ČAVARA I SCHMIDT: SVE JE TO DIO STRATEGIJE! SVAKA ČAS’!
Ovo jučer s Čavarom i danas sa Schmidtom je fijasko vanjske politike RH (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova) i potop hrvatske politike u BiH
Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara je prototip suvremenog hrvatskog političara. Zasjeo na poziciju i to je to. Od 2015. do danas, osim što se nametnulo Milana Dunovića Srbima kao podpredsjednika Federacije, kao rezultat njegovog djelovanja ostat će jedna velika: 0.
Dovoljno je kazati kako, s njegove strane, niti jedna apelacija nije otišla po pitanju platformaških zakona, kao ni, npr. po HVO diskriminatornih odredbi zakona o braniteljima. Blokirao je imenovanje sudaca iz samo njemu znanih razloga. Tim više što su u kandidacijskom procesu za imenovanja bili i neki iznimno stručni ljudi hrvatske nacionalnosti. Odugovlačenjem smo se doveli u situaciju da bi nam suce koji odlučuju o vitalnom nacionalnom interesu moglo izabrati Sarajevo. Sramotno je što ovog čovjeka hrvatski narod davno nije sankcionirao.
Međutim, preuzimanje arbitrarne uloge veleposlanstva SAD-a (United States Embassy to Bosnia and Herzegovina) da ga „sankcionira“ pokazuje kako nešto ne radimo kako treba. Ako su nam SAD partneri i ako se trio Plenković/Radman/Čović hvalio vezama sa američkom administracijom, kako je moguće da je Čavara predmetom sankcija zbog „podrivanja demokratskog procesa“, a ne i Željko Komšić zbog istih razloga i/ili Šefik Džaferović zbog direktnog kršenja odredbi kaznenog zakona, onih istih koje je isto to veleposlanstvo izlobiralo preko Inzka?
Osobno mogu potvrditi da, kada se inozemnim dužnosnicima ponude argumenti i stvarne činjenice, ljudi pokažu razumijevanje za isto. Uz malo dosljednosti i truda, može ih se pridobiti za partnere. Kako je onda moguće da jedna članica euroatlanskih organizacija dopušta ovakvo neokolonijalno ponašanje protiv svojih sunarodnjaka? Dakle, ili su nesposobni, ili su im interesni prioriteti nešto drugo, a ne stvarni interes Hrvata u BiH. U oba slučaja, poraz.
Što se odluke Christiana Schmidta tiče, zar nije slavodobitno uzimanje novaca od RAK-a za izbore i cijela sapunica oko odluke o financiranju izbora (čije održavanje, btw., niti u jednom trenutku u zadnje dvije godine nije bilo upitno) nije bilo u smjeru „sprječavanja Visokog predstavnika da se išta nametne“? Goran Grlić Radman je bivši veleposlanik u Njemačkoj, danas ministar vanjskih poslova. Kako je onda moguće da ta država ovih dana u Parlamentu donosi rezoluciju protiv BiH po mjeri konstitutivnih naroda i kako je moguće da bivši ministar Schmidt nameće odluku o financiranju izbora?
Prvo se bjanko dala podrška Visokom Predstavniku iako je izabran mimo procedura Vijeća Sigurnosti. Mjesecima je svima, osim očigledno trojcu Plenković/Radman/Čović, jasno bilo kako će OHR nametnuti odluku o financiranju izbora. Zašto se nije izlobiralo kod „prijatelja“ da Schmidt, kojeg smo bjanko podržali, kaže koju i po pitanju izmjena izbornog zakona po mjeri Odluka Ustavnog suda? Umjesto toga, dobili smo Bevandino „piškiću kakiću“, te ne mogu se izbori financirat, te ne može Odluka, te ipak može Odluka, ali samo dijelom, da se ne dovodimo u situaciju na netko nešto nameće…pa i njega i sve nas Schmidt klepi po ušima. Sad ćemo vidjeti koliki su nam SNSD „partneri“, tj. hoće li Tegeltija provesti nametnutu Odluku ili ne.
Bilo kako bilo, godine katastrofalno pogrešnih koraka su doveli do toga da smo Hrvati u BiH postali moneta za potkusurivanje Republike Hrvatske i balast geopolitičkih odnosa općenito. Nema kojim imenom nismo nazivani mi koji, isto tako godinama, govorimo o tome kako se radi o lošoj politici, a ne nekoj uzvišenoj strategiji, dobro poznatoj samo njima upućenim. Govorimo godinama kako je Hrvatima u BiH potrebna strateški osmišljena politika, s jasno zadanim ciljem i kako za to moramo imati bezrezervnu podršku Republike Hrvatske sa svim svojim euroatlanskim diplomatskim kapitalom. No, nas „ekstremno desne radikaliste“ treba pomnožiti s nulom.
Gledam sad „stručne“ hrvatske reakcije na sve ovo, svi su nam krivi osim nas samih. Izgleda, ne razumije ni Amerika, ni EU kako je sve ovo što politički radimo dio strategije „dobro upućenih“.
Nitko da postavi pitanje kako je, u trenutku kada se odigrava ključna utakmica za sudbinu Hrvata kao konstitutivnog naroda, moguće da nas Amerika sankcionira, a da nas „brani“ vjerojatno druga po redu najomraženija osoba trenutno u svijetu: Sergej Lavrov.
Sve je to dio „strategije“. Svaka čas’!
