Pet pitanja za Valentina Inzka
Valentin Inzko, čovjek poznat po iznimnom znanju matematike, čovjek koji je, puno prije Bakira Izetbegovića, javno izjavio kako je potrebno katalogizirati prava Hrvata u BiH, zapisati koliko nas postotaka ima u institucijama, periodično svojim besmislicama uveseljava i uspavljuje Vijeće sigurnosti UN-a.
Čitajući njegovo zadnje izvješće od 05. svibnja 2020., došlo nam je postaviti mu pet pitanja:
Prvo pitanje za Inzka: Koji je to formalni mehanizam provedbe Anexa 7? Koje je to tijelo ovlašteno proglasiti Anex 7 „završenim“ ili “nezavršenim“?
Drugo pitanje za Inzka: Znajući da je postotak vraćene agresijom i nasilnim oduzimanjem oduzete imovine građanima daleko ispod 1%, zar to ne znači da se ljudi ne žele/neće vratiti na prijeratna ognjišta u ovih više od 20 godina?
Treće pitanje za Inzka: Ako se inzistira na popisu iz 1991. u FBiH, zašto se na istome ne inzistira u RS-u? Zašto se na istome ne inzistira kada se radi o upošljavanjima u državnim i javnim institucijama kako to zakon nalaže?
Četvrto pitanje za Inzka: ako je Željko Komšić hrvatski član predsjedništva, što ga sprječava iskoristiti ovlasti iz Članka 5, St. 2 d. Ustava? Naime, po tom Članku Ustava član Predsjedništva može dati izjavu da je neka odluka štetna po vitalne interese entiteta za teritorij na kojem je izabran. Ako je izjavu dao hrvatski član, on podnosi svojevrsnu apelaciju hrvatskim delegatima Domu Naroda Federacije. Ako je izjava potvrđena dvotrećinskom većinom delegata u roku od deset dana od njezina podnošenja, sporna odluka neće stupiti na snagu. Zašto Željko, Hrvat, ne testira svoj ustavni legitimitet u Domu Naroda, ako on, kako Inzko kaže, „hrvatski član“?
Peto pitanje za Inzka: na kojem mjestu u Ustavu stoji kako su „strani suci imenovani doživotno“, kao što je izjavio u svome izvješću UN-u?
Budući da Inzko nema razuman odgovor niti na jedno od ovih pitanja, više je nego očigledno tko je uistinu u BiH glavni generator svih kriza, a to je baš ured OHR-a. Godinama tražimo i inzistiramo od zemalja PIC-a profesionalno i temeljito ispitivanje angažmana Valentina Inzka u BiH. Tu prvenstveno pozivamo Republiku Hrvatsku da preuzme puno jaču ulogu nego do sada.
Ured OHR-a, Delegacije EU i drugih institucija EU u BiH se neskriveno stavljaju u službu velikobošnjačke unitarističke politike Sarajeva i to su nebrojeno puta pokazali. Naravno, kada bi se politički predstavnici Hrvata prestali ponašati podanički, diplomatski isprazno i nestručno, možda bi stvari bile drugačije. Primjerice, zadnja izjava Europarlamentarke Željane Zovko kako ona „zalaže da OHR ostane, ali da se izmjesti iz BiH“, ponajbolje pokazuje razinu stručnosti najisturenijih hrvatskih kadrova.
S toga, još jednom, pozivamo diplomatske predstavnike Republike Hrvatske, članice PIC-a i predsjedateljica EU na jači i jasniji angažman po pitanju preispitivanja uloge institucija OHR-a i EU u Bosni i Hercegovini. Ako ništa drugo, neka smanje plaću od 24 000 eura Inzku i ne udovolje mu u tražnju „sadake“ pred Vijećem sigurnosti UN-a, da mu se poveća proračun.
Slaven Raguž, predsjednik HRS-a
