popunjavanje članova biračkih odbora, što će također ići na ruku vladajućim strankama, koje su, usput rečeno, debelo krenule u organizaciju izbornih malverzacija za lokalne izbore 2024. Zbog izostanka Schmidtove reakcije, nakon što je postalo očigledno kako do dogovora u Parlamentu neće doći, s pravom se postavlja pitanje svrhe OHR-a kao institucije?!
Ako Schmidt uistinu želi pokazati kako nije došao u BiH samo plaću primati, nego je i zaraditi, onda mora ispoštovati obećano, a to je uvesti modernu tehnologiju u izborni proces, jer „domaće snage“ to nikada neće napraviti. Ne djelomično, ne kao pilot projekt, nego kao cjelokupan paket koji će lokalne izbore 2024. obilježiti kao konačan povratak demokracije.
Neka to bude posljednja odluka, ne u njegovom mandatu, nego OHR-a kao institucije općenito. Odgovornost za BiH moraju preuzeti žitelji BiH, a bez izbornog procesa u kojem odlučuju birači, a ne brojači, to je nemoguće.
