Rasti sine, dočekat ćeš…
Godina je 1991., 18. studeni, rat u Hrvatskoj bjesni već nekoliko mjeseci, Vukovar je pao! Ravno je napadnuto i spaljeno! U Bosni i Hercegovini pojavljuju se u većem broju rezervisti i vojnici JNA. Iz Sarajeva stižu poruke ”Ovo nije naš rat”. Hrvati u Bosni i Hercegovini u tom vremenu bili su jedini svjesni da će se rat proširiti i na Bosnu i Hercegovinu te da se treba organizirati i braniti od agresora. Kako bi se lakše obranili, Hrvati u BiH su osnovali Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu kao zajednicu općina. Osnivanje HZ HB bilo je u skladu s tadašnjim ustavnim rješenjima i nije predstavljalo nikakve separatističke težnje (kako se kasnije to nastajalo opisati, te čime se nastojalo opravdati napade na Hrvate u BiH). Oružane snage HZ HB činio je HVO koji je s oko 50 000 vojnika, branio i obranio Bosnu i Hercegovinu, ali i očuvao Hrvate na prostoru BiH.
Skoro godinu i pol dana nakon osnivanja HZ HB, 28. kolovoza Hrvatska Zajednica Herceg Bosna preimenovana je u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Ona je kao takva bila supotpisnica Washingtonskog sporazuma iz 1994. godine, kojim je zaustavljen bošnjačko-hrvatski sukob u BiH. Definitivno se može tvrditi da je HZ HB , kasnije HR HB imala veliki obol u obrani i opstanku Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i Bosne i Hercegovine. Nakon rata, 14. kolovoza 1996. došlo je do samoukinuća HR HB, kada su vlasti Vlade Herceg-Bosne prenesene na Vladu Federacije BiH. O kvalitetnom uređenu HR HB govori i to da je gotovo 95 % zakona Herceg Bosne postalo dijelom zakonodavstva Federacije BiH i BiH.
Danas su Hrvati u BiH opet ugroženi, ugroženi su unitarističkim težnjama Sarajeva, separatističkim težnjama Banja Luke, ali osim toga možda ponajviše, demografskim padom, korupcijom, nepotizmom i klijentelizmom koje kontinuirano provode trenutne vladajuće oligarhije. Nadamo se da će Hrvatski narod u BiH i protiv ovih nabrojanih pošasti izaći kao pobjednik te kako će nastaviti živjeti, rađati, raditi i stvarati na zemlji pradjedova. Uostalom to smo dužni braniteljima koji su svoje živote položili za našu slobodu.
Rasti sine dočekat ćeš…
Slavko Zovko, GO Mostar HRS
