HRS-OVA PRIČA O POVRATKU – DRUGI TJERAJU OBITELJI U INOZEMSTVO, MI IH VRAĆAMO
Brojne su medijske priče o odlascima iz BiH. Novinske priče koje ističu statistike ljudi koji napuštaju ovaj kraj, priča koje deprimiraju, u ljudima gase htijenje i nadu u bolje sutra u BiH. Ovo nije takva priča. Ovo nije priča o odlasku kao jedinom načinu opstanka. Ovo je priča o povratku, i to ne jedna priča, nego više njih. Priča o katarzi, novom početku. Priča o hrabrosti i nadi. Priča o Slavku, Frani, Ivanu, Josipu, …
Tko su oni? To su ljudi koji su zbog političke nepodobnosti, neuklapanja u nametnute jednostranačke društvene vrijednosti bili prisiljeni svoju egzistenciju tražiti i naći u inozemstvu. Itekako su je našli, jer tamo gdje su mjerila struka, znanje i umijeće, prigode se rađaju kao na traci. Stekli su znanja, poslovna iskustva, riješili egzistenciju i, umjesto ostanka vani i uživanja u blagostanju, odlučili se vratiti u rodni kraj. Ne samo vratiti, nego i kandidirati se na izborima, uhvatiti u koštac s onima koji su ih svojim klijentelizmom i nepotizmom otjerali vani.
”Ostati raditi u Zagrebu kao profesor i izgraditi poslovnu karijeru u njemu, ne pokušati promijeniti društveno-političku situaciju u BiH bio bi moj osobni poraz. Obezvrijedio bi svu onu borbu, zalaganje, trud i žrtvu koju su naši preci ugradili kako bi mi danas u BiH mogli ponosno viti svoju trobojnicu, očuvati svoju kulturu, jezik, običaje i povijesnu baštinu. Predaja i bijeg nisu opcija. Svakim danom uviđam da HRS ima sve veću i veću podršku kod ljudi, to je i meni i mojim kolegama poticaj i znak da se isplati raditi i truditi za bolje sutra, osobno mi je tu poticaj i uzor sv. Ivan Maria Vianney. Tu smo, radimo i ništa više neće biti isto!” – riječi su Slavka Zovke, profesora, koji je odlučio ostaviti posao u Zagrebu i vratiti se s obitelji u Mostar.
Slično kao i Frano Krišto, Livnjak koji je za 5 godina rada u Njemačkoj već stekao ekonomsku neovisnost i umjesto da u njoj uživa, odlučio se vratiti. Ne samo vratiti, nego i ući u izbornu utrku kao nositelj liste HRS-a za Federaciju:
„Čovjeka definira njegovo mjesto odrastanja tj. prvi zrak koji udahneš, prve zrake sunca koje te obasjaju i prvi mirisi i okusi koje osjetiš. Mi Livnjaci smo poznati po izrazitom lokal-patriotizmu i malo koji grad definira svoju djecu kao Livno. Upravo nakon rođenja moga djeteta razmišljanja o povratku su se intenzivirala, jer želim svome djetetu omogućiti djetinjstvo kakvo sam i ja imao, bezbrižno i neopterećeno. Zbog toga imam čeličnu volju kao čovjek s inozemnim iskustvom mijenjati stvari u svojoj lokalnoj, ali i široj zajednici.“ – govori nam Frano
Gotovo istog razmišljanja je i Ivan Landeka, nositelj HRS-ove liste za ZHŽ. Ovaj Posušak odlučio odbiti ponude za posao u inozemstvu i vratiti se u Posušje otvoriti privatni posao i ući u politički ring protiv onih kojima je jedini način upravljanja korupcija:
U godinama u kojima se nalazim većina od nas suočava se s istom odlukom. Imao sam 2 izbora: ostati u mjestu studija i prihvatiti poslovne ponude ili se vratiti u rodni kraj i pokrenuti nešto. Ja sam se pomalo kontra svake logike odlučio za ovu zadnju opciju. Odlučio sam se boriti protiv onih koji svojim koruptivnim radnjama raseljavaju moju rodbinu, prijatelje, protiv ljudi koji su ugasili nadu u ljudi za bolje sutra, ljudi zbog kojih roditelje viđam 2-3 puta godišnje.“ – rekao je Landeka.
Slično kao i Josip Grgić iz Vareša, koji također nosi listu za Federalni parlament iz ove izborne jedinice. Josip ima ogromno iskustvo u provedbi EU projekata, živi i radi u inozemstvu i, suprotno svim uvriježenim stavovima, odlučio se ući u politički javni život Vareša i svoga kraja. Koji je njegov motiv?
„Pa motiva ima na pretek, i teško je biti koncizan kada je o tome riječ. Možda najjači motiv je taj što tu pripadam. Za mene je to kao nekakav poziv koji kaže vrijeme je (navijači Hajduka će razumjeti tu krilaticu). Svojim iskustvom u provedbi EU projekata, kao i u ekspertizi strateškog planiranja na lokalnoj i regionalnoj razini imam što ponuditi biračima.“ – govori nam Josip Grgić.
HRS je po mnogočemu nekonvencionalna stranka, stranka koja gaji i promovira sasvim suprotnu politiku politici korupcije, uhljebljivanja, nepotizma i netransparentnosti. Slavko, Frano, Ivan i Josip, samo su dio HRS-ove „generacije povratka“, ljudi koji su ne samo odlučili se na hrabar i „lud“ potez povratka u ovu koruptivnu kaljužu, nego i stavili se na raspolaganje istu očistiti i stvoriti temelje društvu znanja, umijeća i struke.
Da HRS u svome političkom djelovanju ništa drugo nije napravio, nego vratio nekoliko obitelji u svoj rodni kraj, mi smo pobjednici koji su napravili mnogostruko više od onih koji ljude tjeraju iz svoga doma. Kao što vidite, ima još ponosa, ima još prkosa, ima još nade!
