NEOVISNI KANDIDAT NA LISTI HRS-a DARKO PERIŠA: DELMINIJ, LIB I NAŠE PLANINE NE SMIJU BITI ŽRTVE TUĐIH INTERESA
NEOVISNI KANDIDAT NA LISTI HRS-a DARKO PERIŠA: DELMINIJ, LIB I NAŠE PLANINE NE SMIJU BITI ŽRTVE TUĐIH INTERESA
Dr. sc. Darko Periša rođen je 1970. godine. Od rane mladosti bavi se intenzivno arheologijom posebno u livanjskom i duvanjskom kraju. Otkrio je i istraživao prvo naselje iz mlađeg kamenog doba na Livanjskom polju i zadinarskim krškim poljima uopće. Još kao srednjoškolac počeo je objavljivati članke u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu – najstarijem znanstvenom časopisu u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom „Neolitičko naselje na Držanlijama kod Livna“. Doktorsku disertaciju s naslovom „Arheološka svjedočanstva o rimsko-delmatskim ratovima“ obranio je na Sveučilištu u Zadru. Temeljni dio disertacije bio je delmatski grad Delminij na planini Lib iznad Duvanjskog polja. Radio je u Odjelu za arheološku baštinu u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva Republike Hrvatske, Odsjeku za arheologiju i Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Tijekom nekoliko destljeća bio je voditelj većeg broja opsežnih arheoloških iskopavanja. Općina Prozor-Rama mu je povjerila pripreme za osnivanje Muzeja Rame u Prozoru.
Zašto ste se prvi put politički angažirali upravo na ovim izborima?
Odlučio sam se kandidirati kao neovisni kandidat na listi Hrvatske republikanske zajednice u Bosni i Hercegovini za Hercegbosansku županiju (kanton) iz nekoliko razloga. Nisam član ni jedne političke stranke. Pratim politiku u Bosni i Hercegovini, ali nisam dosad nikad bio politički aktivan. U nekoliko navrata sam se želio i pokušavao vratiti u Bosnu i Hercegovinu, ali nisam nikad imao mogućnost da dobijem posao i radno mjesto u struci i da na taj način doprinesem svojim znanjem i iskustvom, osim u Općini Prozor-Rama. Bez obzira na nacionalni predznak, Hrvatska republikanska stranka svojim programom pokazuje da je za cjelovitu te politički i društveno stabilnu Bosnu i Hercegovinu i da se zalaže za republikanizam što je preduvjet normalnom razvoju. Od završetka rata do danas o području koje je ušlo u sastav Hercegbosanske županije ili kantona (čije je ime kod ne-Hrvata često pogrešna aluzija na Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu) ne samo da se ne vodi dovoljna briga o prirodnoj i kulturnoj baštini, nego se omogućava i opravdava njihovo uništavanje. Zaštita prirodne i kulturne baštine glavni je razlog zašto sam se kandidirao, a Hrvatska republikanska stranka jedina je pokazala razumijevanje i volju za donošenje i provođenje zakona u toj zaštiti.
Kako se omogućava i opravdava uništavanje prirodne i kulturne baštine o kojoj govorite?
Uništavanje se omogućava na razne načine. Prije svega, to je stopiranje usvajanja Zakona o zaštiti prirodne i kulturne baštine za Hercegbosansku županiju (kanton). Ako takav zakon ne postoji ili je mrtvo slovo na papiru svatko može raditi što hoće i neće odgovarati, posebno ako je riječ o ljudima na vlasti ili onih pod njihovom zaštitom. Od završetka prošlog rata konstantno se uništava i pljačka kulturna i prirodna baština. Prvo se krenulo s nekontroliranim privatnim građevinskim radovima i eksploatacijom kamena, šljunka i zemlje na arheološkim nalazištima, čak starim grobljima, bez prethodnih dozvola i nadzora. Uslijedilo je uništavanje mehanizacijom već arheološki iskopanih i konzerviranih građevina i nastavilo se rušenjem kulturnopovijesnih spomenika koji su bili simboli pojedinih mjesta. Nisu bila pošteđena ni paleontološka nalazišta u kamenolomima i nezakonito vađenje fosila i njihova prodaja. Zatim organizirane skupine domaćih ljudi u tajnosti sofisticiranim i moćnim detektorima za otkrivanje metala pljačkaju i devastiraju jedinstvena arheološka nalazišta i nezakonito stečene metalne predmete prodaju privatnicima i institucijama, a to je postao unosan posao tako da s tim ciljem, kao na nekakav safari, dolaze i ljudi iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Vrhunac je davanje koncesija od strane Vlade Hercegobosanske županije (kantona) privatnicima za gradnju vjetroelektrana i pristupnih puteva na planinama i visoravnima u državnom vlasništvu čime se ne samo potpuno mijenja i uništava prirodni krajolik, nego se tjeraju ptice i divljač ili ugrožavaju divlji konji na visoravni Krug i dugoročno zagađuje pitka voda i uništava vrlo osjetljiv životinjski svijet u krškom podzemlju u kojem su neke vrste endemske. To se opravdava privrednim razvojem Hercegbosanske županije (kantona), a usprkos tome ona je najnerazvijeniji kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine pred demografskim kolapsom uz to s kritičnim stanjem u zdravstvu i sa seoskim osnovnim školama koje se zatvaraju jedna za drugom. U isto vrijeme masovna gradnja vjetroelektrana onemogućava ili sprječava kretanje planinara i turista, kao što kulturocidi sužavaju i smanjuju turističku ponudu. A upravo Hercegbosanska županija (kanton) ima potencijala za vrhunski razvoj turizma.
Jeste li koga upozorili na to?
Na uništavanje kulturne baštine počeo sam upozoravati prije petnaest godina u medijima kada su zatrpane arheološki iskopane, konzervirane i prezentirane terme rimskog Delminija u današnjem Tomislavgradu i kada se trebao graditi repetitor za teleoperatere na Gradini na Libu gdje je bila akropola predrimskog Delminija.
Od početka organiziranog pljačkanja detektoraša na Libu do danas u nekoliko sam navrata izravno upozorio Ministarstvo unutarnjih poslova da njihove službe nešto poduzmu prije nego što detektoraši potpuno opljačkaju i unište to jedinstveno nalazište i svoju aktivnost ne prošire na druga nalazišta. Samo je jedan inspektor pokazao interes za taj problem. Prije više od četiri godine poslao sam službeni urudžbirani dopis još uvijek aktualnom ministru unutarnjih poslova i ravnatelju policije u Hercegbosanskoj županiji (kantonu) s prijedlogom, zapravo alarmantnim upozorenjem da se u postojeći zakon uvrsti registriranje detektora za otkrivanje metalnih predmeta i zabrana nezakonitog posjedovanja i korištenja istih detektora. Dopis sada dajem na uvid javnosti. Odgovor nisam nikad dobio, niti su detektori uvršteni u zakon. A upravo su poslije toga uslijedile velike pljačke na drugim arheološkim nalazištima.
Obratio sam se Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine da zaštiti predrimski Delminij na planini Lib, kao jedinstveno arheološko nalazište, od pljački i devastacija od strane detektoraša i gradnje vjetroelektrana. Na proglašenje predrimskog Delminija nacionalnim spomenikom čeka se više od dvadeset godina, iako se to rješava s nekoliko potpisa članova te komisije. A u isto vrijeme ta je komisija proglasila nacionalnim spomenicima arheološka nalazišta i druge kulturnopovijesne spomenike koji se uopće ne mogu uspoređivati s Delminijem na Libu, a nekima se uopće ne može pristupiti jer su, na primjer, pod akumulacijskim jezerima. Jedini način je bio da se planina Lib s Blidinjem proglasi Nacionalnim parkom. Nije poznato zbog čega to članovi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika nisu željeli uraditi, ali je, zbog pljački, devastacija i eksploatacija proteklih godina na Libu i Blidinju jasno kome su išli na ruku.
Obratio sam se ministrici za kulturu, znanost, obrazovanje i sport u pretprošloj Vladi Hercegbosanske županije (kantona), ali se sve svelo na jedan razgovor koji nije urodio plodom. Njezinom nasljedniku na toj dužnosti nisam se obraćao iz razloga koji su svima u toj županiji jasni. Također sam se obraćao Federalnom ministarstvu kulture u Sarajevu, za sada bez konkretnog uspjeha, ali vjerujem u rješenje navedenih problema kroz buduću suradnju.
Koje rješenje predlažete?
Jedino rješenje je osnivanje Zavoda za zaštitu prirodne i kulturne baštine u Hercegbosanskoj županiji (kantonu). Prije rata općine Duvno (sada Tomislavgrad) i Livno bili su u tom pogledu pod jurisdikcijom Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru. Poslije rata osnovan je Zavod za zaštitu kulturnopovijesne baštine na Širokom Brijegu za Zapadnohercegovačku županiju (kanton) i tako su općine Tomislavgrad i Livno odvojene u tom pogledu od Mostara. Područje koje obuhvaća Hercegbosanska županija (kanton) trenutno je pod jurisdikcijom Zavoda za zaštitu Federalnog ministarstva kulture u Sarajevu, a veliki intenzitet i široki razmjeri uništavanja i pljačkanja kulturne baštine i mijenjanja prirodnog krajolika čemu svi svakodnevno svjedočimo proteklih godina jasno govori koliko sarajevski Zavod ima mogućnosti i volje da nešto zaustavi i zaštiti.
U radu Zavoda za zaštitu prirodne i kulturne baštine Hercegbosanske županije (kantona) bi svaka općina bila jednako zastupljena i tretirana. Svojim bi radom Zavod potaknuo turistički razvoj, tako da bi imao suradnju s turističkim zajednicama i agencijama. Zainteresirao bi ili barem rasteretio policiju u onim krivičnim djelima koja se odnose na kulturocid i ekocid i pljačke i trgovinu kulturnom baštinom. Ostvario bi suradnju sa svim vjerskim zajednicama u svrhu očuvanja sakralnih građevina i starih nadgrobnih spomenika. Bio bi u kontaktu na terenu sa svim ljudima i na taj način gradio svijest o očuvanju prirodne i kulturne baštine.
Uvjeren sam da će nova Vlada Hercegbosanske županije (kantona) izglasati Zakon o zaštiti prirodne i kulturne baštine. Isto tako, nadam se da će nova Vlada imati razumijevanja za osnivanje svoga Zavoda za zaštitu prirodne i kulturne baštine. Ako nova Vlada želi da sudjelujem u osnivanju i organizaciji te institucije na raspolaganju sam, ali isključivo kao znanstvenik i stručnjak s iskustvom na tom polju, a ne kao političko pokriće. Nadam se da će birači na ovim izborima, koji su pročitali ili čuli ove moje rečenice, na izborima znati za koga (ne)će glasovati.
