ZAŠTO SE NA AVANSNO PLAĆENA DRVA I PELET U HBŽ ČEKA MJESECIMA?!
Kako je moguće da se u HBŽ, županiji koja je najveći proizvođač drvne mase, mora tražiti veza za isporuku drva koja su avansno plaćena još u veljači? Zašto se uporno odbija HRS-ov prijedlog da nitko ne može dobiti ogrjev dok se ne namire potrebne količine na središnjem stovarištu općina i grada, po planu potreba lokalnog stanovništva koje je avansno platilo ogrjev?
Pred istek navodne zabrane izvoza ogrjeva i peleta iz BiH, pelet je skuplji nego prije navodne zabrane. Uz to, pojedini proizvođači nisu u stanju isporučiti robu mjesec dana od uplate. Temeljni razlog nedostatka peleta u HBŽ je izvoz sirovine. Dok su skladišta sirovine domaćih proizvođača prazna, ŠGD izvozi stotine tisuća kubika celuloze u „Natron Hayat“ i Republiku Srpsku. Kad je ogrjev u pitanju, liste čekanja domaćih potrošača, dijelom i povećanje cijena, direktna su posljedica nelogične potrebe svih uprava Šumarije da pod svaku cijenu namire sirovinom svoje omiljene kupce koji su izvan ove županije. Ova ustaljena korumpirana navika, koju je nastavila i aktualna vlast, da „jaranima“ namiri novootvorene firme za preprodaju ogrjeva, doveli su umirovljenike u situaciju da strahuju hoće li uopće dobiti drva skupo plaćena prije 7 mjeseci!
S obzirom da je donesena odluka o zabrani izvoza ogrjeva (drva i peleta) postoji opravdana sumnja da cijelo vrijeme nesmetano traje izvoz sirovine, odnosno celuloznog drveta. Drva na tržištu nema, skladišta peleta su poluprazna, a proizvođači peleta uporno naglašavaju da nemaju sirovine. Samo dva kupca ŠGD-a iz manjeg entiteta i Doboja će odvesti preko 100.000 m3 sirovine. Odvoz ogrjeva znači muku za žitelje HBŽ i skuplju cijenu.
Prijedlog HRS-a da se riješi situacija i permanentna kriza oko isporuke ogrjeva građanima odavno je iznesen, samo što vlasti sklone lobijima trgovaca ogrjevom nemaju hrabrosti usvojiti ga. Za svaku našu općinu ili grad se točno zna koliko ogrjeva treba za sezonu. Nitko ne može dobiti ogrjev dok se ne namire potrebne količine na središnjem stovarištu općina i grada po planu potreba građana koji su uplatili ogrjev. Vlada ovaj problem može riješiti ako hoće na jednoj sjednici usvajanjem davno predložene Uredbe o općim uvjetima i načinima prodaje šumskih drvnih sortimenata iz državnih šuma na teritoriji Hercegbosanske županije.
Vlast i politička hijerarhija u našoj županiji se uspostavlja dogovorima oko „Šumarije“. Nakon ovladavanja resursom svaka kritika prethodnika prestaje i nastavlja se tamo gdje je mrski politički suparnik stao. Što ima županija od toga!? Skuplji ogrjev koji se iz godine u godinu duže čeka, sve veći broj djelatnika ŠGD-a koje iz godine u godinu ima više problema da isporuči planirane količine sortimenta. Jedini proizvođači finalnog proizvoda u županiji su bez sirovine, pilane koje se u zadnjih 10 godina nisu usudile uložiti 1 KM u finalizaciju, jer je nesigurnost u isporuci sirovine iz godine u godinu sve veća.
Sada, kad cijelom svijetu prijeti recesija koja neminovno znači smanjenje potražnje za proizvodima naših prerađivača drveta postavlja se opravdano pitanje kojim prihodima će se financirati fiksni troškovi naše Šumarije koji su odavno prekoračili kritičnu razinu održivosti u vremenu krize?!
Sustav raspolaganja drvnom sirovinom biti će jedan od glavnih tema HRS-a kada uđemo u institucije zakonodavne vlasti u HBŽ. Vrijeme da se konačno na sustavan i dugoročan način riješi ovaj problem, na način da, kada se radi o raspodjeli, prioritet imaju žitelji županije, pa tek onda izvoz. Dosadašnje vladajuće strukture su mogle davno riješiti ovaj problem, no zbog korupcije nisu ni smjele. Prioritet su političke i interesne veze, a narod, koga briga za narod. Međutim, ima i onih koji će im stati u kraj. HRS će im stati u kraj!
