ŠTO SU PODRŽALI HRVATSKI ZASTUPNICI U NACRTU: MONOPOL BH GASU, ŽUPANIJAMA ŽELJE I POZDRAVI – NEISTINA DA JE PROŠLO JEDNOGLASNO!
Federalni ministar energije i rudarstva Vedran Lakić, prigodom javne rasprave o Nacrtu zakona o plinu u Mostaru, izjavio je kako je „nacrt usvojen jednoglasno“, što nije istina. Nacrt jeste usvojen od strane oba Doma parlamenta FBiH, Nacrt jeste podržan, bez značajnih rezervi, od strane HDZ-a BiH i ostalih stranaka s hrvatskim predznakom, ali nije podržan jednoglasno, nego većinom glasova. HRS nije podržao ovaj Nacrt u Zastupničkom domu. Pojasniti ćemo zašto.
Usvojeni Nacrt u svojoj suštini jača centralizirani model upravljanja transportnim sustavom plina kroz jedinstveni operator transportnog sustava (TSO), uloga koja je predodređena tvrtki „BH Gas“. Nacrtom se praktično cementira monopol BH Gasa kao isključivog TSO-a, iako ta tvrtka ima dugu povijest netransparentnog poslovanja, što su isticale i revizije i parlamentarne komisije. Nije uveden niti jedan mehanizam koji bi obvezao „BH Gas“ na potpunu transparentnost i odgovornost za dosadašnje greške, osim jačanja uloge FERK-a kome trebaju dostavljati izvješća, no FERK nema nikakvu obvezu djelovanja po istima. To otvara širom vrata političkoj kontroli regulacije sustava.
Dalje, BH-Gas je prethodnih godina izgubio nekoliko arbitražnih sporova. Nacrt zakona ne donosi nikakva čvrsta pravila o tržišnim odnosima između operatora i distributera, nego daje široke ovlasti političkim odlukama Vlade FBiH, što itekako otvara prostor za buduće tužbe i arbitraže. Sada dolazimo do problema Južne interkonekcije, gdje se ogleda politička nekonzistentnost većine zastupnika iz reda hrvatskog naroda.
Nacrt Zakona utvrđuje da je „transport plina opći interes Federacije“, a TSO mora osigurati „sigurnu i pouzdanu isporuku na teritoriji FBiH“. Ovo izravno podupire plan BH-Gasa za Južnu interkonekciju, gdje je BH-Gas projektant i budući operator, u čemu leži sva ironija podrške hrvatskih zastupnika koji su podržali ovaj Nacrt, a osporavali Zakon o Južnoj interkonekciji jer projekt „centralizira kontrolu u Sarajevu na štetu lokalnih zajednica“.
Zakon čak ne predviđa mogućnost paralelnih TSO-a po regijama ili lokalnih operatora transporta (npr. kroz županijske koncesije), što je bio glavni prigovor hrvatskih zastupnika. Tako ispada da su prihvatili zakon koji institucionalizira model protiv kojeg se bore kad dođe do konkretne trase.
Ono za što se HRS zalaže i na čemu ćemo inzistirati kada na temu dođe izrada samog Prijedloga zakona biti će sljedeće:
Uvođenje modela višestrukog TSO-a ili pod-TSO-a za pojedine regije, pod uvjetom certificiranja i usklađenosti s FERK-om (tzv. model Independent Transmission Operator – ITO).mogućnost javnih–privatnih partnerstava i koncesija na razini županija za izgradnju i upravljanje lokalnim transportnim dionicama.Ugraditi obavezu konzultacija sa županijama i općinama prije definiranja novih magistralnih trasa i donošenja planova razvoja transportnog sustava, uz mogućnost zajedničkog vlasništva nad infrastrukturom.Zakonski osigurati da prihodi od transportnih tarifa dijelom ostaju u proračunima kantona kroz kojima prolazi infrastruktura, kao oblik „royalty-a“ za korištenje zemljišta i lokalnih resursa.Uvesti odredbe o prioritetu lokalnog zapošljavanja i angažiranja lokalnih tvrtki pri izgradnji i održavanju plinske infrastrukture na teritoriju županijaS ovim prijedlozima osiguravamo ne samo europske standarde jedinstvenog i sigurnog transporta, nego interese lokalnih zajednica s hrvatskom većinom. Time se izbjegava hrvatska politička nekonzistentnost, a i pruža se konkretan doprinos stabilnijem energetskom sektoru Federacije BiH.
