ZAŠTO SE GODINAMA IGNORIRAJU STANOVNICI VOJNA I BIJELOG POLJA
Ovih dana u medijima se pojavila vijest da se obnavlja škola u Vrdima. U vremenu kada nas mediji bombardiraju, neugodnim činjenicama o manjem broju prvašića, razreda, zatvaranju škola i slabijim upisima na fakultete ova vijest zvuči kao svijetlo na kraju tunela. Međutim, kad bolje razmislimo i analiziramo stvar dolazimo do drugačijeg zaključka.
Obnovu škole inicirala je Služba za građenje i obnovu pri Gradskoj upravi, a glavna savjetnica gradonačelnika Grada Mostara Radmila Komadina donijela je odluku o postupku izravnog sporazuma za obnovu škole. Projektnu dokumentaciju izradit će tvrtka Arh concept d.o.o. u vrijednosti od 3.194 KM.
To bi sve bilo uredu da nema nekoliko činjenica koje taj projekt čine gotovo besmislenim.
Naime, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godina u Vrdima živi ni manje ni više nego 102 osobe. Od te 102 osobe najveći postotak je starijeg pučanstva, kojima, složit ćemo se, osnovnoškolsko obrazovanje nije primarna stvar. 😀
Međutim, što će na to reći mještani Bijelog Polja (Potoka) i Vojna, čija djeca već skoro dvadeset godina idu u drvenu, crvavu (da crvavu) i raspadajuću drvenu baraku. Naime, ta drvena baraka poklon je Talijanske biskupske konferencije iz davne 1997. godine, a od 2000.-ih služi kao ”privremena” filijala Osnovne škole Ivana Gundulića za razrednu nastavu.
Više od 70 učenika, provede u toj navedenoj baraci, pet godina svog osnovnog školovanja. Vjetar i kiša sad već redovito prolaze kroz oštećene otvore na navedenoj školi, ako se drvena baraka uistinu može navesti školom u jednoj europskoj državi.
Vratimo se na početak teksta. Znači, Gradska uprava ulaže, za početak, nekoliko tisuća maraka kako bi se obnovila škola u Vrdima, dok djeca Vojna i Bijelog Polja imaju traumu od svog osnovnoškolskog obrazovanja zbog uvjeta u kojima se ono odvija. Roditelji se već nekoliko godina žale nadležnima zbog uvjeta u kojima im djeca pohađaju nastavu, međutim komunikacija je ostala jednosmjerna.
Također treba napomenuti da je Osnovna škola Ivana Gundulića na Rudniku obnovljena ove 2020. godine. Izgrađeno je i novo školsko igralište. Za navedeno izdvojeno je oko 200 000 KM. Škola u Vojnu opet je ostala bez ikakve obnove. Zašto je tomu tako? Zašto županija Hercegovačko-neretvanska i Grad Mostar ignoriraju osnovne potrebe stanovništva Vojna i Bijelog Polja? Oni to ignoriranje definitivno nisu zaslužili, jer su i u ratu hrabro stali i branili one koji ih danas s pozicija moći ignoriraju.
Škola nije jedini problem s kojim se mještani navedenih naselja moraju nositi. Probleme im stvaraju i velike gužve na ulasku i izlasku iz Grada Mostara, te gužve vikendom u blizini tržnice u Vrapčićima. Alternativni put kroz Raštane prepun je rupa, šahtova i nagomilanih ležećih policajaca.
Autobusne linije javnog poduzeća Mostar Bus-a su neredovite i nedostatne za ljude koji na posao, školu i fakultet idu s gradskim autobusom. Valjda gradske vlasti paze da navedeno javno poduzeće ne ode u minus zbog nekoliko linija više prema i iz Bijelog Polja i Vojna. No, nije im problem za disfunkcionalne kolektore izdvojiti velike svote proračunskog novca.
O autobusnim stajalištima ne treba ni govoriti, od desetak stanica, postoji samo jedna natkrivena autobusna stanica. Međutim to je neka druga, zasebna tema, koji će budući zastupnici HRS-a u Gradskom vijeću Mostara jasno artikulirati i zastupati stanovnike Vojna i Bijelog Polja.
Mještani Vojna, Bijelog Polja kao i ostali stanovnici Mostara moći će napokon birati nove ljude koji će voditi ovaj grad. Mlade, hrabre i sposobne ljude, kojima je javni interes ispred privatnog i koji će napokon brinuti o svim građanima Grada Mostara, neovisno živjeli oni na Aveniji ili u Potocima i neovisno imaju li ovu ili onu stranačku iskaznicu.
Kao što bi rekli stari Dubrovčani, ”Obliti privatorum, publica curate”, (Zaboravite privatno, brinite za javno).
Generacija promjene!
Slavko Zovko, GO Mostar, HRS
