18. STUDENI, DAN BOLI, PRKOSA I PONOSA
Početkom 1990.-ih godina prošlog stoljeća dolazi do krvavog rata na prostoru tadašnje Jugoslavije. Iz Beograda i ostalih prekodrinskih gradova počeli su dolaziti tenkovi, topovi, rezervisti, četnici i JNA… Prva žrtva bila je Hrvatska. Strašnu torturu prošao je Grad Vukovar, koji je pružio stodnevni otpor brojnijem i višestruko bolje naoružanom protivniku.
Obrana Vukovara, može ići pod ruku s mitskim bitkama u prošlosti, Masadom, Gvozdanskim, Alamom i Staljingradom. Nažalost, nije izdržao, pao je Grad Heroj 18. studenoga 1991. godine. Neprijatelj je uzeo njegov prostor, ali ne i njegov duh. Istog tog dana u dalmatinskom naselju Škabrnja, pobunjeni Srbi i JNA ubili su 84 Hrvata.
Međutim taj, za Hrvate, kobni 18. studeni ima i jednu pozitivnu simboliku. Naime, taj dan je u Grudama proglašena Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna (HZ HB). HZ HB je zajednica 30 dominantno hrvatskih općina koji su u tom, legalnom ujedinjavanju općina vidjeli jedini izlaz iz nezavidne situacije u kojoj JNA i pobunjeni Srbi sve više ugrožavaju opstojnost Hrvata u BiH. Stajalište Sarajeva, u tom vremenu je bilo, već svima poznato, ”Ovo nije naš rat”. Stoga je HZ HB bila jedino rješenje i spas za Hrvate u BiH, što se kasnije i potvrdilo.
HRSovci u Koloni sjećanja u Vukovaru
Pojedini ”hrvati” tada još JNA doživljavaju ”našom armijom”, za što postoje i živi svjedoci! Isti ti su prije nekoliko dana (13. 11. 2020.), pet dana prije obljetnice i što je još važnije, dva dana prije lokalnih izbora, položili vijence ispred Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača kao spomen na 29. obljetnicu osnutka HZ HB. To bestidno, uranjeno polaganje vijenca jasno govori što je njima HB značila tada i što im znači sada. NIŠTA! Ona im je samo sredstvo da se održavaju na vlasti. Oni za HZ HB i simbolikom njenog osnutka nemaju emociju, već im je ona samo sredstvo, ne cilj. Jer da im je cilj radili bi na tomu da ga ostvare, imali su i vremena i prilike. Međutim, nećemo više o njima na ovaj veliki, tužni i ponosni dan za sve Hrvate diljem svijeta.
Ovim putem još jednom želimo iskazat veliku zahvalnost i odati počast za žrtvu hrvatskih branitelja, od Vukovara, preko Sunje, Škabrnje, Ravnog do Dubrovnika. Na nama je obveza da se borimo za opstojnost i napredak Hrvatskog naroda u BiH, kako njihova velika žrtva ne bi bila uzaludna. Nećemo se umoriti ukazivati na sve ono što šteti Hrvatima u BiH, jer to dugujemo hrabrim ljudima koji su stali za Domovinu i Istinu 1990.-ih. Na ovaj 18. studeni 2020. Škabrnje se sjećamo s velikom boli, Vukovara s prkosom, a HZ Herceg-Bosne s ponosom!
HRS je prigodnim polaganjem vijenaca na spomeniku hrvatskim žrtvama rata u Mostaru i sudjelovanjem u Koloni sjećanja obilježio ovaj dan boli, ponosa i prkosa.
Slavko Zovko, G.O. HRS Mostar
