Ganula nas hdezeovska množina kojom se poistovjećuje sa svekolikim patničkim hrvatskim pučanstvom, ganulo nas to lažno i himbeno "mi" (koji "smo u teškoj situaciji") koje je grmilo ovih dana iz Posavine, to "mi" kojem HDZ uopće ne pripada. 

 

Hadezeovsko "mi" može se odnositi samo na bogatune svih vrsta i na svekoliku političku elitu, pa, na primjer, i na njegova „dobročinitelja“ Dragana Čovića, hrvatskog člana predsjedništva BiH, koji, unatoč svom golemom bogatstvu, stečenom po načelu "tko je jamio, jamio", i unatoč činjenici da je sirotinji za koju ništa ne čini, sve gore, svako malo nad njom roni suze. Nema ni njegovog HDZ-a u toj množini, od nje se potpuno razlikuje, razlikuje se od stotina tisuća ljudi koji su na rubu siromaštva, od tisuća onih koji se organizirano spremaju napustiti BiH jer u njoj nemaju nikakvih šansi preživjeti kao ljudi, od tisuća onih koji se hrane po pučkim kuhinjama...  Hadezeovske plaće su enormne, a prihodi samo obitelji predsjednika istoimene stranke su milijunski, dok istodobno nudi obećanja posla mladima za ponižavajuću, prosjačku plaću.

Zajedništvo o kojem se priča ovih dana, posebno iz Posavine, jest samo hdezeovska predizborna propaganda kojom spomenuta politička oligarhija pokušava pod tepih skriti teme nepotizma i klijentalizma u kojeg je desetljećima involvirana.

Upravo je tako vođena politika i dovela do iseljavanja iz Posavine, koja je doslovno opustošila, na selima svaka druga kuća je na prodaju, laž je da se iseljava samo zato što ljudi nemaju posla, već što politika generira sustav koji je, ne samo za mladog zaposlenog (!) čovjeka frustrirajući, već i za mnoge male poduzetnike, majstore, keramičare, stolare, zidare, tesare… koji su otišli, mahom u Njemačku i Austriju, s cijelim obiteljima. Imajući u vidu broj upisanih po školama, izgleda da politikom „zajedništva“ namjeravaju posavski model proširiti i na ostala mjesta gdje žive Hrvati.

Kada mladi čovjek gleda sve te “natječaje” za koje se uglavnom zna, od nabave do zapošljavanja u državnim tvrtkama i institucijama, za koga su pisani, iako nisu bez posla, muka mu je. Tako je ne samo u privatnom sektoru koji država na raznorazne načine guši, to da “lošiji odlučuju o meni” posebno je izraženo i u državnim institucijama, od bolnica nadalje, gdje politika ima ogroman upliv, gdje se od javne nabave, napredovanja, zapošljavanja, pa i spremačice, odlučuje u vladajućim prostorijama političkih stranaka.

Kako materijalni faktori i nezaposleni nisu jedini razlog odlaska već klima nepotizma, korupcije, klijentelizma koju generira politika unatrag desetljećima, bitan faktor i okidač da najbolji bježe zbog lošijih od sebe koji bi o najboljima odlučivali svjedoči i primjer povratnika.

Analizirajući hdezeovsko zajedništvo treba razmotriti podatak da u Bosanskoj Posavini (Županija Posavska) živi samo 36.000 Hrvata. Ostalo ih je nešto u Orašju, dosta manje u Odžaku, a pogotovo su desetkovani u Domaljevcu. Treba taj isti HDZ BiH pitati gdje je nestalo više od 100.000 Hrvata iz Bosanske Posavine? Kako je moglo nestati 100.000 Hrvata iz Bosanskog Šamca, Modriče, Dervente, Bosanskog Broda, Brčkog? Zašto na njih HDZ BiH više ne računa? Oni su danas dijaspora. Je li ovo model „zajedništva“ s kojim HDZ namjerava širiti „ops-tanak“ i u drugim krajevima gdje žive Hrvati?

Ne možemo samo Čovića kriviti za nešto što se taloži desetljećima, ali mu se mora prigovoriti što ništa ne mijenja, što se taj nakaradni sustav nastavlja. Dugi niz godina poslije Daytona oni koji su prognani ili oni koji su izbjegli, a željeli su se vratiti na svoja stoljetna ognjišta nije da nisu imali potporu vladajuće hrvatske politike nego su takvi ljudi žigosani i proglašavani izdajnicima. Ovo je veća mrlja na prljavome licu HDZ-ove politike, veća od svih lopovluka, prevara i lažnih obećanja. To je stranka koja je izravno udarila na slobodu onih osoba koji su se opredijelili za ostati na svome ognjištu i takve ljude je u sferi bezočnoga politikantstva proglašavala izdajicama. O tome najbolje svjedoči neprincipijelna koalicija Čović-Dodik a koju koristi i Vijeće ministara za onemogućiti povratak. Dragan Čović i njegova politička oligarhija ne smije ni pisnuti protiv Dodika! Jednako kao što u Mostaru ne smiju pisnuti protiv Bakira Izetbegovića, jer su kartelskim modelom podijelili između sebe i Mostar.

Ovakav HDZ  generira (stranačke) mediokritete koji opet kadroviraju sebi slične i tako u lošu beskonačnost. To je jedino istinito zajedništvo koje oni gaje. Takvo „mi“ je licemjerstvo i ne predstavlja Hrvate koji otvoreno progovaraju o nepotizmu, korupciji i klijentalizmu pod krinkom zajedništva.

Dalibor Ravić, predsjednik Ž.O. HRS ZHŽ

" Čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana "