Drago nam je da se grade škole i školske dvorane, poput one u Gnojnicama. Drago nam je da se djelima pokazuje gdje se u Mostaru ulaže u o(p)stanak, a gdje u odlazak. Činjenica da SDA i HDZ prisvajaju zasluge trošenjem novca poreznih obveznika, nimalo nas ne iznenađuje, ta oni samo i znaju kititi se tuđim perjem.

Početkom ove školske godine, kada smo s ulaznih školskih hodnika slušali poučne hvalospjeve „velikana“ modernog doba, posjetili smo područnu školu u Vojnome. U biti, to nije škola, to je baraka od drveta toliko nagriženog crvima da ovih dana, kada je vlast u Mostaru preuzela bura, djeca utege moraju nosit u školu kako bi pritisnuli udžbenike da ne odlete.

Sredinom 2016. u gradsku upravu smo poslali zahtjev za inspekcijski nadzor za sanaciju područja oko O.Š. Ilije Jakovljevića, gdje za kišnih dana djeca moraju čamcima u školu dolaziti. Iako je zakonom obvezna, inspekcijske službe nikada nisu izišle na teren, a nakon nekog vremena bazen je „saniran“ građevinskim radovima na način da na dijelu iza škole kada kiša pada više ne postoji bazen olimpijskih dimenzija, nego više omanjih potočića preko kojih djeca moraju preskakati, a dio ispred škole i dalje plavi. Vjerojatno da djeca ne bi izgubila plivačke navike.

Podsjetili bi i na činjenicu kako djeca Treće O.Š. i dalje nastavu pohađaju u improviziranom dijelu doma Herceg Stjepan Kosača, gdje ni prilaz školi, niti okolica, niti školski inventar ne zadovoljavaju Zakonom propisane norme i Pedagoške standarde. Djeca ne samo da nemaju dvorane, nego nemaju ni prilaz školi zakonski i normativno propisan.

Djeca Treće O.Š. dijele sudbinu učenika Glazbene škole, koji također nastavu pohađaju u improviziranom dijelu Kosače, s tim da učenici Glazbene škole imaju tu „sreću“ da, uz nepostojanje normativnog inventara i interijera, imaju i improvizirane sanitarne čvorove. Još nešto zajedničko što imaju učenici ovih škola jesu i stropovi koji prokišnjavaju. Sanira se jedan dio, prokisne drugi. I tako redom.

Osim dvije škole koje rade nastavu po hrvatskom planu i programu u Mostaru, niti jedna nema školsku dvoranu, s tim da dvorana jedne od ove dvije škole (O.Š. Silvija Strahimira Kranjčevića) slovi kao gradska dvorana, tako da je lutrija kada djeca mogu uopće ući u nju, kamoli pohađati sate tjelesnog odgoja. No, ono što je najbitnije, uložilo se u video nadzor. Nije bitno što djeca pohađaju nastavu ispod zakonski definiranih standarda, bitno je da postoji video nadzor. A ni dotakli se nismo školskog inventara, udžbenika, težine torbi, korupcije pri upošljavanju itd.

HRS je u svom programu reformi obrazovanja definirao modele, ne samo financiranja obnove i izgradnje novih škola kako bi se riješio problem, ne samo područne škole, tj. barake u sjevernom dijelu grada, nego i dvorana, kao i obnove drugih škola.

Definirali smo načine usklađivanja pedagoških standarda, usvajanje jedinstvenog pravilnika o upošljavanju, definiranje nastavnog plana i programa od strane struke, a ne nakladnika itd.

Ovim putem pozdravljamo, još jednom, otvaranje škole u Gnojnicama, jer se pokazuje tko se uistinu bori za o(p)stanak, a tko za odlazak. Međutim, pozivamo i SDA i HDZ da ne prisvajaju „uspjehe“ financirane novcem poreznih obveznika. Kada budete stvari plaćali iz svog džepa, onda se time hvalite.  Niste vi plaćali obnovu i izgradnju, nego porezni obveznici. Jednako kao što su porezni obveznici platili obnovu vaših prostorija iz namjenskih fondova, gdje ste također prekršili zakon. No, to je već tema za druge prigode.

 

 

                                                                                                 Ivan Kolobarić, G.O. HRS-a Mostar

" Primarni fokus HRS je rješenje ustavno pravnog statusa Hrvata u BiH "