Kako u praksi funkcionira bh patrotizam bošnjačke političke elite i borba za nacionalne interese hrvatske elite najbolje pokazuje kontinuirano otimanje imovine katoličke crkve u Travniku, nastavljeno i ovih dana.

 

Sud za ljudska prava BiH je 2003. godine, a Ustavni sud 2012. donio odluku o povratu otete imovine u vlasništvu vrhbosanske nadbiskupije u Travniku. Dok je općina Travnik imovinu otetu islamskoj zajednici za vrijeme  komunizma uredno i pravodobno vratila, traže se uvijek novi razlozi za otezanje povrata imovine katoličkoj crkvi, unatoč ovim dvjema presudama. Da stvar bude gora, ovih dana općina Travnik, uz suglasnost vlade SBŽ, protuzakonito daje dozvolu za izgradnju „Bosanskog arhiva“ na zemljištu u vlasništvu Katoličkog školskog centra. Bez ikakvog znanja legalnog vlasnika, mimo svih zakonskih procedura, po nalogu općine i županije, krenulo se u građevinske radove na terenu koji je dio predmeta odluke Ustavnog suda. Da se radi o istinskom „bosanskom“ zulumu najbolje dokazuje činjenica kako bageri i svi strojevi, unatoč opetovanim prigovorima inspekcijskim službama, protupravno prolaze školskim dvorištem i igralištem, ometajući odvijanje nastave i dječju igru.

Ovih dana bošnjačka politička elita upregnula je sve moguće resurse u minimaliziranju i pravdanju sverastućeg islamskog radikalizma, nazivajući sebe patriotama i braniteljima BiH, dok „klerofašisti“ i „kleronacionalisti“ sjede na nekim drugim mjestima u nadi reafirmiranja Herceg Bosne. Slučaj otimanja imovine KŠC „Petar Barbarić“ u Travniku je ponajbolji dokaz kolike su to „patriote“ i kako u praksi funkcionira njihov patriotizam. Nažalost, to nije jedini slučaj. Dovoljno je malo zagrebati ispod površine i istražiti upošljavanja u javnim institucijama općina i županija gdje su Hrvati u manjini, gdje se skoro u stopostotnom postotku upošljavaju isključivo osobe bošnjačke nacionalnosti.

"Bosanski" zulum u praksi 

No, slučaj KŠC „Petar Barbarić“ ne pokazuje samo kako „bosanski“ zulum funkcionira u praksi. Ovaj slučaj pokazuje kako u praksi funkcionira i aktualna borba za nacionalne interese. Dovoljno je da se zadovolji neki interni dogovor, upošljavanje kumčeta, sina ili kćerke u neki zavod, javnu tvrtku ili agenciju, sve ostalo je nebitno. Prije svakih izbora, hrvatski politički čelnici redoviti su u posjeti i slikanju u prostorijama KŠC gdje redovito izražavaju zabrinutost zbog nepovrata imovine, obećavajući kako će čim oni dođu na vlast svi problemi biti riješeni. Kako teče rješavanje problema najbolje pokazuje ovaj početak gradnje „Bosanskog arhiva“. Međutim, ako je netko slučajno zabrinut za kladionice, može mirno spavati: zadnjim atomima domoljubne snage odbačen je prijedlog Zakona o igrama na sreću u hitnoj proceduri.

 Hrvatska delegacija u posjeti i obećanjima KŠC "Petar Barbarić"

Ne smijemo zaboraviti kako je još ove godine KŠC „Petar Barbarić“ posjetio i Jonathan Moore, nemilosrdni i neumorni borac za prava potlačenih i ugnjetavanih. Nije ni on tada zaboravio pozdraviti napore u izgradnji suživota, obećavajući „učiniti sve da se poštuju pravne institucije ove zemlje“. Sigurni smo da će se zatresti zemlja od njegove reakcije na nastavak travničkog zuluma.

  Jonathan Moore u posjeti i obećanjima KŠC "Petar Barbarić"

HRS u potpunosti ovim putem osuđuje otimanje imovine u vlasništvu vrhbosanske nadbiskupije. Javno postavljamo sljedeće pitanje: kako bi i na koji način reagirali sarajevski mediji, nevladin sektor i drugi „bosanski“ dušobrižnici da se kojim slučajem dogodilo otimanje imovine islamske zajednice u Mostaru za izgradnju „Arhiva Herceg-Bosne“? Smatramo, također, sramotnim da institucije i dužnosnici hrvatskog naroda ne samo da ne vode računa o životu Hrvata tamo gdje smo manjina, nego svojim neradom i sebičnošću sve to potenciraju. 

Ovim putem izražavamo maksimalnu podršku vodstvu KŠC „Petar Barbarić“ i svim Hrvatima Travnika i drugih mjesta gdje su Hrvati u manjini, u nadi da će u konačnici pravda i zakon pobijediti. Imat će našu podršku i pomoć do kraja. Propasti će i „bosanski“ zulum, kao što je propao i onaj turski. Propasti će i licemjerna, partijsko sebična hrvatska politika, propala je i ona jugokomunistička čiji su oni nasljednici.

HRS

" Društvena marginalizacija mladih, kakva je danas na djelu, najgori je oblik trošenja društvenoga kapitala "