Mali podsjetnik za heroje s tiskovnih konferencija
Čisto radi istine, onima koji su „sami s, maltene, pet pušaka“ obranili Mostar 1992. godine, osjećamo potrebu podsjetiti na neke činjenice, za koje postoje i pismeni zapisi i živi svjedoci.
Prije 28 godina Alija Izetbegović, otac nacije, još uvijek vaga je li ono njegov rat ili ne. On je računao kako će srpski agresor ispoštovati sporazum Zulfikarpašić – Karadžić iz srpnja 1991. s kojim je želio „ostvariti punu ravnopravnost Muslimana sa Srbima i Crnogorcima, s cjelovitom BiH u novoj državi“. Kad je shvatio kako oni ne samo da neće poštovati potpisano, nego će teškom agresijom, ubijanjem civila i rušenjem civilnih objekata započeti rat u BiH, osjetio se krajnje nespremnim, jer „to nije bio njegov/njihov rat“. Svojim odlukama iz 04.04.1992 i 27.04.1992. „obranu i zaštitu grada Mostara i Hercegovine povjerava HVO-u“, kao jedinoj tada organiziranoj vojsci.
Tadašnji krizni štab Mostar je, po nalogu Predsjedništva BiH, a zbog „stanja djelomične okupacije od strane JNA i paravojnih formacija, koje vrše oružane napade po civilnim objektima, istovremeno pljačkajući gospodarske subjekte i obiteljske kuće, odvodeći u zarobljeništvo civile…“ dana 29.04.1992. obranu grada Mostara i službeno predao u ruke HVO-a Mostar, kao tada jedine organizirane vojske.
Prema tome, postrojbe HVO-a Mostar najzaslužnije su za obranu grada Mostara od JNA! Tada nije postojala Armija BiH. Obranom Mostara je dat obol obrani ne samo Hercegovine, nego i južne Hrvatske.
Dok su se press-konferencijski „heroji“ skrivali po podrumima, tražili goblene i bijelu tehniku po mostarskim stanovima, gledali kako trgovati humanitarnom pomoći koju je osiguravao HVO preko Republike Hrvatske, branitelji HVO-a su ginuli i gubili dijelove svoga tijela kako bi obranili grad od JNA. Među njima su bili i brojni Bošnjaci, njihovi suborci.
Ti isti suborci će 17.04.1993. mučki iz zasjede ubiti Ivicu Talića pripadnika HVO-a, više njih kasnije raniti, isprovocirati cijeli niz incidenata, koji će se kasnije pretvoriti u besmisleni i nikome potrebni hrvatsko-bošnjački sukob.
Dragi i poštovani branitelji HVO-a grada Mostara, mi koji imamo privilegiju baštiniti vašu žrtvu, ovim putem vam zahvaljujemo za sve. Ponosni smo na ideale koji su vas vodili tada i nećemo dopustiti da ih itko okalja, bilo da dolazi iz reda hrvatskog naroda, bilo da dolazi od heroja koji nakon 29 godina žele pisati neku njihovu, podrumsku povijest.
GO Mostar HRS
