a

Gradonačelnik Kordić – i nakon Ljube, Ljubo?

Gradonačelnik Kordić – i nakon Ljube, Ljubo?

Željko Komšić, lik koji ujutro govori kako će se „ako treba i potući“ sa onima koji inzistiraju na konstitutivnosti, koji na večer to isto ponavlja na svečanosti u organizaciji Fondacije Alija Izetbegović, popodne je proveo u društvu gradonačelnika Marija Kordića. Gradonačelniče Kordiću, ako nemate elementarnu političku pismenost da shvatite da nemate što raditi sa ljudima poput Željka Komšića, onda je bolje da istog trena napustite funkciju. Bilo kakvo dovođenje u zajednički kontekst s njim, kamoli druženje i slikanje, prst je u oko svim Hrvatima, ne samo Mostara, nego cijele BiH. Pogotovo nakon patološke protuhrvatske kampanje iz Sarajeva koja je prethodila izboru gradonačelnika Mostara.

 

Kada smo vodili razgovore sa g. Kordićem vezano za projekte i ideje koje će prihvatiti zajednički „gurati“ sa vijećnicima HRS-a, budući gradonačelnik je rekao kako se „on neće baviti politikom“. S naše strane smo mu replicirali kako ne može biti gradonačelnik Mostara ako se neće baviti politikom, jer jedno bez drugoga ne može. Laički smo mu to pojasnili, kako se ne može biti malo trudan. Ili jesi ili nisi. Mario Kordić očigledno nije shvatio poantu.

 

Željko Komšić je oličenje hrvatske neravnopravnosti u BiH, gaženja političke volje hrvatskog naroda i negacija Bosne i Hercegovine kao moguće države u trenutnim gabaritima. Oličenje nastavka rata drugim sredstvima. Njegov posjet Mostaru je samo šlag na bolesno histeričnu protuhrvatsku tortu koja je servirana ovih dana Mostarcima. Prvo smo imali plaćanje reklamne podrške optuženiku za stravične zločine u sred Mostara, podizanje spomenika u dvorištu škola gdje se Hrvate i Srbe naziva „ustašama i četnicima“, da bi se na kraju pojavio i onaj koji se spreman potući sa onima koji „inzistiraju na konceptu legitimnosti“, ali nema ni hrabrosti, ni onog nečeg drugog pojaviti se tamo gdje se računi za struju plaćaju EPHZHB.

 

Druženje gradonačelnika Marija Kordića s njim je pljuska u lice svim Hrvatima, ne samo Mostara, nego cijele BiH. Gradonačelniče, gdje su Vam jučer bili oni silni šaptači koji Vas „savjetuju iz stranke“ prije svakog glasanja u gradskom vijeću Mostara? Gdje je bila stranačka ekipa koja je pucala vatromet nakon Vašeg izbora da Vam kaže da napustite prostor u kojem biste mogli doći u prigodu družiti se sa Željkom Komšićem?

 

Gradonačelnik Mario Kordić koji se „ne želi baviti politikom“, umjesto druženja i slikanja sa najvećim glasnogovornikom bošnjačke politike, morao je preko svojih službi ispitati ima li onaj display s kojeg maše Atif Dudaković građevinsku/uporabnu dozvolu? Ima li spomenik gdje se Hrvate i Srbe naziva „ustašama i četnicima“ građevinsku dozvolu i tko je uopće dozvolio njegovo postavljanje u dvorište škole, koju pohađaju i djeca Hrvata i Srba?

 

Nakon što je izabran Kordić stranačko novinarska pera su slavodobitno stranački vatromet pretočili u slova, govoreći kako je pobijedio „hrvatski Mostar“, nauštrb Mostara zarobljenog u 1993. godinu, Mostara koji ratnom propagandnom potencira podjele i međunacionalne tenzije. Konkretno, pobijeđen je Mostar ratnih profitera poput Safeta Oručevića i njihovih glasnogovornika poput Salema Marića i sličnih.

 

Kordiću, druženjem i slikanjem sa Željkom Komšićem ne samo da pokazujete političku nepismenost, nego se itekako bavite politikom. Međutim, ne politikom koja Vas je izabrala, nego onom koja već nekoliko desetljeća gazi hrvatski narod u BiH nastojeći svim silama od nas napraviti manjinu i goste u svome domu.

 

Najiskrenije, takvu politiku smo očekivali od stranke koja imenuje ministricu obrane koja, malo više od mjesec dana od izbora na kojima je pogaženo dostojanstvo hrvatskog naroda, ide u mimohod sa Željkom Komšićem, od stranke koja u više općina ulazi u koaliciju sa DF-om i strankama koje su glavni koordinatori gaženja hrvatske izborne volje. No, od Marija Kordića osobno smo, naivno očigledno, očekivali nešto sasvim drugo.

 

Što je sljedeće, po uzoru na Ljubu Bešlića, dodjeljivanje nagrada ispod Starog mosta pod pokroviteljstvom „Centra za mir“? Hvala što ste na vrijeme pokazali pravo lice! I nakon Ljube, Ljubo!

 

G.O. Mostar HRS-a

Zašto Republikanci?

Pred zakonom i u društvu svi moraju biti jednaki!

Republikanski duh znači dosljedno poštivanje načela vladavine zakona, tj. načela po kojem svi, počevši od zastupnika i predstavnika vlasti, pa do naroda moraju biti podređeni istim zakonima. Glavna odlika republikanskog duha je jasno odricanje privilegija i usluga koje moćnici smatraju svojinom i ponudom prijateljima i klijentima. To je temelj svake nepravednosti i korupcije. Pred zakonom i u društvu svi moraju biti jednaki!

 

 

Pratite nas:
Slaven Raguz