GDJE SU NAŠI AIR TRAKTORI?
Požari u Hercegovini svake godine re-aktualiziraju priču oko nabavke letjelica za gašenje požara. Vlast kuka kako nema za to sredstava, javnost ih proziva da se prodaju službena vozila i kupe letjelice, a vrlo malo ljudi zna kako je novac za nabavku letjelica davno pronađen, ali nenamjenski utrošen od strane koalicijskih partnera i kako u temelju svega leži činjenica da se iste ne nabavljaju jer je struka odredila mostarsku, a ne sarajevsku ili tuzlansku zračnu luku kao bazu vatrogasne flote.
Još 2008. je urađena znanstvena Stručna studija opasnosti od požara. Tim najvećih stručnjaka iz oblasti je klasificirala područja FBiH na osnovu potencijalne opasnosti od požara, gdje je područje južne i jugozapadne Hercegovine proglašeno je područjem najvišeg rizika od požara. Predložena je i nabavka dva tipa zrakoplova (Air tractora) za gašenje požara i nabavka eskadrile od 4 aparata, pojedinačnih vrijednosti 2,3 mln $ za AT-802F-kopnena varijanta i 3,1 mln $ za AT-802F Fire Boss-amfibijska varijanta, čija bi baza, radi blizine Neumskog kanala, Jablaničkog, Buškog i Ramskog jezera, a i zbog činjenice da se nalazi u središtu područja sa najvećim rizikom od požara, trebala biti Zračna luka Mostar. Zrakoplovi tipa Canadair CL-415 (Super scooper) ne odgovaraju za naše područje, a i preskupi su: s dodatnom opremom preko 30 milijuna dolara. Sve cijene iz vremena izrade Studije.
Broj pilotskog osoblja utvrđuje se u odnosu na broj letjelica, odnosno broj pilota treba omogućiti maksimalno iskorištenje letjelice za uvjete optimalnog naprezanja pilota. Prema poznatim iskustvenim normama, omjer pilot – zrakoplov treba biti 2-3 pilota na svaki zrakoplov jednosjed. Broj tehničkog osoblja za opsluživanje i održavanje letjelica, utvrđuje se u odnosu na vrstu i broj letjelica i planiranu razinu održavanja letjelica, prosječno oko 5 osoba po zrakoplovu. U praksi to bi značilo da bi trebalo uposliti oko 30ak osoba za namjene zaštite i spašavanja iz zraka. I u tom „grmu leži zec“.
Iako je novac za nabavku pronađen, prvo je platformaška federalna Vlada na čelu s Nerminom Nikšićem stopirala projekt, a nakon njega i sve kasnije federalne Vlade. Razlog stopiranja leži u činjenici da je struka definirala zračnu luku Mostar kao bazu, a ne zračnu luku u Sarajevu ili Tuzli. U međuvremenu, koalicija SDA-HDZ je potrošila taj novac putem raznih projekata nabavke opreme, poput nabavke quad vozila za razonodu Fahrudina Solaka, terenskih vozila za off road stranačke i rodbinske utrke, tendere za nabavke opreme kod prijateljskih tvrtki itd. Koalicijski dogovor je da SDA kadrovi mogu raditi što ih je volja na federalnoj razini, dok HDZ kadrovi mogu raditi što ih je volja na županijskim razinama. No, vratimo se požarima.
Budući da je vrijeme diktiranih tiskovnih konferencija, valjalo bi, pa i samo forme radi, Solaka upitati sljedeće:
- Gdje je završio novac za opremanje vatrogasnih – zemaljskih snaga, utvrđen Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu još iz 2009.godine? Jesu odrađeni inspekcijski nadzori i donesene neke kazne, budući da na terenu vidimo da nema ni snaga, ni sredstava?
- Gdje je završio novac sa federalnog podračuna namijenjen za kupovinu Air Tractor letjelica?
- Početkom godine, kada se još uvijek mislilo kako „neće nama ništa virus“, Solak se hvalio „specijalnim jedinicama civilne zaštite“, opremljene najsuvremenijom opremom. Gdje su sada te jedinice kada Hercegovina gori?
- Zašto se javnosti ne objave financijska izvješća utroška namjenskih sredstava za Zaštitu i spašavanje, počev od federalne razine, pa do županijskih?
- Je li Fahrudin Solak popravio hovercraft (vozilo koje se kreće lebdeći iznad tla ili vode na zračnom jastuku) plaćen preko 110 000 KM, a koje je kupljeno za njegovu razonodu i koje je on u toj razonodi pokvario?
- Gdje su i što rade specijalne snage civilne zaštite, opremljene „najsuvremenijom opremom“, kako se Solak hvalio i pokazivao prigodom obilježavanja Dana civilne zaštite?
- Kakva je sudbina Plana nabave Federalne uprave civilne zaštite za 2020.godinu u iznosu većem od 2,5 milijuna KM?
Profesionalne branitelje hrvatskih interesa i dežurne domoljubne moralizatore sa županijskih razina, bi valjalo upitati samo:
- Koja količina raznih modela Passata, Audia, KIA, Škoda i dr. je proteklih godina nabavljeno protuzakonitim utroškom namjenskih sredstava, dok nam danas gori Hercegovina koju Vlada HNŽ gasi „pozivanjem građana koji imaju naprtnjače da se jave“?
- Što ste od 2009. do danas uradili kako bi spriječili izgaranje pluća Hercegovine u požarima?
- Koliko ste vatrogasnih jedinica formirali i opremili na području Županije – ali po Zakonu o zaštiti od požara i vatrogastvu i gdje su sada na požarištu?
- Zašto izbjegavate donijeti Zakon o šumama na razini HNŽ?
Situacija oko epidemije CONVID 19 i nemoći u gašenju požara po Hercegovini na površinu je izbacila činjenicu koliko pogubna za naše društvo može biti nesposobnost vladajućih struktura i biranje podobnih i nesposobnih na mjesta koja traže znanje, struku i moralni integritet. Šira javnost tek ovih dana upoznaje Fahrudina Solaka, komandanticu Jelku Miličević, moćne snage civilne zaštite, kao i njegove nesposobne satelite po županijama.
Što (uzaludnim) prijavama tužiteljstvu, zahtjevima za inspekcijski nadzor, priopćenjima, mi zadnjih nekoliko godina vodimo borbu sa ovim ljudima, kako bi se stalo u kraj nestručnosti i korupciji kada se radi o trošenju na desetke milijuna KM novca poreznih obveznika. Proći će i epidemija, proći će i požari. Molimo s toga i novinare i javnost da nastave s pritiskom na sve ove nadležne kako bi se konačno stalo u kraj korupciji u oblasti zaštite i spašavanja, jer ipak radi se o ljudskim životima.
Gradski odbor Mostar HRS
