POVODOM DANA SJEĆANJA – HRS UPUTIO PISMO INSTITUCIJAMA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE ZA IZMJENU ULICE MARŠALA TITA U MOSTARU
Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi. Tim sporazumom Hitler i Staljin su de facto i de iure postali saveznici, reklo bi se saveznici u zlu. Upravo zbog toga taj dan je Deklaracijom Europskog parlamenta postao europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma (2008.), a potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu (2009.).
U završnom dijelu Rezolucije, parlamenti i vlade svih država članica EU-a, država kandidatkinja za članstvo u EU i zemalja povezanih s Europskom unijom pozvani su na usvajanje i provedbu te Rezolucije. Prije toga Vijeće Europe donijelo je Rezoluciju 1481 (2006. godine) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih režima. Europski Parlament je donio Rezoluciju (2019. godine) o važnosti europskog sjećanja na budućnost Europe.
Prigodom nedavne izmjene naziva mostarskih ulica HRS je tražio stavljanje na dnevni red točke o izmjeni ulice Maršala Tita u Mostaru, što je odbijeno većinom glasova. Po proceduri, ta točka dnevnog reda naći će se na dnevnom redu sljedeće sjednice gradskog vijeća Mostara. Kako prethodna izmjena naziva ulica ne bi prošla bez pritiska međunarodne zajednice, HRS je u povodu Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima uputio pismo svim predstavnicima i institucijama međunarodne zajednice da isti pritisak urade kako bi se nastavilo s izmjenama ulica nazvanih po komunističkim zločincima iz Drugog svjetskog rata.
Komunistički režim je odnio od 80 000 000 do 100 000 000 žrtava u svijetu, od toga nekoliko desetaka tisuća naših sugrađana iz Mostara. Josip Broz Tito se, po procjenama svjetskih stručnjaka, nalazi na devetom mjestu najvećih zločinaca u povijesti, s više od 1 100 000 (slovima: milijun i sto tisuća) ubijenih. Njegove žrtve i njihove obitelji nikada nisu doživjele zadovoljštinu i mir.
Najmanje što možemo učiniti njima, ali i nama koji baštinimo njihovu žrtvu jeste da izbrišemo spomen na njegovo ime na ulicama našega grada. To nam nalažu i Rezolucije EU, nabrojane na početku teksta, a navodno tamo težimo.
G. O. Mostar HRS
