Ivana Ćubela, kandidatkinja HRS-a za Skupštinu HNŽ-a kaže kako, ako uđe u Skupštinu, neće biti dio negativnih statističkih izvještaja o neradu skupštine i kako želi kroz svoj angažman kanalizirati želju da običnom malom čovjeku bude bolje. Govorila je o tome kako za nju nema mjesta u medijima, o ženama u politici, zagrijanoj kampanji te rasipanju glasova.

 

  1. Šira javnost Vas poznaje s malih ekrana. Što Vas je motiviralo na ulazak u političku arenu? 

Davno sam sama sebi rekla da uvijek i u svakom segmentu života moram dati baš sve od sebe i ako nakon toga ne bude ni približno onako kako sam zamislila, važno je stisnuti zube i nastaviti dalje boriti se. Tako je i u ovom slučaju. Prije angažmana na televiziji imala sam poprilično dugačak staž na radiju i nakon toliko godina u medijima uvjerila sam se na svojoj koži kako novinarstvo kao takvo na ovim prostorima gotovo da više i ne postoji. U medijima je puno (auto)cenzure, moraš biti nečiji igrač i poslušnik kako bi opstao, što se više boriš to te više sputavaju. Uvjerila sam se kako za mene u ovdašnjim medijima nema mjesta, čast izuzecima ako postoje. Oni koji me poznaju otprije znaju kako sam uvijek bila na raspolaganju za mlade ljude, za braniteljsku populaciju, za sve koji su se borili za dobrobit zajednice u kojoj žive, za sve one koji su bili žrtve sustava u kojem živimo. Jedini preostao način putem kojeg bih mogla kanalizirati tu svoju želju da običnom malom čovjeku bude bolje i da pitam ono što zanima malog čovjeka je upravo politika, odnosno zakonodavna tijela vlasti, u ovom mom slučaju, Skupština HNŽ-a. Iz tog razloga sam tu gdje jesam. 

  1. Zašto HRS?

Ljudi koje okuplja Hrvatska republikanska stranka su prije svega ostvareni ljudi. U svakom smislu, pa i u profesionalnom. Bavljenje politikom im nije potrebno kako bi sebi osigurali egzistenciju, jer su se za to odavno pobrinuli. U cijelu ovu priču su ušli kako bi pomogli zajednici u kojoj žive, odnosno društvu u cjelini. Predsjednika HRS-a Slavena Raguža odavno pratim i uvijek su me inspirirale osobe koje nisu dio većine, koje su se spremne žrtvovati za neke više ciljeve i koje imaju hrabrosti suprotstaviti se jednoumlju u kojem živimo te pokazati da se može bolje i drugačije, časnije i poštenije. Kad spojite takve ljude i takvog predsjednika, dođete do razloga mog odabira HRS-a kao političke opcije kroz koju ću pokušati boriti se za ono o čemu sam govorila u odgovoru na prvo pitanje. 

  1. Hoće li biti hrvatskog RTV kanala do kraja godine? 

Ma, meni ta priča odnosno obećanja o RTV kanalu na hrvatskom jeziku iz kampanje u kampanju već odavno zvuče kao loš vic. Ja ne znam više što se sve smatra RTV kanalom na hrvatskom jeziku, jer smo neki dan čuli da se do kraja godine pokreće RTV Herceg – Bosne koji bi bio u vlasništvu hrvatskih općina i županija. Dakle, više se ne govori o kanalu na hrvatskom jeziku u sklopu postojećeg javnog servisa u BiH.

Kod spominjanja RTV Herceg Bosne u oči mi je upalo ovo „u vlasništvu hrvatskih općina i županija“. Ja bih tu postavila sljedeće pitanje: Što će se dogoditi s javnim radio postajama kojima su općine osnivači i od kojih neke odavno muku muče s financijskim dubiozama? Zar ne bi bilo potrebnije riješiti te i takve probleme, pa nakon toga govoriti o osnivanju televizije?

Također, imamo jedan televizijski projekt na ovim prostorima (doduše privatni, ali problematika je ista) koji je, s obzirom na način kako se radilo, prema mom osobnom mišljenju zapravo završio prije nego što je započeo i koji sada, zahvaljujući nestručnosti, amaterizmu, nepostojanju vizije i dugoročnog cilja, jedva „preživljava“. Kao da nemamo dovoljno medija koji su u problemima, medija u kojima djelatnicima kasne ionako male plaće, pa će se stvoriti još jedan takav… To su mladi ljudi za koje bi bilo šteta da se već na početku svoje profesionalne karijere razočaraju, to su ljudi s obiteljima...

U konačnici, možda tog RTV kanala i bude, nadam se da neće doživjeti istu sudbinu kao i neki slični projekti, ali ponavljam, zbog tog kanala se ne smiju zanemariti javne radio postaje.

  1. U BiH postoji zakonska norma kandidiranja „manje zastupljenog spola“ od 40%, no redovito postotak izabranih žena nakon izbora ne bude niti 20%. Kako komentirate ulogu i položaj žena u politici? 

U nekim slučajevima jedan dio tih 40 posto na listama rješava se „pro forma“, kao i većina stvari kod nas, tek toliko da se zadovolji procedura. Bojim se da neke žene koje su na listama u početku i ne znaju da su ušle u izbornu utakmicu. Osim, ako su u pitanju neke veće ili jače stranke. Vjerujem da se u tim slučajevima u tom dijelu vode velike borbe, jer svatko želi svoj dio kolača, čast onima koji su tu iz nekih uvjerenja. Što se žena u politici tiče, s jedne strane mi još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu i žena se uvijek, koliko god sposobna bila, mora puno više dokazivati od jednog muškarca, pa mislim da se i birači radije odlučuju za muške kolege (iako za to nemaju neko logično objašnjenje). S druge strane, i žene su te koje bi se trebale više aktivirati, pa će i postotak onih koje će biti izabrane na određene funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, s vremenom rasti. Ja sam, recimo, iznimno ponosna na svoje kolegice koje su na listama HRS-a. 

  1. Koji će biti Vaši prvi koraci u djelovanju kao zastupnica u Skupštini HNŽ-a? Koji su Vam prioriteti? 

Ja bih prije svega htjela biti aktivna zastupnica u aktivnom sazivu Skupštine HNŽ-a. Ne želim biti dio negativnih statističkih podataka kakve svake godine u svojim izvješćima primjerice objavljuju Centri civilnih inicijativa. Želim da ljudi znaju da se u tijelima vlasti netko bori za njih. Da oni koje su izabrali doista rade svoj posao. Ono što bih ja htjela mijenjati, a nadam se da ću biti u prilici, je stanje u obrazovanju. Htjela bih da naši učenici ne moraju gotovo svake godine kupovati nove udžbenike. Zašto se ide na ruku nekim nakladnicima preko granice, dok mi ovdje imamo uvjete za tiskanje puno jeftinijih udžbenika? Htjela bih da natječaji za zapošljavanje budu transparentni i da se zapošljavaju kvalitetni i sposobni kadrovi. Htjela bih da na razini cijele Županije postoji jedan Pravilnik o zapošljavanju u osnovne i srednje škole, a ne da svaka škola ima svoj, pa se zapošljava po raznoraznim linijama... U ovom što sam navela mogu se prepoznati slične anomalije i u drugim oblastima u nadležnosti Županije. Na meni je da o njima govorim i pokušam ih ispraviti. Među prioritetima su mi i mladi ljudi koji žele nešto napraviti na ovim prostorima. Zašto im ne olakšati proces otvaranja obrta ili put u malo i srednje poduzetništvo smanjenjem iznosa početnog kapitala i ubrzanjem procesa registracije. I sama sam bila u takvoj situaciji i znam koliko je teško. Ima toga, naravno, još... 

  1. Kako komentirate tijek predizborne kampanje? Vidjeli smo kako je zaiskrilo između HRS-a i HDZ-a BiH. 

Sve ove protekle godine, izborni proces sam promatrala kao medijski djelatnik. Rado sam (dok sam imala svoju radio postaju) pratila predizbornu kampanju, organizirala emisije sučeljavanja i do kasnih noćnih sati odrađivala izbornu noć. Čini mi se da je to sve zamrlo, u medijima više ne postoji interes za takvo nešto i žao mi je što je tako. HRS cijelo ovo vrijeme predstavnike hrvatskih političkih stranaka poziva na sučeljavanje, no nitko se nije odvažio prihvatiti taj poziv, pa tako ni HDZ BiH. Ako je sve onako kako govore da jest, nije mi jasno čega se boje, zašto ne bismo sučelili programe, stavove, razmišljanja. Javne rasprave i diskursi su poželjni za svako, pa tako i za ovo naše društvo. Dok god argumentirano, jasno i glasno ukazujemo na propuste vladajućih, a ti vladajući ne iznose kontraargumente, ja ću prva inzistirati da se o tim propustima govori.

Također, recimo da mi je s obzirom na to da je u tijeku predizborna kampanja jasno da netko u jednom danu ima potrebu otvoriti nekoliko server sala s nijednim serverom i u jednom danu položiti nekoliko kamena temeljaca, ali mi nije jasno da se isti taj netko usuđuje u tolikoj mjeri podcjenjivati svoj vlastiti narod. Takav podcjenjivački odnos prema malom čovjeku nikad neću prihvatiti niti razumjeti. Sve to mi u konačnici izgleda jadno, bijedno i očajnički. 

  1. Kako komentirate navode o „rasipanju glasova“ o čemu se nedavno govorilo na jednom predizbornom skupu najjače hrvatske stranke? 

Nedavno sam srela jednog visokopozicioniranog hadezeovca koji mi je počeo pričati o tom „rasipanju glasova“, pa sam ga upitala da mi definira što točno podrazumijevaju pod tim „rasipanjem“. Naravno da definiciju nisam dobila, barem ne onu koja bi mene zadovoljila. Znači, to što se HRS odvažio samostalno izaći na izbore bi moglo značiti „rasipanje“ glasova? Što to znači? Da živimo u sustavu kojem smije postojati samo jedna stranka, samo jedan blok? Da birači mogu i smiju glasovati samo za tu jednu stranku ili taj jedan blok? Čemu onda izbori? Gdje je tu demokracija? Živimo li u Sjevernoj Koreji? Sva ova moja retorička pitanja odgovor su na Vaše pitanje. HRS je davno naveo razloge zašto samostalno izlazimo na izbore, važna nam je ta principijelnost i nadamo se da će birači to znati prepoznati. Govoriti o bilo kakvom rasipanju glasova je deplasirano. To je jedan običan pokušaj zbunjivanja biračkog tijela. 

  1. Hoće li se dogoditi ponovno da Hrvatima netko drugi bira predstavnike, osobito člana Predsjedništva? Sprema li se neka nova Platforma? 

S obzirom na to da izmjene Izbornog zakona nisu donesene, a obećane su po tko zna koji put, to se može dogoditi, ali ne znam hoće li se dogoditi, ne želim se baviti prognozama. E sad, drugo je pitanje koliko je narod zadovoljan onime što je u protekle četiri godine napravio hrvatski član Predsjedništva. Mi se kao stranka zalažemo za poštivanje izborne volje hrvatskog naroda i za nas hrvatski legitimitet nema cijenu. Bojim se da neke druge političke opcije ne dijele naše razmišljanje iako nas vječito uvjeravaju u suprotno, pa je moguće ili čak izgledno da zbog ostvarenja nekih drugih, nikako viših ciljeva uistinu svjedočimo nekoj novoj Platformi. 

  1. Što će biti nakon izbora? Kako će se formirati vlast, znajući da nisu usvojene izmjene Izbornog zakona? 

Još jedan apsurd države u kojoj živimo. Kroz cijelu ovu godinu naslušali smo se kako će biti upitno održavanje Općih izbora 2018. ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona. Jesu li izmjene Izbornog zakona donesene? Nisu. Hoće li izbori biti održani? Hoće. Kako će se implementirati, odnosno provesti izborni rezultati, nitko ne zna. Puno pametniji i iskusniji od mene su već kazali da ćemo zbog nemogućnosti formiranja vlasti na razini Federacije i Bosne i Hercegovine biti svjedoci bezvlašća i najveće krize u kojoj se ova država ikad našla.

" Čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana "