a

DODIKOVO IZGLASAVANJE ZAKONA O ODLUKAMA USTAVNOG SUDA VRHUNAC SURADNJE SEPARATIZMA I UNITARIZMA

DODIKOVO IZGLASAVANJE ZAKONA O ODLUKAMA USTAVNOG SUDA VRHUNAC SURADNJE SEPARATIZMA I UNITARIZMA

Izglasavanje zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda u RS-u je, vjerojatno, najveći udar na pravni poredak BiH. Ujedno, ovo je dokaz kako se institucionalni separatizam iz Banja Luke i opstrukcijski unitarizam iz Sarajeva plodonosno nadopunjuju u cilju generiranja krize i jačanja ruskog utjecaja na ovom području.

S jedne strane imamo političko Sarajevo koje iskorištava sve moguće mehanizme opstruiranja kod imenovanja sudaca Ustavnog suda iz reda hrvatskog naroda. Kronično, patološko i, usudimo se reći, totalitarističko viđenje Federacije BiH u kojem se Hrvatima žele nametnuti predstavnici u svim tijelima vlasti gdje je to moguće, dovelo je do krize i pat pozicije ne samo u Ustavnom sudu, nego posebice u radu Parlamenta Federacije. Želja za unitarističkom dominacijom i ucjenama, s druge strane, stvorila je plodno tlo za komplementarno jačanje separatističkih ideja koje dobivaju svoje utjelovljenje u praksi.

Usvajanje zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda u RS-u je pokušaj delegitimiranja ove institucije RS-u i samim tim dovodi u pitanje vladavinu prava ne samo u ovom entitetu, nego i cijeloj BiH. Ovakvo podrivanje Ustava, s pravom nameće pitanje u kakvoj to zemlji živimo? Što može očekivati čovjek pojedinac, kakvu to zaštitu od strane sudske vlasti očekuje običan čovjek, ako se tolerira ovako institucionalno rušenje Ustava BiH? Trebamo li očekivati reakciju Visokog predstavnika?

Razloge sveopće površnosti treba tražiti i u činjenici što se toleriralo nebrojeno puta podrivanje Ustava od strane međunarodne zajednice, kroz nametanja izmjena Ustava F BiH od strane Wolfganga Petricha, kao i činjenica da je politika te iste međunarodne zajednice desetljećima ne samo pomagala, nego i surađivala u izgradnji „građanske“ vizije BiH, zloupotrebljavajući instituciju Ustavnog suda za izgradnju unitarističkog koncepta BiH. Koncepta u potpunosti komplementarnog sa separatističkom politikom Banja Luke. Zato nam sada to dolazi na naplatu, i to s kamatama.

Reforma Ustavnog suda je jedan od prioriteta koje BiH mora ispuniti i bez kojeg BiH nikada ozbiljno neće biti shvaćena u namjerama ulaska u EU integracije. S toga, sve pravosudne institucije moraju momentalno djelovati u smjeru zaštite vladavine zakona i ustavnog poretka kada je u pitanju kršenje Ustava od strane entiteta RS. Jednako tako, federalni partneri iz Sarajeva moraju prestati s opstrukcijama i političkim uplitanjem u izbor sudaca Ustavnog suda iz reda hrvatskog naroda, nastojeći model „Komšića“ preslikati i u Ustavni sud.
To će otvoriti vrata donošenju odgovarajućeg Zakona o Ustavnom sudu BiH, kojim će se regulirati način izbora sudaca Ustavnog suda BiH, kao i regulirati postupak pred Ustavnim sudom. Apsurdno je očekivati kako će BiH biti primljena u zajednicu europskih društva sa stranim sucima u Ustavnom sudu.

Ovi koraci su neophodni ako se uistinu želi graditi BiH po mjeri svakog naroda i žitelja ove države i ukoliko se uistinu želi stvoriti zakonski okvir reforme Ustavnog suda, sukladno mišljenju Europske Komisije i definiranih 14 prioriteta. Svako ignoriranje i/ili odgađanje ovih koraka znači približavanje točki nakon koje neće biti više moguće sačuvati ovu državu od njenog raspada.

HRS

Zašto Republikanci?

Pred zakonom i u društvu svi moraju biti jednaki!

Republikanski duh znači dosljedno poštivanje načela vladavine zakona, tj. načela po kojem svi, počevši od zastupnika i predstavnika vlasti, pa do naroda moraju biti podređeni istim zakonima. Glavna odlika republikanskog duha je jasno odricanje privilegija i usluga koje moćnici smatraju svojinom i ponudom prijateljima i klijentima. To je temelj svake nepravednosti i korupcije. Pred zakonom i u društvu svi moraju biti jednaki!

 

 

Pratite nas:
Slaven Raguz